|
*Poljoprivredne površine: 3.670 ha
*Šumske površine: 154 ha
*Broj područnihPodručnih škola: 2
== Povijest Satnice Đakovačke == ▼{{wp+}}
{{izvor}}
<!-- da nije preuzeto s nekih stranica? ako jest, treba dopusnica -->
Satnica Đakovačka se nalazi uz cestu koja povezuje Đakovo s Našicama. Prvi poznati spomen sela potječe iz 1422. g. kad se spominje Zatnicza u posjedu Petra Čeha, tadašnjeg gospodara Nevne. U ispravi iz 1422, spominje se daje Petar Čeh svoj posjed založio Valentu iz Podlačja a kasnije, 1447. i 1448. gorjanskim građanima Ladislavu Barnabi i Pavlu Tomiću.
Konačno je Petar Čeh prodao Satnicu mačvanskom banu Ivanu Korođu. U narednih nekoliko godina Satnica je često mijenjala svoje vlasnike. Godine 1480. bila je u posjedu feudalne obitelji Berislavića, a potkraj 15. st. spominje se kao njezin gospodar Nikola Čupor Moslavački. Pred ulazak Turaka u Đakovštinu Satnicu su svojatali mnogi feudalni rodovi koji su se međusobno sporili, dokazujući na nju svoja prava. Te sporove dokrajčili su Turci kada su 1536. osvojili Đakovo i cijelu Đakovštinu, pa i Satnicu Đakovačku, kroz čitav turski period pripadala je Satnica pod spahiluk raznih đakovačkih spahija. Od njih je poznat samo posljednji koji se zvao [[Alajbeg]]. Turci su stanovništvo Satnice puštali na miru pa je tako sve do kraja turske vlasti ovdašnje stanovništvo ostalo sačuvano. Pošto su se Turci povukli iz Đakovštine 1686. godine ostalo je u Satnici 15. starosjedilačkih domova. Kao glavari kuća spominju se Grga Bukvašević, Jura Matičov, Ivan Lukačević, Stanko Kovačović, Fila Valentić, Andro Ivčović, Juro Skrletović, Matan Mađarović, Martin Đanić, Franjo Bošnjak, Ivan Petrović, Mijat Mijakić.
U Sadeckijevom izvještaju iz tog vremena spominje se u okolici Satnice pusto selište Lipovac. Ono je opustjelo u doba turske ofanzive na Beč. Drugo manje selište u blizini Satnice zvalo se Užarevci. U njemu je 1702. g. bilo 6 naseljenih kuća, ali je kasnije po nalogu biskupa Mandića raseljeno. Kad su raseljeni Užarevci, dao je Mandić u Satnici parcelirati Užarevački sokak gdje su naseljeni prijašnji žitelji Užarevaca. Tom prigodom su u Satnicu ušli rodovi Đurkić, Đanić, Franjić, Mikešić, Zmajić, Desančić i Pavijanac.
Prema vlastelinskoj evidenciji iz 1758. god. bilo je u Satnici 39 naseljenih kuća sa 269 stanovnika. Kao glavari domova spominju se čelnici obitelji Bukvačević, Bošnjak, Balaković, Filić, Đanić, Ivaković, Ivković, Kovačević, Koljenović, Ljepotić, Mađarević, Matišić, Skrletović, Valčić, Vinković, Bošnjaković i Mijakić. Početkom 19. st. Satnica je prilično izmijenila svoje prijašnje stanovništvo koje se postupno raselilo. Popisom sela iz 1903. bilježe se glavari ovih kuća; Lješnjaković, Peroković, Koški, Kunišić, Galeta, Petrov, Peroković, Arnaur, Svinjarević, Anđrišić, Batinić, Birovljević, Šovagović, Bošnjaković, Mađarević, Vujakovac i Nakić.
U prvoj polovini 19. st. selo je često mijenjalo stanovnike. Puno ih se odavde odselilo, a dosta se i doselilo. I u 20. st. Satnica Đakovačka se i dalje širila i razvijala, kako veličinom, tako i gospodarski.
Nositelji brojnih naprednih aktivnosti i običaja bili su pripadnici njemačkog življa koji su se u Satnicu doselili u 19. stoljeću. Uz njihovu pomoć selo se ubrzano razvijalo kulturno i gospodarski sve do Drugog svjetskog rata, kada su se mnogi iselili u Njemačku i druge svjetske države.
Zadnja desetljeća 20. st. i razdoblje u samostalnoj Hrvatskoj državi bili su posebno dinamični i značajni za razvitak Satnice Đakovačke.
▲== Povijest Satnice Đakovačke ==
== Gospodarstvo ==
== Poznate osobe ==
|
