Ruđer Bošković: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nadopunio Ruđer Bošković
Redak 9:
| mjesto_smrti = [[Milano]], [[Italija]]
| prebivalište = [[Milano]]
| državljanstvo = [[Dubrovačka Republika]]
| narodnost = [[Hrvati|Hrvat]]
| etnicitet =
| polje = [[fizikaFizika]], [[astronomija]] <br>[[astronomijaMatematika]], [[diplomacija]] <br> [[matematikaPoezija]]
| radna_institucija = [[Astronomski opservatorij Brera]]<br>[[Sveučilište u Paviji]]
| alma_mater = [[Papinsko gregorijansko sveučilište Gregoriana]]
| doktorski_mentor =
| doktorski_studenti =
| poznat_po = prethodnikPrethodnik [[Fundamentalne interakcije|atomske teorije]],<br> osnivač astronomskogOsnivač opservatorija[[zvjezdarnica|zvjezdarnice]] u Breri
| autor_kratica_bot =
| autor_kratica_zoo =
Redak 25:
}}
 
[[datoteka:Dubrovnik june 2011..JPG|mini|300px|desno|Cijeloga života Bošković je ostao vezan uz rodni grad za koji je obavljao [[Diplomacija|diplomatske poslove]], a u njemu je za života bio samo jedanput (1747.).]]
'''O. Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]].
 
[[datoteka:Petersdom von Engelsburg gesehen.jpg|mini|300px|desno|[[Bazilika sv. Petra]] u [[Rim]]u.]]
 
'''Ruđer Bošković''' ili punim imenom '''Ruđer Josip Bošković''' ([[Dubrovnik]], [[18. svibnja]] [[1711]]. – [[Milano]], [[13. veljače]] [[1787]].), [[Hrvatska|hrvatski]] [[matematika|matematičar]], [[astronomija|astronom]], [[geodezija|geodet]], [[fizičar]] i [[filozofija|filozof]]; [[Isusovci|isusovac]]. Školovanje započeo u [[Dubrovnik]]u u ''Collegium Ragusinum'', a nastavio u [[Družba Isusova|isusovačkom]] zavodu ''Collegium Romanum'' u [[Rim]]u. Studirao [[Grčka retorika|retoriku]] (od 1727. – 1729.), [[filozofija|filozofiju]] (od 1729. –1732.) i [[teologija|teologiju]] (od 1738. do 1741.). Kao student teologije počeo je (1740.) predavati [[matematika|matematiku]] u ''Collegium Romanum''. Za [[svećenik]]a se zaredio 1744. i preuzeo katedru matematike do 1760.
 
Godine 1735. počinje proučavati [[Isaac Newton|Newtonova]] djela, a već 1736. objavljuje rasprave. Utemeljio je egzaktni [[znanost|znanstveni]] pristup rješavanju [[statika|statičkih]] pitanja u [[graditeljstvo|graditeljstvu]] rješavajući statičke probleme sakralnih i kulturnih objekata ([[Bazilika sv. Petra|crkava sv. Petra]] u Rimu i sv. Genoveve u [[Pariz]]u, katedrale u [[Milano|Milanu]] i carske knjižnice u [[Beč]]u). U razdoblju od 1751. do 1782. bavio se i [[Hidraulika|hidrotehničkim]] poslovima. Prilično se rano počeo baviti problemima oblika i veličine [[Zemlja|Zemlje]] (''O dokazima starih za kuglasti oblik Zemlje'' – [[Latinski jezik|lat]]. ''De veterum argumentis pro telluris sphaericitate'', 1739.; ''Rasprava o obliku Zemlje'' – lat. ''Dissertatio de telluris figura'', 1739.) te problemima u vezi s [[Newtonov zakon gravitacije|Newtonovom teorijom gravitacije]] (''O nejednakosti sile teže na raznim dijelovima Zemlje'' – lat. ''De inaequalitate gravitatis in diversis terrae locis'', 1741.). Da bi riješio te probleme, trebao je, uz teorijska istraživanja, provesti mjerenja [[meridijan]]skih stupnjeva na različnim mjestima Zemlje. Papa [[Benedikt XIV.]] povjerio mu je da, zajedno s isusovcem Christopherom Le Maireom, u [[Papinska Država|Papinskoj državi]] obavi mjerenja meridijanskih stupnjeva između Rima i [[Rimini]]ja i da izradi [[Zemljopisne karte|zemljopisnu kartu]] Papinske države. To je bila prva Boškovićeva znanstvena (geodetsko-kartografska) ekspedicija (od 1750. do 1752.). Morao je poboljšati postojeće [[mjerni instrument|mjerne instrumente]] ili konstruirati nove. Rezultate mjerenja i opažanja objavio je pod naslovom ''O znanstvenom putovanju po Papinskoj državi…'' (lat. ''De litteraria expeditione per Pontificiam…'', 1755). Uz djelo se nalazio zemljovid Papinske države ''Nova zemljopisna karta Crkvene države'' (lat. ''Nuova carta geografica dello Stato Ecclesiastico'', 1755.), koji je na temelju zajedničkih podataka izradio Ch. Maire. Zbog novih ideja u [[Geodezija|geoznanostima]] taj je rad utjecao na kasniju [[Kartografija|kartografiju]]. Na Boškovićev poticaj provedena su [[Geodetsko mjerenje|geodetska mjerenja]] u Austriji, Ugarskoj, Pijemontu i Pennsylvaniji (SAD).
 
