Jugoslavenska narodna armija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
tekst stranice se zamjenjuje s 'nein' |
m uklonjena promjena suradnika 159TISUCASTRANICABRE (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika RadioElectrico |
||
Redak 1:
{{Infookvir nacionalna vojska
|naziv=Jugoslavenska narodna armija
|država genitiv=
|izvorni naziv=
|slika=[[Datoteka:Logo of the JNA.svg|150px|sredina]]
|opis=
|utemeljena=[[22. prosinca]] [[1941.]]
|sadašnji ustroj=
|raspuštena=[[20. svibnja]] [[1992.]]
*''Nasljednici'': [[Vojska Jugoslavije]], [[Vojska Republike Srpske]], [[Vojska RSK]]
|grane=<li>[[Datoteka:KoV JNA.JPG|25px|link=Kopnena vojska JNA]] [[Kopnena vojska JNA]]
*[[Datoteka:Seal of the Yugoslav Navy.svg|25px|link=Jugoslavenska ratna mornarica]] [[Jugoslavenska ratna mornarica]]
*[[Datoteka:Jrvpvo.gif|25px|link=Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo]] [[Jugoslavensko ratno zrakoplovstvo]]
|stožer=
|vrhovni zapovjednik =<li>[[Josip Broz Tito]]
* [[Predsjedništvo SFRJ]] (poslije Titove smrti)
|vrhovni zapovjednik titula =
|ministar = ''[[Popis saveznih ministara obrane SFRJ|Popis ministara obrane SFRJ]]''
|ministar titula = Savezni sekretar za narodnu obranu
|zapovjednik =''[[Jugoslavenska narodna armija#Načelnici Generalštaba JNA (1945.-1992.)|Popis načelnika GŠ JNA]]''
|zapovjednik titula =Načelnik Generalštaba JNA
|povijest=
|činovi=[[Činovi u oružanim snagama SFRJ]]
|slika2=
}}
[[Datoteka:Titogardapregled.jpg|mini|250px|Vrhovni zapovjednik JNA [[Josip Broz Tito]] vrši pregled počasne garde]]
[[Datoteka:Hrvatski povijesni muzej 27012012 Domovinski rat 28 JNA.jpg|250px|mini|Uniforma JNA snimljena na izložbi [[Domovinski rat]] u [[Hrvatski povijesni muzej|Hrvatskom povijesnom muzeju]]]]
'''Jugoslavenska narodna armija''' (skraćeno '''JNA'''; [[srpski|srp.]]: ''Jugoslovenska narodna armija'', [[slovenski|slo.]]: ''Jugoslovanska ljudska armada'', [[makedonski|mak.]]; ''Југословенска народна армија'') ([[22. prosinca]] [[1941.]] – [[20. svibnja]] [[1992.]]) bila je dio jedinstvenih [[Oružane snage SFRJ|oružanih snaga SFRJ]] do njezina raspada. Službeno je ukinuta [[20. svibnja]] [[1992.]] godine.
Partizanske snage pod kontrolom [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]], [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]] preimenovane su krajem II. svjetskog rata u Jugoslavensku armiju (JA); da bi 1951. godine nastavila ta vojska postojati kao Jugoslavenska narodna armija (JNA).
JA je branila suverenitet i teritorijalni integritet [[Jugoslavija|Jugoslavije]]; u završnim borbama protiv Nijemaca i njegovih snaga na kraju [[Drugi svjetski rat|II. svjetskog rata]] – među kojima su bile i oružane snage [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] – uspostavila je kao dio pobjedničkih [[Saveznici|savezničkih]] snaga vlast nad cjelokupnim teritorijem ranije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]], te nad dijelom etničkog hrvatskog i slovenskog teritorija koji je nakon prvog svjetskog rata bio pripao [[Italija|Italiji]]; ti su teritoriji danas dijelovi Hrvatske i [[Slovenija|Slovenije]]. U postupku uspostavljanja kontrole nad teritorijem Jugoslavije počinile su snage JA cijeli niz ratnih zločina protiv civila i zarobljenih neprijateljskih vojnika – od [[Pokolj na otoku Daksi|pokolja na otoku Daksi kod Dubrovnika]] u listopadu 1944. do zločina na [[Pokolj u Bleiburgu|Bleiburgu]] i [[Križni put (1945.)|Križnom putu 1945]].
Početkom [[1990-ih]] godina je JNA – čiji je zapovjedni kadar bio nadproporcionalno popunjen etničkim Srbima – u cijelosti preuzela ulogu instrumenta agresivne [[Velika Srbija|velikosrpske]] politike i odigrala ključnu ulogu u agresiji na Republiku Hrvatsku u [[Domovinski rat|Domovinskom ratu]]. Razdoblje prikazivanja da je posrijedi doista "jugoslavenska" a ne srpska vojska dovršeno je [[Raketiranje Banskih dvora|raketiranjem Banskih dvora]] u Zagrebu 7. listopada 1991., kojemu je očiti cilj bio ubijanje novoizabranog hrvatskog predsjednika [[Franjo Tuđman|Franje Tuđmana]], tadašnjega hrvatskog predstavnika u predsjedništvu Jugoslavije (i kasnijeg predsjednika RH) [[Stjepan Mesić|Stjepana Mesića]] i tadašnjeg premijera Jugoslavije (i također Hrvata) [[Ante Marković|Ante Markovića]], koji su u vrijeme napada imali sastanak u Banskim dvorima: dan nakon tog pokušaja ubojstva hrvatskog političkog vodstva, proglasio je Hrvatski sabor osamostaljenje od Jugoslavije, donošenjem [[Odluka o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ|Odluke o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ]].
