Sveti Nikola: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnica
Nema sažetka uređivanja
Redak 26:
Rođen je u gradu Patari u [[Mala Azija|Maloj Aziji]], u pokrajini [[Licija|Liciji]] u [[3. stoljeće|3. stoljeću]]. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji je dobio ime po stricu biskupu u [[Mira|Miri]], nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti [[ljubav]] i dobrotu. Uskoro mu umire stric, [[biskup]] Mire, i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u [[Palestina|Palestinu]] gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje [[biskup]]. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru.
 
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput [[Isus]]a smiruje uzburkano [[more]] i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja [[kost]] u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za [[ljubav]] prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen [[pokora|pokorom]] i poslovima umire [[6. prosinca]] [[327]]. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. ZbogTijelo turskihmu osvajanjaje tijeloukradeno muod jestrane talijanskih svećenika i preneseno u talijanski grad [[Bari]] koji je tad bio pravoslavni grad, gdje se i danas nalaze njegove [[relikvija|relikvije]].
 
== Legenda ==
[[Datoteka:Gerard David 010 no background.png|mini|200px|desno|»Sveti Nikola pruža vreću sa zlatnicima kroz prozor«, Gerard David, ulje na drvetu, [[Nizozemska]] 15.-16. st.; National Gallery of Scotland, [[Edinburgh]]]]
Danas je kod katolika poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima, dok je kod pravoslavaca jedan od najpoštovanijih svetitelja i čudotvorac. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je [[čovjek]], nekad bogat, ali izgubio je [[car]]sku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati [[miraz]]a. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile [[Bog]]u, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
 
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je [[zlatnik|zlatnicima]], umota u platno i, prišuljavši se [[noć]]u potajno do kuće, ubaci zamotane zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja: