Evanđelje po Ivanu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 3:
'''Evanđelje po Ivanu''' četvrto je [[evanđelje]] po redu i u većoj se mjeri razlikuje od prva tri evanđelja, takozvanih [[Sinoptička evanđelja|Sinoptika]] (Po Mateju, Marku i Luki). Njegova je [[Kratice biblijskih knjiga|kratica]]: '''Iv'''. Napisano je oko [[100]]. godine, i po vremenu pisanja je posljednje kanonsko [[evanđelje]].
 
[[Sveti Ivan Evanđelist|Evanđelist Ivan]] donekle se distancira od Isusove povijesne ličnosti i sadrži već razvijenu [[kristologija|kristologiju]] koja [[Isus]]a smatra božanskim [[logosLogos]]om.<ref name=Harris>Harris, Stephen L. (1985). Understanding the Bible. Palo Alto: Mayfield.</ref> Prethodna tri evanđelja govore uglavnom o [[Isus|Kristovim]] propovijedima u [[Galileja|Galileji]], dok se ovo više bavi propovijedima u [[Judeja|Judeji]]. Za razliku od ostalih, ne sadrži ni jednu [[Isusove prispodobe|Isusovu prispodobu]]. Pritom su Isusove riječi dugi govori, a ne jezgrovite izreke.
 
Njegov je [[Teologija|teološki]] izričaj nevjerojatno visok. Govor mu vrluda po teološkim [[visina]]ma i [[dubina]]ma i zato ga crkvena tradicija rado simbolizira likom [[Orlovi|orla]].<ref>http://sveto-pismo.net/2013/10/08/1-proslov-11-18-i-dio/ Preuzeto 30. studenoga 2015.</ref>
 
Evanđelje po Ivanu oslikava onovremeni sukob ranog kršćanstva i judaizma.<ref>Lindars, Barnabas (1990). John. Sheffield Academic Press. str. 53.</ref> [[Farizej]]i se predstavljaju na negativan način, dok su [[Židovi]] prikazani kako se opredjeljuju za i protiv [[kršćanstvo|kršćanstva]].
 
Ovo Evanđelje su Evanđelje gnostički kršćani smatrali svojom knjigom i upotrebljavali kao primarni izvor za [[gnosticizam|gnostičko učenje]].<ref>IE. Pagels, The Johannine Gospel in Gnostic Exegesis (Nashville, 1973).</ref> Pa ipak, rano kršćanstvo je, uprkos nekim protivljenjima, unijelo ovo evanđelje u [[Novi zavjet]].
 
Cvijet Biblije su Evanđelja, a cvijet Evanđelja jest Ivanovo Evanđelje. Origen
 
==Književna vrsta==
Line 54 ⟶ 58:
Proslov započinje rečenicom ''U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Bogu i Riječ bijaše Bog...''(Iv 1,1). To podsjeća na sedam dana stvaranja kojima počinje svijet i stvaranje. Već sam proslov želi naglasiti da Riječ koja je jedno s [[Bog Otac|Ocem]], dolazi u ovaj svijet s ciljem da se obnovi ono što je već stvoreno i da započne doba novog stvaranja, obnove u Isusu. Po toj Riječi, tj. po Isusu Kristu počinje novo stvaranje, božanski svijet koji ulazi u stvarnost na zemlji.
 
Nakon proslova slijede poglavlja u kojima su opisani židovski blagdani na kojima je Isus prisutan. Evanđelje po Ivanu obuhvaća Isusov život od dana kada se rodio pa sve dok je raspet na [[križ]]u.<ref>http://www.lektire.hr/evandelje-po-ivanu/ Preuzeto 30. studenoga 2015.</ref> Ivan opisuje mnoga čudesa koja tada Isus čini. Upravo kroz to Ivan želi otkriti tko je Isus. Izravno se spominju tri Pashe, a neizravno i četvrta (druga po redu) (2,13; 5,1; 6,4; 12,1), blagdan Sjenica (7,2) i Posveta Hrama (10,22), a uz ove glavne blagdane spominju se i drugi manji blagdani. Kroz blagdane Isus objavljuje svoju tajnu. Prva Pasha (2,13,19-21) kada Isus čisti hram i objavljuje da je njegovo tijelo pravi novi i istinski hram. U vrijeme blagdana [[Pedesetnica|Pedesetnice]] opisano je kako Isus liječi i pokazuje svoju mesijansku ulogu. Treća Pasha važna je jer se tada Isus proglašuje kruhom života, a na blagdan Sjenica, tj. blagdan svjetla i vode Isus sebe naziva ''živom vodom''(7,37-38) i ''pravim svjetlom'' (8,12).
 