= Povijest =
Svoje korijene ''JNA'' vuče iz [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|Narodnooslobodilačke borbe i partizanskih odreda Jugoslavije]]. Nakon oružanih partizanskih ustanaka, pod rukovodstvom [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]], [[22. prosinca]] [[1941.]] u mjestu [[Rudo]] ([[BiH]]) osnovana je ''1. proleterska brigada Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije'', od četiri [[srbi|srpska]] i dva [[crnogorci|crnogorska]] bataljuna, što je kasnije bio službeni praznik osnivanja oružanih snaga [[Druga Jugoslavija|Druge Jugoslavije]].
Pred sam kraj [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], [[1. ožujka]] [[1945]]. godine, ''NOVJ'' dobiva naziv ''Jugoslavenska armija'' (skraćeno ''JA'').
U povodu proslave desetgodišnjice razvoja, [[22. prosinca]] [[1951]]., ''Jugoslavenska armija'' je preimenovana u ''Jugoslavensku narodnu armiju'' (JNA), čime je, kako je objašnjeno, i formalno naglašen njen narodni, socijalistički i revolucionarni karakter.
Najdosljednija je provoditeljica [[tito]]vske jugoslavensko-[[Komunizam|komunističke]] politike. JNA je krajem svoga postojanja počinila javnu [[veleizdaja|veleizdaju]] svih nesrpskih naroda u Jugoslaviji.<ref name="MB">[[Marko Bešker]], »Europa i velikosrpski specijalni rat« // ''Policija i sigurnost'' / gl. ur. Zvonimir Dujmović, god. 3., br. 5/94., Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, 1994., str. 518. – 522., cit. sa str. 521. (ISSN [[issn:1330-0229|1330-0229]]), {{citat|(…) Javnu veleizdaju od strane JNA svih nesrpskih naroda Jugoslavije i početak prikrivane, a potom otvorene agresije na Hrvatsku i Sloveniju.|Bešker, 1994: 521}}</ref>
==JNA i unutarnja politika==
Tijekom svoga postojanja, kroz ''JNA'' se djelatno provodila [[marksizam|marksistička]] izobrazba, a ideološki je kriterij bio dominantan. Malo koji časnik je bio izvan [[SKJ|Saveza komunista Jugoslavije]]. U ''JNA'' je postojala posebna ''Organizacija SKJ'', u rangu s osam republičkih i pokrajinskih partijskih organizacija. Šef ''Organizacije SKJ JNA'', po činu general, bio je članom najvišeg jugoslavenskog partijskog organa ''Predsjedništva Centralnog komiteta SKJ''.
Krajem studenoga [[1968.]] je JNA prvi put [[albanski nemiri na Kosovu 27. studenoga 1968.|intervenirala]] radi "smirivanja" naroda. <ref>[http://www.hrvatski-fokus.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=1158:prije-dvadeset-godina-1-za-trajanja-obiju-protuhrvatskih-jugoslavija-prepolovljen-je-broj-hrvata&catid=22:feljtoni&Itemid=46 Hrvatski fokus] Davor Runtić: JNA u prvoj akciji, pristupljeno 8. ožujka 2011.</ref> Albanci su u Prištini i inim gradovima na Kosovu na [[27. studenoga]], koji je bio državni blagdan susjedne [[Albanija|Albanije]], Dan zastava, masovno izašli na ulice. Zahtijevali su da AP Kosovo postane republikom (poznati slogan: ''Kosovo republika!''). Milicija i JNA su brutalno reagirale i tako ugušile nemire. Sličan scenarij se ponovio za vrijeme [[albanski nemiri na Kosovu 1980.|albanskih prosvjeda]] na [[Kosovo|Kosovu]] [[1980.]] godine.
''"Na XII. Kongresu SKJ (1982.) u Centralni komitet SKJ ušlo je 16 aktivnih generala. Tisuću časnika bilo je u svakom času na raznim političko-partijskim dužnostima izvan redovnog vojnog ustroja, ostvarujući na taj način kontrolu nad civilnim insitucijama i zadovoljavanje političkih i materijalnih interesa JNA, koja je kontrolirala i mnoge državne funkcije pa je tako 14 generala i admirala bilo postavljeno za veleposlanike SFRJ u drugim zemljama. Prvo kolektivno Predsjedništvo SFRJ (od svibnja 1980. godine, nakon Titove smrti, do 1984. godine), koje je prema Ustavu imalo funkciju vrhovnog zapovjednika oružanih snaga, brojilo je osam članova, a svi su bili pričuvni generali ili pukovnici".''<ref> [http://www.ffzg.hr/hsd/polemos/prvi/03.html Ozren Žunec ''"Rat u Hrvatskoj 1991.-1945.g''.]</ref>
Za vrijeme [[hrvatsko proljeće|hrvatskoga proljeća]] [[1971.]] ''JNA'' je, na graničnom području SR Hrvatske i SR Slovenije organizirala najveće združene vojne manevre u svojoj povijesti, pod nazivom ''Sloboda '71'' kojima je bio nazočan i [[Tito]] osobno. Ti su manevri imali funkciju pritiska i zastrašivanja na tadašnje disidentsko hrvatsko rukovodstvo i javno mjenje.
Poslije Titove smrti ''JNA'' počinje voditi samostalnu politiku i [[Predsjedništvo SFRJ|Predsjedništvu SFRJ]], kao ustavnoj osmočlanoj ''Vrhovnoj komandi'', sve manje polaže račune.
Generali ''JNA'' kontrolirali su vojnu industriju, veoma važnu kariku jugoslavenskoga gospodarstva. Više od 550 tvornica je u [[SFRJ]] bilo sustavnim dijelom vojnoindustrijskoga kompleksa. U razdoblju od [[1981.]] do [[1990.]], vrijednost izvoza naoružanja i vojne opreme iznosila je 11,77 milijardi USD.
