Sunčev vjetar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura
Nadopunio Sunčev vjetar
Redak 1:
[[datoteka:Solar wind Speed interplanetary magnetic field.jpg|mini|desno|300px|[[Svemirska letjelica]] ''Ulysses'' je izmjerila da se brzina Sunčevog vjetra kreće od 400 do 750 km/s.]]
[[Datoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|320px|Magnetosfera štiti zemljinu površinu od naelektriziranih čestica Sunčevog vjetra]]
'''Sunčev ili solarni vjetar''' je struja električki nabijenih čestica koje su izbačene iz gornje atmosfere [[Sunce|Sunca]]. Uglavnom se sastoje od [[elektron]]a i [[proton]]a, čija je energija između 20 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperatura se, kao i brzina, mijenja s vremenom. Te čestice mogu nadvladati Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] te zbog visoke temperature u [[Korona|koroni]].
 
[[Datotekadatoteka:Magnetosphere rendition.jpg|mini|320pxdesno|300px|[[Magnetosfera]] štiti zemljinuZemljinu površinu od naelektriziranih čestica Sunčevog vjetra.]]
Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor međuplanetarne materije, koja okružuje [[Sunčev sustav]]. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži [[Plazma|plazmu]] i uvijek je u smjeru od Sunca.
 
[[datoteka:Komet 03.png|mini|desno|300px|Tipična [[Planetarna putanja|putanja]] [[komet]]a oko [[Sunce|Sunca]].]]
 
'''Sunčev vjetar''' ili '''solarni vjetar''' je [[plazma]] vrlo male [[gustoća|gustoće]] koju kao struju [[Električni naboj|električki nabijenih]] [[čestica]] (uglavnom [[proton]]a i [[elektron]]a) neprestano (kontinuirano) emitira [[Sunce]], odnosno Sunčeva [[korona]] u svim smjerovima. Pri dolasku do Zemljine [[magnetosfera|magnetosfere]] brzine su tih čestica između 250 i 900 [[km]]/[[sekunda|s]]. [[Gustoća]] i [[brzina]] Sunčeva vjetra povećavaju se u vrijeme pojačane [[Sunčev ciklus|Sunčeve aktivnosti]] ([[prominencije]]; [[Sunčeve pjege]]). Sunčev vjetar oblikuje [[Van Allenovi pojasi zračenja|Van Allenove pojase]], usmjerava [[Rep kometa|repove kometa]], uzročnik je nastanka [[polarna svjetlost|polarne svjetlosti]]. <ref> '''Sunčev vjetar (solarni vjetar)''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=69670], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Energija je između 20 i 100 k[[Elektronvolt|eV]]. Njihova temperatura se, kao i brzina, mijenja s vremenom. Te čestice mogu nadvladati Sunčevu gravitaciju jer imaju vrlo veliku [[kinetička energija|kinetičku energiju]] te zbog visoke temperature u [[Korona|koroni]]. Sunčev vjetar stvara [[Heliosfera|heliosferu]], ogroman prostor međuplanetarne materije, koja okružuje [[Sunčev sustav]]. On stvara i [[geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]], koje mogu ometati električnu mrežu na Zemlji, [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i rep [[komet]]a koji sadrži [[Plazma|plazmu]] i uvijek je u smjeru od Sunca.
 
== Povijesne činjenice ==
Da je Sunčev vjetar stalna struja čestica koje dolaze sa Sunca, prvi puta je objasnio [[Richard C.Christopher Carrington]] [[1859.]] godine. On i [[Richard Hodgson]] prvi su promatrali [[Sunčeva baklja|Sunčeve baklje]], a primjetili su i [[Geomagnetska oluja|geomagnetske oluje]]. [[George Fitzgerald Smoot]] je predložio zamisao da se materija stalno ubrzava sa Sunca i da do Zemlje stiže za par dana.<ref name=meyer-vernet>{{cite book
| first=Nicole | last=Meyer-Vernet | year=2007.
| title=Basics of the Solar Windss
Line 11 ⟶ 14:
| isbn=0521814200 }}</ref>
 
[[Norveška|Norveški]] fizičar [[Olaf Kristian Birkeland]] promatrao je [[polarna svjetlost|polarnu svjetlost]] i primijetio je da je ona stalna i bez prekida. Zaključio je da je Zemlja stalno bombardirana “zrakama''zrakama električkih čestica koje dolaze sa Sunca”Sunca''. Godine 1916. prvi je uspješno predvidio da “Sunčeve''Sunčeve zrake nisu ni negativne ni pozitivne, nego i jedno i drugo”drugo''. Time je objasnio da se Sunčev vjetar sastoji od negativnih elektrona i pozitivnih [[ion]]a. <ref name=meyer-vernet/>
 
Godine 1959. je sovjetski satelit [[Luna 1]] prvi uočio Sunčev vjetar i mjerio njegovu jačinu. <ref>[Brian Harvey, ''Russian planetary exploration: history, development, legacy, prospects''. Springer, 2007, str. 26. ISBN 0-387-46343-7]</ref><ref>[http://www.daviddarling.info/encyclopedia/L/Luna.html David Darling, ''Internet Encyclopedia of Science''.]</ref> Godine 1990. svemirska letjelica [[SOHO]] je primijetila da Sunčev vjetar izlazi sa Sunčevih [[pol]]ova i da ubrzava znatno brže od modela termodinačkog širenja.
 
