Teorija glazbe: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
manja dorada
→‎Glazbeni teoretičari: ispravak wikipoveznice
Redak 15:
Temelje zapadnoeuropskoj teoriji glazbe postavili su [[Stara Grčka|starogrčki]] filozofi i teoretičari. U [[6. stoljeće pr. Kr.|6. stoljeću pr. Kr.]] [[Pitagora]] i njegovi učenici, tzv. kanonici, glazbu su promatrali spekulativno: povezujući ju s [[Matematika|matematikom]], [[broj]]evima su prikazivali [[Akustika|akustičke]] odnose između [[ton]]ova. Nasuprot kanonicima, harmonici su svoja zapažanja izvodili iz glazbene prakse: njihov je glavni predstavnik [[Aristoksen iz Tarenta|Aristoksen]], vjerni [[Aristotel]]ov učenik. U svojim filozofskim djelima [[Platon]] je naglašavao veliko [[Etika|etičko]] značenje glazbe, a [[Klaudije Ptolemej]] u nasljeđe nam je ostavio jedan od najboljih [[traktat]]a o starogrčkim [[Glazbena ljestvica|ljestvicama]].
 
Glazbeno znanje i spoznaje starogrčkih filozofa i glazbenih teoretičara prihvatili su i u doba ranoga [[Srednji vijek|srednjega vijeka]] svojim djelovanjem dalje razvijali [[Sveti Augustin|Augustin Aurelije]], [[Boecije]] (''De institutione musica''), [[Kasiodor]] (''De Artibus ac Disciplinis Liberalium Litterarum: De musica'') te [[Sveti Izidor Seviljski|Izidor iz Sevilje]] koji je svojim zapažanjima o [[Liturgijska glazba|liturgijskoj glazbi]], objavljenima u teološkim raspravama ''De ecclesiasticis officiis'' i ''Regula monachorum'', značajno utjecao na cjelokupnu europsku srednjovjekovnu glazbenu teoriju.
 
== Literatura ==