Za financiranje ''JNA'' izdvojeno je u [[1986.]] godini 4,79 %, u [[1987.]] 4,61 %, u [[1988.]] 4,21 %, u [[1989.]] i [[1990.]] godini 4 % sredstava iz jugoslavenskoga proračuna (ili za [[1990.]] oko 2,5 milijarde USD).
Gospodarski i financijski aspekt moći JNA ilustrira i podatak da je njena (pokretna) imovina [[1990.]] procijenjana na 70 milijardi USD. <ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=26485 S. Kovačev , Z. Matijaščić , J. Petrović Vojnoindustrijski kompleks SFRJ Polemos , Vol.IX No.17, lipanj 2006.g.]</ref>
Snažnu polugu svoje moći, generali ''JNA'' su imali u [[KOS]]-u, tajnoj vojnoj službi sigurnosti, koja je provodila operacije nadzora nad čimbenicim političkoga i javnoga života. ''KOS'' je imao široku mrežu konfidenata. <ref>[http://www.nacional.hr/articles/view/23437/ Tjednik "Nacional" ''Popis agenata KOS-a u Hrvatskoj'']</ref>
U rano proljeće [[1981.]] ''JNA'' je, prvi puta u svojoj povijesti, oružano intervenirala na prostoru SFRJ, kada je uporabom borbenih sredstava i strahovitom demonstracijom sile, te provedbom neproglašenog izvanrednog stanja, uz civilne žrtve prekinula [[albanci|albanske]] demonstracije na [[Kosovo|Kosovu]]. <ref>[http://www.vreme.com/arhiva_html/489/11.html Branko Mamula Slučaj ''Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000.g.'']</ref>
Nakon tih događaja, na Kosovu je formiran ''52. korpus'' kroz koji će, na zapovjednim mjestima, proći brojni visoki časnici ''JNA'' što su [[1990-ih]] slijedili politku [[Velika Srbija|Velike Srbije]] i provodili je diljem prostora nekadašnje [[SFRJ]], poput [[Blagoje Adžić|Blagoja Adžića]], [[Ratko Mladić|Ratka Mladića]], također i generali Dragoljub Ojdanić i Nebojša Pavković (optuženi za ratne zločine pred [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnim sudom za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]]), itd.
Oružano interveniranje ''JNA'' na Kosovu je potaklo spekulacije, u zemlji i svijetu, kako bi ''JNA'' mogla preuzeti vlast u zemlji nakon što se sustavna kriza, poslije ''Titove'' smrti, nadalje komplicirala. <ref>[http://www.vreme.com/arhiva_html/489/11.html Branko Mamula Slučaj ''Jugoslavija, CID, Podgorica, 2000.g.'']</ref>
Vojni vrh ''JNA'' je u Sloveniji i Hrvatskoj, koje su se potkraj [[1980-ih]] nastojale demokratizirati, vidio najveću opasnost, protiveći se, nakon kraja [[hladni rat|hladnoga rata]] neminovnim promjenama u [[SFRJ]] i većoj samostalnosti republika. Općenito su se zauzimali za "ravnopravnost naroda i narodnosti" te su u početku (rujna [[1987.]] nakon 8. sjednice ''Centralnog komiteta SK Srbije'', na kojoj je Milošević preuzeo potpunu vlast u Srbiji) bili sumnjičavi i prema Miloševiću i njegovoj politici.<ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003., str. 391, ISBN 953-6045-22-2</ref> No, već sredinom [[1988.]] godine, po svjedočenju generala [[Veljko Kadijević|Veljka Kadijevića]], armijski je vrh nudio ''Miloševiću'' da, uz podršku ''JNA'', postane novi premijer [[SFRJ]]. <ref> Veljko Kadijević, ''"Moje viđenje raspada:Vojska bez države",'' ''Politika'', Beograd, 1993.g.</ref>
Potkraj [[1980-ih]] pojačava se politička srbizacija ''JNA'' te ona početkom [[1990-ih]] postaje oruđe [[Velika Srbija|velikosrpsk]]e politike srbijanskog predsjednika [[Slobodan Milošević|Slobodana Miloševića]] i sudjeluje u [[Rat u Sloveniji|agresiji na Sloveniju]], [[Domovinski rat|agresiji na Hrvatsku]] i [[Rat u BiH|agresiji na Bosnu i Hercegovinu]].
U knjizi "Slučaj Jugoslavija", objavljenoj [[2000.]] godine u [[Podgorica|Podgorici]], [[Branko Mamula]] potvrđuje kako je armijski vrh [[SFRJ]] planirao i izvodio aktivnosti koje su za cilj imale uspostavu vojne diktature (državnog udara) u ''Jugoslaviji'' i to znatno prije negoli su sjeverozapadne republike pale u ruke "nacionalistima", pa i prije nego što je u ''Srbiji'' kormilo preuzeo Milošević:
''"Poznato je da je JNA, barem njezin značajan dio, do posljednjeg trenutka ostao čvrsto na pozicijama komunizma i čvrste jugoslavenske federacije. No, kako se opcija čvrste federacije u svojoj biti poklapala s najvažnijim ciljevima miloševićevskog velikosrpstva ("svi Srbi u jednoj državi") sasvim je razumljivo da je JNA ubrzo postala i njegovom snažnom braniteljicom".''<ref>[http://www.hrz.hr/aktiv/zivic.htm Dr.sc. Dražen Živić, Idejno-politički, vojni, međunarodno-pravni i demografski aspekti srbijanske agresije na Republiku Hrvatsku]</ref>
''JNA'' je obnovila vojnu intervenciju na Kosovu početkom [[1989.]] za vrijeme novih albanskih protesta na Kosovu. Opet je bilo ubijenih civila Albanaca.