== Zračenje ==
Na Sunčevoj koroni čestice plazme se griju i preko 1 000 000 K. Kao rezultat termičkog sudaranja, srednja brzina čestica je oko 145 km/s, što je daleko ispod Sunčeve [[brzina oslobađanja|brzine oslobađanja]] od 618 km/s. Ipak, neke od čestica dostignu brzinu od 400 km/s, što im omogućuje da putuju sa Sunčevim vjetrom. Kod iste temperature, elektroni, budući su puno manji, prvi dostignu [[Brzina oslobađanja|brzinu oslobađanja]], a zatim stvaraju [[električno polje]], koje dalje ubrzava ione koji nastavljaju putovati dalje od Sunca.
 
Ukupan broj čestica koje putuju sa Sunca sa Sunčevim vjetrom je oko 1.3×10,3 ∙ 10<sup>36</sup> u sekundi ili oko 6,7 milijuna tona na sat.<ref>{{cite book
| first=Bradley W. | last=Carroll | coauthors=Ostlie, Dale A.
| year=1995 | title=An Introduction to Modern Astrophysics
Line 34 ⟶ 37:
 
== Sastavni dijelovi ==
Sunčev vjetar se može podijeliti na '''spori''' Sunčev vjetar i '''brzi''' Sunčev vjetar. Spori Sunčev vjetar ima brzinu oko 400 km/s, temperaturu oko 1.4–1.6×10,4 – 1,6 ∙ 10<sup>6</sup> [[korona|K]] i sastav koji je sličan [[korona|koroni]].<ref>{{cite journal
| last=Feldman | first=U.
| coauthors=Landi, E.; Schwadron, N. A.
Line 43 ⟶ 46:
| doi=10.1029/2004JA010918 }}</ref> S druge strane, brzi Sunčev vjetar ima brzinu oko 750 km/s, nižu temperaturu oko 8×10<sup>5</sup> K i ima sastav kao [[fotosfera]]. Spori Sunčev vjetar je duplo gušći.
 
Spori Sunčev vjetar izgleda da potječe iz Sunčevog ekvatorijalnog[[ekvator]]ijalnog pojasa, koji se još zove i “strujni”''strujni'' pojas i to za vrijeme Sunčevog minimuma.<ref>{{cite book
| first=Kenneth R. | last=Lang | year=2000
| title=The Sun from Space | publisher=Springer
Line 65 ⟶ 68:
 
== Koronalno izbacivanje mase ==
I spori i brzi Sunčev vjetar mogu biti ometeni s [[Koronalni izbačaji masa|koronalnim izbacivanjem mase]], koji se popularno naziva i “Sunčeva''Sunčeva oluja”oluja''. Koronalno izbacivanje mase može biti povezano sa [[Sunčeva baklja|Sunčevim bakljama]]. Kod brzih koronalnih izbacivanja masa dolazi do udarnih valova koji dodatno ubrzava protone i elektrone.
 
Kada koronalno izbacivanje mase udari u Zemljinu [[magnetosfera|magnetosferu]], dolazi do privremene promjene [[Zemljino magnetsko polje|Zemljinog magnetskog polja]], što dovodi do male promjene smjera [[kompas]]a i [[Geomagnetski inducirana struja|induciranja veliku električnu struju na Zemlji]], što nazivamo [[geomagnetska oluja|geomagnetskom olujom]]. Koronalno izbacivanje mase može stvoriti ponovno magnetsko povezivanje, izdužujući magnetski rep na noćnoj strani Zemlje. Kada se magnetosfera Zemlje ponovno magnetski poveže na noćnoj strani Zemlje, ona oslobađa snagu od nekoliko bilijuna vata[[vat]]a, koja povratno djeluje na gornju Zemljinu atmosferu.
 
== Magnetosfera ==
Line 75 ⟶ 78:
 
== Utjecaj na rep kometa ==
Sunčev vjetar uzrokuje usmjeravanje repa [[komet]]a od Sunca. Kometi se prilikom dolaska u blizinu Sunca zagrijavaju, sleđena površina kometa isparava i oslobađa [[oblak]] [[plin]]a i čestica prašine. Djelovanjem čestica Sunčevog vjetra, oblak se oblikuje u [[rep]] kometa. Budući da sunčevSunčev vjetar dolazi iz smjera Sunca, potiskuje rep kometa u suprotnom smjeru.
 
== Izvori ==