Na blagdan Posvete Hrama (10,22) Isus se objavio kao onaj koga je Otac posvetio (10,36), kao Dobri pastir. U vrijeme četvrte Pashe objavljuje se kao nova Pasha po žrtvi [[križ]]a i [[uskrsnuće|uskrsnuća]]. Red blagdana ovom evanđelju daje ritam i ozračje mesijanskog proglasa. Između svih tih blagdana, najvažnija je Pasha. Prve tri Pashe usmjeruju i navještaju posljednju, četvtu Pashu, u kojoj se stvara novi hram i [[liturgija]] koje će zamjeniti židovske blagdane, a to je Kristova pashalna žrtva, kršćanska pasha.
Line 60 ⟶ 64:
=== Manjinska perspektiva ===
[[Datoteka:The last chapter by J. Doyle Penrose (1902).jpg|230px|minijatura|desno| J. Doyle Penrose: Sv. [[Beda Časni]] prevodi Evanđelje po Ivanu na bolesničkoj postelji.]]
Ivanova inačica Evanđelja tješi i nadahnjuje skupine vjernika koje se nalaze u položaju ugnjetavane manjine, koja je "sol zemlje" i "svjetlost u svijetu. Evanđelje po Ivanu počinje uvodnim riječima [[Knjiga Postanka|Knjige Postanka]], po kojima Bog „u početku" odvaja [[svjetlost|svjetlost]] od [[tama|tame]]. Ivan govori da „svjetlost svijetli u tami, a tama ga ne obuze" (1,5). Ivan uplićeUpliće iskonske elemente razdvojene u [[knjiga Postanka|Knjizi Postanka]] - svjetlost i tamu - u ljudsku dramu, tumačeći ih u religijskom, etičkom i društvenom kontekstu. Prema Ivanu, „svjetlost svijeta" počinje sijati kroz Isusa iz Nazareta, koji se otkriva kao [[Sin Božji]].
 
U vrijeme nastanka evanđelja, rani kršćani još uvijek se nisu smatrali zasebnom religijom, već pokretom unutar [[judaizam|judaizma]].<ref>Bruce Chilton and Jacob Neusner, Judaism in the New Testament: Practices and Beliefs (New York: Routledge, 1995.)</ref> Mnogi stručnjaci vjeruju da Evanđelje po Ivanu predstavlja mišljenje vjernika izbačenih iz domaćih [[sinagoga]] zbog svoje tvrdnje da je [[Isus]] [[Mesija]], i otuđenih od židovske zajednice. Smatraju da je ovaj traumatični razdor definirao autopercepciju Ivanove grupe koja vidi sebe kao malenu manjinu Božjih ljudi „koju svijet mrzi," i koja potiče svoje članove da odbace cijelokupni društveni i religijski kontekst u kojem su rođeni.<ref>William Horbury, „''The Benediction of the Minim and Early Jewish-Christian Controversy''". Journal of Theological Studies 33 ([[1982]]): 19-61</ref><ref>T. C G. Thornton. „''Christian Understandings of the Birkath ha-Minim in the Eastern Roman Empire''". Journal of' Theological Studies 38 ([[1987]]): 419-31</ref><ref>Asher Finkel. „''Yavneh's Liturgy and Early Christianity''". Journal of Ecumenical Studies 18: 2 ([[1981]]): 231-50</ref><ref>Alan F. Segal. „''Ruler of This World: Attitudes about Mediator Figures and the Importance Sociology for Self-Definition''". In E. P. Sanders, ed. ''Jewish and Christian Self-Definition''. Vol 2, pp. 245-68. Philadelphia: Fortress Press, [[1980]].</ref>
Line 100 ⟶ 104:
*Tomić, Celestin: ''Počeci crkve: Ivan-evanđelist ljubavi'', Provincijalat hrvatskih franjevaca konventualaca, Zagreb, 1995.
 
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.hbk.hr/biblija/nz/iv.htm Evanđelje po Ivanu] (HBK)
* [http://biblija.ks.hr/knjiga.aspx?g=50 Evanđelje po Ivanu] (Kršćanska sadašnjost)
* [https://hr.wikisource.org/wiki/Evan%C4%91elje_po_Ivanu_%28%C5%A0ari%C4%87%29/Glava_1. Evanđelje po Ivanu] (prijevod Ivan Šarić)
* [http://sveto-pismo.net/category/novi-zavjet/komentari-novog-zavjeta/evandelje-po-ivanu/page/2/ Komentar Evanđelja po Ivanu, doc. dr. sc. Ivica Čatić]
 
[[Kategorija: Novi zavjet]]