== Nacionalna struktura ==
[[Datoteka:Hrvatski povijesni muzej 27012012 Domovinski rat 27 JNA.jpg|mini|250px|Oznaka JNA]]
Jedno vrijeme uspjela se u redovima [[Časnik|časničkog]] kadra JNA održavati ravnopravna zastupljenost svih naroda Jugoslavije. Kada nakon [[Hrvat]]a [[Ivan Gošnjak|Ivana Gošnjaka]] kao ministra obrane dolazi [[1967.]] godine na to mjesto [[Srbin]] Nikola Ljubičić, on protežiranjem svojih ljudi počinje mijenjati nacionalnu strukturu u vojnim vrhovima i prestaje se poštivati Zakon o ravnomjernom sudjelovanju svih naroda u popuni profesionalnog kadra u JNA.
{|class="wikitable sortable" border="1"
|-
|+Nacionalna struktura zapovjednog kadra JNA<ref name=hdrddl>Davor Domazet-Lošo: ''Hrvatski Domovinski rat: 1991. - 1995. ; strateški pogled'' ISBN 9537440079 ISBN 9789537440077</ref><br> <small>(planirano prikraćivanje pojedinih 'naroda i narodnosti')</small>*
|-
!Nacionalnost
!Zastupljenost
!Indeks odstupanja od udjela u stanovništvu
|-
|Srbi
|63,2 %
|<nowiki>+51</nowiki>
|-
|Jugoslaveni
|3,6%
|<nowiki>+45</nowiki>
|-
|Crnogorci
|6,2%
|<nowiki>+148</nowiki>
|-
|Makedonci
|6,3%
|<nowiki>+8</nowiki>
|-
|Muslimani
|2,4%
|<nowiki>-78</nowiki>
|-
|Hrvati
|12,6%
|<nowiki>-53</nowiki>
|-
|Slovenci
|2,8%
|<nowiki>-66</nowiki>
|-
|Mađari
|0,7%
|<nowiki>-70</nowiki>
|-
|Albanci
|0,6%
|<nowiki>-91</nowiki>
|-
|Ostali
|1,6%
|<nowiki>-52</nowiki>
|-
|}
<nowiki>*</nowiki>''Najveći nesklad očitovao se od 1986. do 1990. - nakon [[Memorandum SANU|memoranduma SANU]] i preustroja OS SFRJ udio Srba u časničkom zboru prelazi 70%.''<ref name=hdrddl/><br>
Godine 1985. indeks zastupljenosti Crnogoraca u aktivnom časničkom i dočasničkom kadru u odnosu na postotak stanovništva Jugoslavije bio je 204 (5,82%, a u ukupnom stanovništvu 2,58%), Srba 157, Makedonaca 113, Hrvata 63, Muslimana-Bošnjaka 41, Slovenaca 34, Albanaca samo 14. Procjenjuje se da je od 70.000 profesionalaca u JNA, njih 50.000 ili oko 70% bili Srbi ili Crnogorci (prema statistici iz 1985. godine bilo ih je 63%), a na vodećim mjestima taj postotak bio je još i viši.<ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003. str. 390, ISBN 953-6045-22-2</ref> Prema podacima koje navodi Branko Mamula (Slučaj Jugoslavija, str. 335.-336., CID, Podgorica, 2000.) 1985. godine, generalski kor činilo je 0,29 % od ukupnog broja djelatnih vojnih osoba. Crnogoraca je među generalima i admiralima bilo 11,1 %, Hrvata 19 %, Makedonaca 4,9 %, Slovenaca 10,4 %, Srba 46,5 %, Muslimana 2,8 %, Albanaca 1,4 % i Jugoslavena 4,9 %. Po republičkom podrijetlu struktura je bila sljedeća: iz Bosne i Hercegovine 15,28 %, iz Crne Gore 11,11 %, iz Hrvatske 30,56 %, iz Makedonije 3,47 %, iz Slovenije 9,72 %, i iz Srbije 28,47 % od toga 18,06 % iz Srbije, 5,56 % s Kosova i 4,86 % iz Vojvodine.<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/26479 Davor Marijan:Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja] {{pdf}}</ref>
==JNA i Milošević==
Nakon ''14. kongresa'' (20. do 22. siječnja [[1990.]]) i raspada [[SKJ]], generali su [[19. studenoga]] [[1990.]] u [[Beograd|Beogradu]] osnovali ''Savez komunista — Pokret za Jugoslaviju'' (''SK-PJ''), s malim brojem članova izvan ''JNA''. Oko 75.000 registriranih članova ''SK-PJ'' bili su djelatni časnici i dočasnici, kao i građani na radu pri ''JNA''. Za vrijeme prvih višestranačkih izbora u ''Srbiji'' [[9. prosinca]] [[1990.]] generali su kroz ''SK-PJ'' podržali ''Miloševićevu'' ''Socijalističku partiju Srbije'' (SPS).
''Miloševićev SPS'' se, poput ''JNA'', protivio gospodarskoj reformi proliberalnog jugoslavenskog premijera [[Ante Marković|Anta Markovića]]. Nadalje, ono što ih je spajalo, bilo je kruto inzistiranje na ''Jugoslaviji'' kao isključivo federalnoj zajednici. ''Milošević'' je računao da će na temelju brojčane dominacije [[Srbi|Srba]] kao većinskoga naroda, uvođenjem princima ''jedan čovjek-jedan glas'', sustavno legalizirati srpsku dominaciju nad ostatkom ''Jugoslavije''.
Za takvu su dominaciju bili zainteresirani brojni [[Srbi]], djelatni i utjecajni umirovljeni generali ''JNA'', najprije intimno a potom i sasvim javno. Na drugoj strani, ''JNA'' je u federalnom kontekstu vidjela sebe i s privilegiranim i nepromijenjenim monopolima, političkim i gospodarskim.
