Trilateralna komisija: razlika između inačica

Među najutjecajnijimutjecajnim pripadnicima Trilateralne komisije nalazimo primjere [[Henry Kissinger|Henrya A. Kissingera]], bivšeg državnog tajnika SAD-a i dobitnika [[Nobelova nagrada za mir|Nobelove nagrade za mir]] 1973.; [[Mario Monti|Marija Montija]], bivšeg člana [[Europska komisija|Europske komisije]] i premijera [[Italija|Italije]]; [[Madeleine Albright|Madeleine K. Albright]], američke državne tajnice (tj. ministrice vanjskih poslova) za vrijeme predsjedništva [[Bill Clinton|Billa Clintona]]; Susan E. