Hrvati u Bugarskoj: razlika između inačica

Druga velika skupina su bili propagatori katoličke vjere u Bugarskoj u 17. i 18. st., a to su bili [[bosanski franjevci|bosanski]] [[franjevci]] i rečeni dubrovački trgovci. Oni su osnivali i organizirali škole po Bugarskoj i bili su učiteljima u tim školama. Postigli su velike uspjehe, a osobito kod sekte [[pavlikani|pavlikana]] ([[pavlićani|pavlićana]]) koji su bili jedna od sredina gdje su djelovali. Bugarski povjesničar [[Ljubomir Miletič]] je naglasio da je u tome veliku ulogu imalo srodstvo bugarskog jezika sa hrvatskim, osobito dubrovačko-dalmatinskim narječjem (''Mnogo e pomagalo na tija franciskani srodstvoto na tehnija materin ezik-hrvatskije (poveče narečie dubrovniško-dalmatinsko) s našija ezik...''). Jezik na kojem se održavalo školovanje, dopisivanje s Rimom i literatura je bila na hrvatskom, budući da nije bilo domaćeg osoblja niti literature na bugarskom. Vremenom se od bugarskih učenika stvorila nova garnitura koja je školovanje polako prebacivala na bugarski, no to nije bilo odjednom, nego je postojao prijelaz, tako da su najstarije bugarske knjige katoličke propagande pisane mješavinom hrvatskog i bugarskog (''Suštoto predislovie kakto i cjeloto sočinenie sledva na hrvatski ezik, ala taka smesen s blgarski konstrukcii...'') <ref name="Forum"> </ref>. Polovicom 17. st. nadbiskup Ohridske nadbiskupije je bio [[Rafael Levaković]] iz Hrvatske.