''Miloševićeva'' žena, [[Mirjana Marković]], je bila član ''Saveza komunista — Pokreta za Jugoslaviju''. Ova je partija [[1994.]] promijenla ime u ''[[Jugoslovenska levica|Jugoslavenska ljevica]]'' (''JUL'') a ''Markovićeva'' je bila predsjednica ''JUL''-a. U drugoj polovici [[1990-ih]] ''JUL'' biti će koalicijski partner ''SPS''-u.
Tijekom velikih cjelodnevnih protesta [[9. ožujka]] [[1991.]] srpske oporbe, koje su udzrmale ''Miloševića'', ''JNA'' je u večernjim satima izvela tenkovske postrojbe na ulice ''Beograda'' u znak podrške ''Miloševiću''.
==Ratni ciljevi JNA==
U siječnju [[1991.]] godine se oglasila ''Politička uprava Saveznog ministarstva obrane (SSNO-Savezni sekretarijat za narodnu obranu)'' internim priopćenjem koje je trebalo biti imperativnim temeljem djelovanja ''JNA'' u predstojećim događajima. Najprije su, u pomenutom priopćenju, prognozirali da će [[SSSR]] nastaviti da igra ključnu ulogu na globalnoj sceni, te da su se ''"Sovjeti počeli pribirati"''. ''"Ni u Jugoslaviji socijalizam nije dokrajčen i bačen na koljena"'', objasnili su generali. Oni su odbacili mogućnost očuvanja kao konfederalne zajednice (savez suverenih država) jugoslavenske zajednice i zatražili da se ''JNA'' uključi u političke rasprave o budućnosti zemlje:
''"...Naša iskustva govore da Jugoslavija može postojati jedino kao država. Ako nije država, nije Jugoslavija, onda je nešto drugo. Ono što neki nude u Jugoslaviji kao konfederaciju, to faktički nije država, niti može biti...Naš osnovni zadatak mora biti stvaranje pretpostavki za funkcionisanje federalne države. To najprije znači likvidirati proboje koji su izvršeni u području jedinstva oružanih snaga; realizirati zadatke razoružanja i likvidirati paravojne organizacije u Jugoslaviji....Sada posebno treba paziti na osiguranje visokog stupnja borbene spremnosti jedinica i funkcionalnosti i sigurnosti sistema rukovođenja i komandovanja...Usporedo se svi moramo zalagati u konstituiranju i osposobljavanju Saveza komunista - pokreta za Jugoslaviju"''.<ref> [http://www.znaci.net/00001/23_3_7.htm General Ilija T. Radaković: ''Besmislena YU-ratovanja 1991.-1995.g''.] </ref>
Sve do listopada [[1991.]] godine u vrhu ''JNA'' prevladavala je "jugoslavenska" opcija (bez ''Slovenije''), te opcija očuvanja neznatno modificiranog komunističkog sustava, ali su slomom planiranih ofenziva u tom razdoblju definitivno odbačene.
Glavna ''JNA'' publikacija, tjednik ''Narodna armija'' je [[23. listopada]] [[1991.]] objavila, bez ikakva komentara, izgled novih obilježja i simbola ''JNA'' bez [[petokraka zvijezda|petokrake zvijezde]], kao prepoznatljivoga [[komunizam|komunističkog]] obilježja ''JNA''. U naredna će dva mjeseca, tijekom [[Domovinski rat|agresije na Hrvatsku]] te u vrijeme priprema [[Rat u BiH|agresije na Bosnu i Hercegovinu]], u konačnom je i izvršena nova simbolička prekompozicija ''JNA'' koja je kao novu oznaku dobila modificiranu srpsku kokardu.
''"Namjesto petokrake na kapama je, kao i na vojničkim zastavama, pečatima, dokumentima, od prvih dana 1992. trebalo da se nalaze trobojne oznake (štitovi, kokarde) u jugoslavenskim bojama''". <ref> [http://www.cpi.hr./download/links/hr/7898.pdf Bojan Dimitrijević ''Armija i jugoslavenski identitet 1945.-1992.g''] {{pdf}}</ref>
Početkom [[1992.]] godine [[SFRJ]] napušta, najprije [[Makedonija]], a potom i [[BiH]]. Vrh ''JNA'' je, u međuvremenu, etapno priješao put od zagovornika [[SFRJ]] na ogoljenu inačicu ''Velike Srbije'', kroz formu tkz. [[Treća Jugoslavija|Treće Jugoslavije]]. Na tom putu ''JNA'' sve više odbacuje krinke i postaje u biti srpska vojska. <ref>Ivo Goldstein, Hrvatska povijest, Novi Liber, Zagreb, 2003. str. 392, ISBN 953-6045-22-2</ref>
== Ustroj JNA ==
''JNA'' se sastojala od Kopnene vojske, Ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane i Ratne mornarice. Godine [[1968]]. dolazi do stvaranja [[Teritorijalna obrana|Teritorijalne obrane SFRJ]] (TO).