Zbog uspješnosti u rješavanju spora oko pograničnih voda između grada-republike Lucce i [[Toskana|Toskanskoga]] vojvodstva, [[Lucca]] je Boškovića proglasila [[plemić]]em (1757.). Za boravka u Beču završio je i tiskao svoje glasovito djelo ''Teorija prirodne filozofije'' svedena na jedan jedini zakon [[sila]] koje postoje u prirodi (lat. ''Philosophiae naturalis theoria redacta ad unicam legem virium in natura existentium'', 1758; hrvatski prijevod 1974.). Zbog kritike njegovih znanstvenih nazora, putovao je po europskim znanstvenim središtima od [[Pariz]]a i [[London]]a preko Carigrada i Varšave do Rima i Pavije (od 1759. do 1763.). ([[Kraljevsko društvo za poboljšanje znanja o prirodi|Kraljevskom društvu]]) društvu ([[Engleski jezik|eng]]. ''Royal Society'') posvetio je spjev u latinskim stihovima ''O pomrčinama Sunca i Mjeseca'' (lat. ''De Solis ac Lunae defectibus'', 1760.; francuski prijevod 1779.) u kojem iznosi teoriju [[pomrčina|pomrčine]]. Godine 1761. izabran je za člana Kraljevskog društva. Na poticaj tog društva otišao je u [[Carigrad]] motriti prolazak Venere ispred Sunca ([[Venerin prijelaz]]). Kako nije stigao motriti prolazak [[Venera|Venere]], vrijeme je iskoristio za istraživanje ruševina [[Troja|Troje]]. Poricao je tada prihvaćenu tezu da se ruševine Troje nalaze na [[Mala Azija|maloazijskoj]] obali nasuprot otoku Tenedu tvrdeći da su one dublje u unutrašnjosti, a to su poslije potvrdila iskapanja [[Heinrich Schliemann|H. Schliemanna]]. O tome je napisao djelo ''Izvješće o ruševinama Troje…'' ([[Talijanski jezik|tal]]. ''Relazione delle rovine di Troja…'', 1784.). Putovanje od Carigrada do Poljske opisao je u dnevniku ''Dnevnik putovanja iz Carigrada…'' (tal. ''Giornale di un viaggio da Constantinopoli…'', 1784.).
 
Nakon povratka u Italiju izabran je za [[profesor]]a matematike na Sveučilištu u Paviji (1763.). Povjerene su mu i pripreme za osnutak [[zvjezdarnica|zvjezdarnice]] u [[Brera|Breri]] kraj Milana. Usporedno s tim poslovima preuzeo je katedru za [[optika|optiku]] i [[astronomija|astronomiju]] u Milanu. Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773.), Bošković se, na poziv prijatelja, 1774. preselio u Pariz, primio francusko državljanstvo i bio imenovan upraviteljem optike za mornaricu (trebao je usavršiti teoriju [[Akromatske boje|akromatskih]] [[dalekozor]]a i olakšati njihovu primjenu). U Parizu je dovršio radove iz optike i astronomije, a zbog lošeg zdravlja 1782. dobio je dvogodišnji dopust (produžavan do 1787.) kako bi tekstove pripremio za tisak. U Bassanu su mu izašla djela u pet svezaka pod nazivom ''Djela koja se odnose na optiku i astronomiju'' (lat. ''Opera pertinentia ad opticam et astronomiam'', 1785.). Zbog naporna rada na redigiranju tekstova zdravlje mu se jako pogoršalo. Umro je od upale pluća u Milanu, gdje je pokopan u crkvi Santa Maria Podone. Cijeloga života Bošković je ostao vezan uz rodni grad za koji je obavljao [[Diplomacija|diplomatske poslove]], a u njemu je za života bio samo jedanput (1747.). Poznat je i kao pisac prigodnih latinskih stihova i bio je članom rimskog literarnog društva ''Arcadije''. <ref> '''Bošković, Ruđer Josip''', [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=8948], "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> Po njemu je nazvan i Mjesečev krater Boscovich.
 
== Životopis ==