Owen-Stoltenbergov plan: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Mirovni planovi za BiH}}
'''Owen - Stoltenbergov plan''' (puniili naziv:službeno '''''Ustavni sporazum o Savezu Republika Bosne i Hercegovine'')''' bio je posljednji neuspješni mirovni plan za okončanje [[Rat u Bosni i Hercegovini|rata u Bosni i Hercegovini]]. Autori plana bili su kopredsjednik [[Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji|Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji]] (MKBJ) [[David Owen]] i dopredsjednik Nadzornog odbora MKBJ-a [[Thorvald Stoltenberg]]. Plan je bio predstavljen 30. srpnja 1993., no propao je odmah idući dan povlačenjem potpisa [[Alija Izetbegović|Alije Izetbegovića]].
 
== Sporazum ==
Nakon propasti [[Vance-Owenov plan|Vacne - Owenovog plana]], tzv. "petorka" - [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Francuska]], [[Rusija]] i [[Španjolska]] pokrenule su ''Program zajedničke akcije'', kojim je pokrenuta nova diplomatska akcija za pronalaženje mirovnog rješenja za rat u BiH. U sklopu tog ''Programa'' nastao je i Owen - Stoltenbergov plan.<ref>Mulaosmanović, 2012., str. 204. - 205.</ref>
 
[[Thorvald Stoltenberg]] zamijenio je [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]] na mjestu dopredsjednika Nadzornog odbora [[Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji|Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji]]. Novi prijedlog bio je nazvan ''Ustavni sporazum o Savezu Republika Bosne i Hercegovine''. Nakon višemjesečnih pregovora, prema ovome planu, Savez Republika Bosne i Hercegovine su trebale činiti tri konstitutivne republike.<ref name=Miljko42>Miljko (2006.), str. 42.</ref>
 
Sporazum je prvotno imao četiri dijela:<ref name=Miljko42/>
Line 13 ⟶ 11:
# preliminarni sporazum s [[Hrvatska|Republikom Hrvatskom]] o primjeni Konvencije iz 1965. o tranzicijskoj trgovini zemalja bez izlaza na otvoreno more.
 
=== Podjela vlasti ===
 
[[Slika:BiH by OvenStoltemberg.jpg|mini|Zemljovid plana]]
Prema ovom mirovnom planu, Savez Republika Bosne i Hercegovine činile bi tri konstitutivne republike, a svaka bi obuhvaćala po jedan konstitutivni narod. Savez Republika BiH trebao je biti subjekt međunarodnog prava i biti članica [[Ujedinjeni narodi|Ujedinjenih naroda]]. Na čelu izvršne vlasti bilo bi tročlano Predsjedništvo, a predsjedavajući bi predstavljao SR BiH, s tim da bi se na tom položaju izmjenjivali članovi Predsjedništva svaka četiri mjeseca. Odluke Predsjedništva donosile bi se konsenzusom.<ref name=Miljko42/>
 
Line 24 ⟶ 21:
Sudbenu vlast bi imali Vrhovni sud, Ustavni sud i Sud za ljudska prava.<ref name=Miljko43>Miljko (2006.), str. 43.</ref>
 
=== Konstitutivne republike ===
 
[[Slika:BiH by OvenStoltemberg.jpg|mini|Zemljovid plana]]
 
Prema mirovnom planu, svaka konstitutivna republika trebala je usvojiti vlastiti ustav, a pretpostavka nadležnosti bila je u korist republika.<ref name=Miljko43/>
Line 33 ⟶ 32:
 
S ustavnopravnog gledišta, ovaj mirovni plan imao je karakteristike [[Konfederacija|konfederalnog]] uređenja, a stavljao je i pod pitanje opstanak Bosne i Hercegovine. Zbog tih razloga, prilike za njegovo ostvarenje bile su minimalne, a posljedica na terenu je bila slična prethodnim mirovnim sporazumima - ratnim sredstvima ovladati što većim nacionalnim područjem.<ref name=Miljko43/>
 
[[Slika:Postdayton.png|mini|Zemljovid nadzora ozemlja BiH neposredno nakon Daytonskog mirovnog sporazuma]]
== Povijest ==
 
Nakon propasti [[Vance-Owenov plan|Vacne - Owenovog plana]], tzv. "petorka" - [[Sjedinjene Američke Države|SAD]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], [[Francuska]], [[Rusija]] i [[Španjolska]] pokrenule su ''Program zajedničke akcije'', kojim je pokrenuta nova diplomatska akcija za pronalaženje mirovnog rješenja za rat u BiH. U sklopu tog ''Programa'' nastao je i Owen - Stoltenbergov plan.<ref>Mulaosmanović, 2012., str. 204. - 205.</ref>
 
[[Thorvald Stoltenberg]] zamijenio je [[Cyrus Vance|Cyrusa Vancea]] na mjestu dopredsjednikakopredsjednika Nadzornog odbora [[Međunarodna konferencija o bivšoj Jugoslaviji|Međunarodne konferencije o bivšoj Jugoslaviji]]. Novi prijedlog bio je nazvan ''Ustavni sporazum o Savezu Republika Bosne i Hercegovine''. Nakon višemjesečnih pregovora, prema ovome planu, Savez Republika Bosne i Hercegovine su trebale činiti tri konstitutivne republike.<ref name=Miljko42>Miljko (2006.), str. 42.</ref>
 
[[Alija Izetbegović]] tražio je [[Neum]] i dio područja u sjeverozapadnoj [[Bosna (regija)|Bosni]] jer je smatrao, da ako to ne dobije, muslimanska država neće biti održiva. Iako je problem bio lako rješiv, američki predstavnici olako su prihvatili Izetbegovićeve žalbe, odbijajući pomoći u pronalaženju rješenja.<ref>[[Dražen Pehar]]: [http://www.idpi.ba/pehar/ O nekim uznemirujućim aspektima američke vanjske politike prema Bosni i Hercegovini]. Institut za društveno-politička istraživanja, 3. lipnja 2014. Pristupljeno 16. lipnja 2014.</ref> Konačno je muslimansko vodstvo, uz podršku SAD-a, odbacilo ovaj mirovni plan jer bi njime dobili manje teritorija nego što su očekivali. Muslimanima je ponuđeno 33.3% područja današnje BiH, međutim, danas Bošnjaci upravljaju sa znatno manjim udjelom.<ref>[http://www.slobodnaevropa.org/content/thorvald_stoltenberg_imali_smo_bolji_sporazum_od_dejtonskog/24552608.html Thorvald Stoltenberg: Imali smo bolji sporazum od Dejtonskog]. Radio Slobodna Evropa, 19. travnja 2012. Preuzeto 14. studenog 2013. (na srpskom)</ref>