=== Vojni rok ===
U početku je vojni rok u ''JA'' trajao dvije, tri ili četiri ([[Ratna mornarica|RM]], osim obalne obrane) godine,<ref>Čl. 17 Pravilnika za izvršenje Zakona o vojnoj obavezi državljana Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Službeni list FNRJ, br. 42/46. od petka, 24. srpnja 1946., str. 457.</ref> takvo je stanje vrijedilo do [[1952.]] godine, kasnije se obavljao dvije godine, u određenim rodovima, iznimno tri godine. Osobe sa završenom srednjom ili njome izjednačenom školom, te s višim obrazovanjem, imale su pravo vojni rok obavljati tijekom jedne godine.<ref>Čl. 1. Pravilnika za izvršenje Zakona o vojnoj obavezi državljana Federativne Narodne Republike Jugoslavije, Službeni list FNRJ, br. 37/52. od srijede, 16. srpnja 1952., str. 688.</ref> Vojni leksikon spominje 15 mjesečni vojni rok, u RM 18 mjeseci.<ref>Petrović, Petar <small>(ur.)</small>; Petrović, Miroslav <small>(ur. ilust.)</small>, '''''Vojni leksikon''''', Vojnoizdavački zavod, Beograd, 1981., {{COBISS.SR|id=512069344}}</ref> U završnoj fazi, vojni rok je trajao godinu dana, osim za osobe koje iz vjerskih razloga odbiju držati oružje, koje su vojni rok služile 24 mjeseca.<ref>Čl. 22., st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vojnoj obavezi, Službeni list SFRJ, br. 26/89. od 21. travnja 1989.</ref>
==Ratne operacije JNA==
[[Datoteka:Hrvatski povijesni muzej 27012012 Domovinski rat 29 JNA.jpg|mini|250px|S izložbe Domovinski rat u Hrvatskom povijesnom muzeju]]
Još u travnju [[1990.]] godine, kada se vidjelo da [[HDZ]] pobjeđuje, a [[Ivica Račan]] odbija izvršiti udar, ''JNA'' je hrvatskoj ''Teritorijalnoj obrani'' (TO) [[razoružanje TO Hrvatske|oduzela sve naoružanje]] (za oko 200.000 vojnika). ''Slovenija'' je uspjela djelomično spriječiti preotimanje naoružanja njihove TO, tako da u [[Rat u Sloveniji|ratu u Sloveniji]] nisu bili nenaoružani.
JNA je ispočetka zauzela prividno neutralno stajalište, no još ljeta 1990. se je izravno stavila na stranu srpskih pobunjenika, neposredno nakon izbijanja [[balvan-revolucija|balvan-revolucije]]. RH je tad iskusila grubi zador u svoj suverenitet, kad je zrakoplovstvo JNA ([[JRV]]) interveniralo protiv hrvatskog [[MUP]]-a. To je bilo kad je [[17. kolovoza]] [[1990.]] MUP RH poslao prema Kninu 3 helikoptera s policajcima radi gušenja velikosrpske pobune, a iznad [[Ogulin]]a su ih presreli 2 zrakoplova [[MiG-21]] JNA (JRV) koji su zaprijetili helikopterima da će ih srušiti ako ne skrenu s predviđene rute i ne vrate se u Lučko. <ref>[http://www.pgz.udvdr.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=48:zrak-jed-spec-pol-mup-a-rh&catid=35:ratne-postrojbe-i-zap-grada-zagreba&Itemid=50 Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata RH - podružnica Grada Zagreba] Zrakoplovna jedinica specijalne policije MUP-a RH</ref>
Nakon kratkotrajna rata u [[Slovenija|Sloveniji]] koncem lipnja [[1991.]] godine, za čiji je povod uzet izgovor kontrole međunarodnih graničnih prijelaza - a koji se okončao potpunim evakuiranjem ''JNA'' s teritorija ''Slovenije'' - glavni strategijski cilj ''JNA'' je postao teritorijalno komadanje [[Hrvatska|Hrvatske]]. Pod objašnjenjem da ''"JNA štiti srpski narod u Hrvatskoj"'', organizirala je ''JNA'' vojničke postrojbe ''Srba'' u okviru tkz. ''Krajine''. ''JNA'' je, sredinom [[1991.]] godine, kako tvrdi general [[Veljko Kadijević]], ''Srbima'' u Hrvatskoj ''“pomogla da se vojnički, pa i politički pripreme za događaje koji će slijediti".''
Kako je izgledala ''strategijska zadaća'' ''JNA'' napada na ''Hrvatsku''? O tome izvješćuje general ''Kadijević'' u svojoj knjizi tiskanoj [[1993.]] u ''Beogradu'':
''“Strategijsku zadaću izvesti u dvije faze. U prvoj, pretežno protuvudarima taktičkog značaja na više pravaca dok se Hrvatska jače ne uključi (napad na kasarne), uz pojačano organiranje i pripremu srpskih pobunjenika, a u drugoj, jedinstvenom strategijskom napadnom operacijom poraziti hrvatsku vojsku...Zamisao manevra snaga: Potpuno blokirati Hrvatsku iz vazduha i mora. Pravce napada glavnih snaga direktnije vezati za oslobađanje srpskih krajeva u Hrvatskoj i garnizona JNA u dubini hrvatske teritorije. U tom cilju ispresjecati Hrvatsku na pravcima [[Gradiška]]-[[Virovitica]], [[Bihać]]-[[Karlovac]]-[[Zagreb]], [[Knin]]-[[Zadar]] i [[Mostar]]-[[Split]] (znači, sve do slovenačke granice).Najjačom grupacijom oklopno-mehanizovanih snaga zauzeti istočnu [[Slavonija|Slavoniju]], a zatim nastaviti djelovanje na zapad, spojiti se sa snagama u zapadnoj Slavoniji i produžiti prema [[Zagreb|Zagrebu]]. Istovremeno, jakim snagama iz [[Herceg Novi|Herceg-Novog]] i [[Trebinje|Trebinja]] blokirati [[Dubrovnik]], s kopna izbiti u dolinu [[Neretva|Neretve]] i na taj način sadejstvovati snagama koje nastupaju s pravca [[Mostar]]-[[Split]]. Nakon dostizanja određenih objekata, osigurati i držati ‘granicu Srpske krajine’ u Hrvatskoj, izvući preostale dijelove JNA iz Slovenije i poslije toga pomoći JNA iz Hrvatske”.''<ref> Veljko Kadijević, ''"Moje viđenje raspada:Vojska bez države",''str.135, ''Politika'', Beograd, 1993.g.</ref>
==Kraj JNA==
''JNA'' je službeno ukinuta krajem svibnja [[1992.]] kada iz njeznih ostataka nastaju [[Vojska Jugoslavije]] , [[Vojska Republike Srpske]] i [[Vojska RSK]]. Ostatak Vojske Jugoslavije preimenovan je [[2003.]] godine u [[Vojska Srbije i Crne Gore]], a nakon [[2006.]] godine ta je vojska dobila naziv [[Vojska Srbije]] iako je bilo i prijedloga da se oružane snage Srbije nazovu Srpska vojska.
