Satnica Đakovačka: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
mNema sažetka uređivanja
Redak 37:
Satnica Đakovačka se nalazi uz cestu koja povezuje Đakovo s Našicama. Prvi poznati spomen sela potječe iz 1422. g. kad se spominje Zatnicza u posjedu Petra Čeha, tadašnjeg gospodara Nevne. U ispravi iz 1422, spominje se daje Petar Čeh svoj posjed založio Valentu iz Podlačja a kasnije, 1447. i 1448. gorjanskim građanima Ladislavu Barnabi i Pavlu Tomiću.
Konačno je Petar Čeh prodao Satnicu mačvanskom banu Ivanu Korođu. U narednih nekoliko godina Satnica je često mijenjala svoje vlasnike. Godine 1480. bila je u posjedu feudalne obitelji Berislavića, a potkraj 15. st. spominje se kao njezin gospodar Nikola Čupor Moslavački. Pred ulazak Turaka u Đakovštinu Satnicu su svojatali mnogi feudalni rodovi koji su se međusobno sporili, dokazujući na nju svoja prava. Te sporove dokrajčili su Turci kada su 1536. osvojili Đakovo i cijelu Đakovštinu, pa i Satnicu Đakovačku, kroz čitav turski period pripadala je Satnica pod spahiluk raznih đakovačkih spahija. Od njih je poznat samo posljednji koji se zvao [[Alaj-beg]]. Turci su stanovništvo Satnice puštali na miru pa je tako sve do kraja turske vlasti ovdašnje stanovništvo ostalo sačuvano. Pošto su se Turci povukli iz Đakovštine 1686. godine ostalo je u Satnici 15. starosjedilačkih domova. Kao glavari kuća spominju se Grga Bukvašević, Jura Matičov, Ivan Lukačević, Stanko Kovačović, Fila Valentić, Andro Ivčović, Juro Skrletović, Matan Mađarović, Martin Đanić, Franjo Bošnjak, Ivan Petrović, Mijat Mijakić.
U Sadeckijevom izvještaju iz tog vremena spominje se u okolici Satnice pusto selište Lipovac. Ono je opustjelo u doba turske ofanzive na Beč. Drugo manje selište u blizini Satnice zvalo se Užarevci. U njemu je 1702. g. bilo 6 naseljenih kuća, ali je kasnije po nalogu biskupa Mandića raseljeno. Kad su raseljeni Užarevci, dao je Mandić u Satnici parcelirati Užarevački sokak gdje su naseljeni prijašnji žitelji Užarevaca. Tom prigodom su u Satnicu ušli rodovi Đurkić, Đanić, Franjić, Mikešić, Zmajić, Desančić i Pavijanac.