Inačica od 23. studenoga 2015. u 10:25 uredi Maestro Ivanković (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Birokrati, IP blok iznimke, Ophoditelji, Administratori 31.700 edits manja dorada ← Starija izmjena		Inačica od 13. prosinca 2015. u 23:32 uredi ukloni ovu izmjenu Ivica Smolec (razgovor \| doprinosi) 67 edits m Na hrvatskom nije "keruša" nego "kuja" i nije "kafana" nego "kavana. Mali pravopisni zahvati: "ispovijesti", "Isadore Duncan", "s Isadorom", "s utiscima", "presijecanjem vena", "pjesnikovo najrealističnije", "potištenosti i duševnog", Novija izmjena →
Redak 28: ==Životopis== Rodio se u selu [[Konstantinovo\|Konstantinovu]] gdje je završio osnovnu četverogodišnju školu, a u selu [[Spas Klepki]] upisuje crkveno-učiteljsku školu. Narodno sveučilište polazi u [[Moskva\|Moskvi]], ali ne završava studij. Bavio se književnim radom. U [[Petrograd]] je došao [[1915]]. i ušao u književne krugove u kojima je pobudio zanimanje seoskim motivima u [[poezija\|poeziji]]. Oduševljeno je pozdravio revoluciju. Godine [[1922.]] upoznaje slavnu američku balerinu [[Isadora Duncan\|Isadoru Duncan]] s kojom se iste godine ženi. Zajedno putuju [[Europa\|Europom]], a [[1923.]] borave u Americi. Iste godine Jesenjin se vraća u [[Rusija\|Rusiju]] i rastaje od [[Isadora Duncan\|~~Isidore~~Isadore Duncan]]. Godine [[1925.]] ženi se [[Sofija Andrejevna Tolstoj\|Sofijom Andrejevnom Tolstoj]], unukom ruskog pisca [[Lav Nikolajevič Tolstoj\|Lava Nikolajeviča Tolstoja]]. U to se vrijeme liječi od [[Alkoholizam\|alkoholizma]]. Kao sljedbenik ruskih [[Simbolizam\|simbolista]], pisao je [[poezija\|poeziju]] posvećenu [[Selo\|selu]] i [[Priroda\|prirodi]], vrlo melodioznu i s puno [[metafora]].<ref>[http://hol.lzmk.hr/clanak.aspx?id=17162 LZMK / Hrvatski obiteljski leksikon: Jesenjin, Sergej Aleksandrovič], pristupljeno 23. studenoga 2015.</ref> Njegov drugi ciklus ima karakter pjesnikovih osobnih ispovijesti. Staljinistička je kritika oštro osuđivala "jesenjštinu", pijanstvo, razbarušeni individualizam, kavanska raspoloženja i poetizaciju huliganstva. Jesenjinova [[poezija]] stekla je mnoge poklonike i izvan pjesnikove domovine. Posljednje godine života, Jesenjin je u neprestanom stvaralačkom zanosu. "Ne mogu ih zaustaviti", "to je kao navijeni stroj", govorio je znancima. Prije toga, [[1924.]], na [[Kavkaz]]u, također je bilježio sve što je godinama gomilao u sebi. Nezaboravna ispovijest ''Ana Snjegina'' izlijeva se snagom bujice u divnu lirsku pjesmu. ''Ana Snjegina'' je pjesnikovo i najrealističnije ostvarenje, sas utiscima iz rodnog kraja [[1918.]] gdje je Jesenjin proveo ljeto i bio očevidac mnogih događaja. Pred [[smrt]] Jesenjin se najviše sjeća [[ljubav]]i, koja za njega znači najveću sreću i čudo na svijetu. Njena prolaznost ga muči, on bi htio vječno sanjati [[svibanj]] i onu koju zauvijek voli i da nikada ne procvjeta. ~~Ispovjesti~~Ispovijesti smrtnika, tako bi se mogle nazvati posljednje Jesenjinove pjesme. Opraštajući se sa životom, on u njima tonom intimnosti, uzbuđenosti, tihih radosti i [[tuga\|tuge]] izražava najneposrednije osjećaje. U jesen 1925. pjesniku se teško moglo pomoći: "kada se u posljednje vrijeme govorilo", kaže Anatoly Mariengof, "Jesenjin pije", riječi su zvučale kao "udarci malja" i svi su bježali od opasnog, mahnitog i izgubljenog čovjeka. Navečer [[23. prosinca]], Jesenjin po bilješkama zeta Neasedkina, odlazi sestrama u [[Zamoskvorecje]] i ne pozdravlja se, ide u sobu i kupi sve svoje stvari. Stiže u [[Petrograd]] 24. prosinca ujutro, odsjeda u hotelu Angleter i tri dana juri obavljajući poslove. Bolesno uznemiren, Jesenjin se tih dana osjećao strahovito usamljen. U hotelskoj sobi br. 5, koju je nekada dolazio sa Isadorom, atmosfera postaje sve teža, naročito navečer. Kad god bi pred spavanje otvorio prozor ulijetalo bi jato [[vrana]] koje dugo nije mogao istjerati. Njegovo stanje se pogoršavalo, i on je ujutro [[27. prosinca]], nemajući tinte – kako je sam pričao preko dana poznanicima – napisao pjesmu [[krv]]lju, iz rasječenih vena. To su bili stihovi "Do viđenja, prijatelju", predani navečer mladom pjesniku [[Viktor Erlih\|Viktoru Erlihu]], koji ih zaboravio pročitati i zavirio je u njih tek kasnije. Navečer [[27. prosinca]], u stanju jake potištenosti, i duševnog nemira, poslije ponoći između noći 27. i [[28. prosinca]] 1925., počinio je trostruko samoubojstvo: ~~presjecenjem~~presijecanjem vena, vješanjem i izgaranjem uz cijev parnog grijanja. Pokopan je u [[Moskva\|Moskvi]] [[30. prosinca]] [[1925]]. godine na Vaganjkovskom groblju. Redak 45: ''Breza'' 1913. ''Jesen'' 1914. ''Pjesma o ~~keruši~~kuji'' 1915. ''Mangup'' 1919. ''Ispovijest mangupa'' 1920. Redak 52: ''Pugačov'' 1921. ''Pismo majci'' 1924. ''~~Kafana~~Kavana Moskva'' 1924. ''Ispovijest mangupa'' 1924. ''Tko sam, što sam?'' 1925.

Sergej Aleksandrovič Jesenjin: razlika između inačica