==Ministri obrane==
<!-- [[Datoteka:Fac6eabe4b03f5921834fa3b8047ef06 700x550.jpg|mini| Vojni vrh za vrijeme raspada [[SFRJ]]: [[Veljko Kadijević]] i [[Blagoje Adžić]]]] --><!-- slika je obrisana -->
''Savezni sekretar za narodnu obranu'' (''ministar obrane'') je po ustroju, činu i ovlastima bio najistaknutije djelatno vojno lice, dok je i ''Generalštab JNA'' (''Glavni stožer JNA'') bio u formacijskom sastavu ''Saveznog sekretarijata narodne obrane'' (''SSNO'') kao najviše stručno i stožerno tijelo. Formalno je savezni ministar obrane bio član ''Savezne vlade'' [[SFRJ]] (''Savezno izvršno vijeće'').
Savezni ministri obrane su po pravilu, odmah iza ''maršala Tita'', imali najviše generalske činove (četiri zvjezdice): ''general armije'' ili ''admiral flote''.
'''''Popis saveznih ministara obrane od [[1945.]] do [[1992.]] godine''''':
{| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|-
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Ime
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Početak mandata
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Kraj mandata
|-
| Maršal [[Josip Broz Tito]] || [[1945.]] || [[1953.]]
|-
| General armije [[Ivan Gošnjak]] || [[1953.]] || [[1967.]]
|-
| General armije [[Nikola Ljubičić]] || [[1967.]]|| [[1982.]]
|-
| Admiral flote [[Branko Mamula]] || [[1982.]] || [[1988.]]
|-
| General armije [[Veljko Kadijević]] || [[1988.]] || [[8. siječnja]] [[1992.]]
|-
| General-pukovnik [[Blagoje Adžić]] || [[27. veljače]] [[1992.]] || [[8. svibnja]] [[1992.]] <br />''(zastupao ministra obrane)''
|}
== Načelnici Generalštaba JNA ==
'''''Popis načelnika Generalštaba (Glavnog stožera) JNA do [[1945.]] do [[1992.]]'''''
{| border=1 cellpadding=4 cellspacing=0 class="toccolours" style="align: left; margin: 0.5em 0 0 0; border-style: solid; border: 1px solid #7f7f7f; border-right-width: 2px; border-bottom-width: 2px; border-collapse: collapse; font-size: 95%;"
|-
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Ime
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Početak mandata
! style="background: #efefef; border-bottom: 2px solid gray;" |Kraj mandata
|-
| General-podpukovnik [[Arso Jovanović]] || [[1. ožujka]] [[1945.]] || [[15. rujna]] [[1948.]]
|-
| General-pukovnik [[Koča Popović]] || [[15. rujna]] [[1948.]] || [[27. siječnja]] [[1953.]]
|-
| General-pukovnik [[Peko Dapčević]] || [[27. siječnja]] [[1953.]] || [[29. travnja]] [[1955.]]
|-
| General-pukovnik [[Ljubo Vučković]] || [[29. travnja]] [[1955.]] || [[16. lipnja]] [[1961.]]
|-
| General-pukovnik [[Rade Hamović]] || [[16. lipnja]] [[1961.]] || [[15. lipnja]] [[1967.]]
|-
| General-pukovnik [[Miloš Šumonja]] || [[15. lipnja]] [[1967.]] || [[5. siječnja]] [[1970.]]
|-
| General-pukovnik avijacije [[Viktor Bubanj]] || [[5. siječnja]] [[1970.]] || [[15. listopada]] [[1972.]]
|-
| General-pukovnik [[Stane Potočar Lazar]] || [[15. listopada]] [[1972.]] || [[10. lipnja]] [[1979.]]
|-
| Admiral [[Branko Mamula]]|| [[10. lipnja]] [[1979.]] || [[5. svibnja]] [[1982.]]
|-
| General-pukovnik [[Petar Gračanin]] || [[5. svibnja]] [[1982.]] || [[1. rujna]] [[1985.]]
|-
| General-pukovnik [[Zorko Čanadi]] || [[1. rujna]] [[1985.]] || [[15. rujna]] [[1987.]]
|-
| General-pukovnik [[Stevan Mirković]] || [[15. rujna]] [[1987.]] || [[29. rujna]] [[1989.]]
|-
| General-pukovnik [[Blagoje Adžić]] || [[29. rujna]] [[1989.]] || [[27. veljače]] [[1992.]]
|-
| General-pukovnik [[Života Panić]] || [[27. veljače]] [[1992.]] || [[20. svibnja]] [[1992.]]
|}
''NAPOMENA:'' ''Generalštab JNA'' ustrojen je kada i ''Jugoslavenska armija'', [[1. ožujka]] [[1945.]], a preimenovan je u ''Generalštab Oružanih snaga SFRJ'' [[29. rujna]] [[1989.]] godine.
== Zanimljivosti ==
U ''JNA'' je od saveznoga Ustava [[1963.]]<ref>Ustav SFRJ 1963., član 42. stav 3. "Izuzetno, u Jugoslavenskoj narodnoj armiji komandiranje, vojna obuka i administracija vrše se na ''srpskohrvatskom jeziku''."</ref> do saveznih ustavnih amandmana ([[1971.]])<ref>{{srp oznaka}} [[s:sr:Уставни амандмани XX до XLII (1971)#АМАНДМАН -.7B.D0.A5LI.7D-|Amandman ХLI. na Ustav SFRJ, toč. 4.]], 8. srpnja 1971.</ref> u uporabi "''[[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatski" jezik]]'' - što se provodi uglavnom na način da se koristi srpska [[ekavski govor|ekavica]] pri pisanju službenih dokumenata, izdavanju zapovjedi te u vojnim tiskovinama. Od [[SFRJ|saveznih]] ustavnih amandmana 1971. navodi se osiguravanje prava na ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti u SR i SAP, kao i osiguravanje upotrebljavanja jezika naroda i narodnosti u dijelovima JNA. Ustavnim amandmanom XLI, točkom 4. od 8. srpnja 1971. ne navodi se više ''srpskohrvatski jezik'', nego se omogućava donošenje saveznoga zakona kojim bi se odredilo jedan od jezika naroda i narodnosti kao ''zapovjedni jezik'', kojim bi se obavljala i obuka u JNA. Od saveznoga Ustava [[1974]]. godine <ref>Ustav SFRJ 1974., član 243. stav 1. "U oružanim snagama Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije osigurava se, u skladu s Ustavom SFRJ, ravnopravnost jezika i pisama naroda i narodnosti Jugoslavije." i član 243. stav 2. "U komandiranju i vojnoj obuci u Jugoslavenskoj narodnoj armiji može se, u skladu sa saveznim zakonom, upotrebljavati jedan od jezika naroda Jugoslavije, a u njenim dijelovima — jezici naroda i narodnosti."</ref> događa se postupno oslobađanje od stege ''srpskohrvatskoga jezika'' tako što je omogućeno zapovijedanje na [[Slovenski jezik|slovenskome jeziku]] <ref>Korošec, Tomo; Petelin, Stanko; Suhadolnik, Stane; [et al.] Vojaški slovar, Partizanska knjiga, Ljubljana, 1977.</ref> i [[makedonski jezik|makedonskome jeziku]], a bilo je dopušteno govoriti i pisati jezicima naroda i narodnosti, kao što su [[mađarski jezik|mađarski]] i [[albanski jezik|albanski]] <ref>Odluka o početku izlaženja Službenog lista SFRJ na albanskom i mađarskom jeziku (»Službeni list Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije«, br. 51/70., rbr. 582., str. 1216.)</ref> iako se tim jezicima nisu izdavale zapovjedi niti su se na njima objavljivali vojni listovi. U Enciklopediji Jugoslavije (2. izd., 6. sv., 1990., str. 242.),<ref>[[August Kovačec]], ''V. Jezici i pisma naroda i narodnosti'', u članku: ''Jugoslavija'', str. 161. – 608., u enciklopediji: Jakov Sirotković, gl. ur., ''Enciklopedija Jugoslavije'', 2. izd., 6. sv. : Jap – Kat, Jugoslavenski leksikografski zavod »Miroslav Krleža«, Zagreb, 1990., ISBN 86-7053-024-4, {{NSK-zapis|id=000007205}}, str. 241. – 251., cit. sa str. 241., 242., 250.</ref> [[August Kovačec]] navodi kako se u jedinicama teritorijalne obrane potiče uporaba jezika socijalističkih republika, socijalističkih autonomnih pokrajina, općina i sl.
Pismo u uporabi unutar ''JNA'' bilo je većinom [[latinica|latinično pismo]], a pojedine su vojne novine od [[1945.]] pa nekoliko narednih godina bile tiskane [[ćirilica|ćiriličnim pismom]]. <ref> [http://www.cpi.hr./download/links/hr/7898.pdf Bojan Dimitrijević ''Armija i jugoslavenski identitet 1945.-1992.g''] {{pdf}}</ref>
<!--* Teško je zaobići Pravilo službe oružanih snaga PS OS, čuveni ''pe es'', kojim je bilo definirano skoro sve u JNA.-->
<!-- * Korespodencija između ustanova i jedinica JNA s ustanovama izvan JNA kao i s građanima vođena je na jeziku na kojem je dopis došao u jedinicu ili ustanovu JNA. ???? --><!-- moguće točno -->
Danas u Hrvatskoj, prema podatcima za 2011. godinu, 11.540 umirovljenih kadrova JNA prima mirovinu u prosjeku od 3.028,84 kn.<ref>http://www.hkv.hr/izdvojeno/vai-prilozi/s/slaviek-mario-maks/9044-povlatene-mirovine-2011-qantifaistiq-i-dalje-brojniji-od-branitelja.html</ref>
==Pogledajte i==
*[[Činovi u Oružanim snagama SFRJ]]
<!-- Pisalo se tako, nisu činovi bili samo za JNA, već i TO, Pričuvni (izvorno rezervni) sastav, itd. Također u ono vrijeme nije se pisalo Oružane snage SFRJ, već malim slovima. -->
==Izvori==
{{izvori|2}}
== Vanjske poveznice ==
*[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=26479 Jugoslavenska narodna armija - važnija obilježja, Davor Marijan]
*[http://www.borrull.org/e/noticia.php?id=11236 Yugoslav Army's Central Intelligence Unit: Clandestine Operations Foment War] {{eng oznaka}}
{{OS SFRJ}}
[[Kategorija:Oružane snage Jugoslavije]]
| |||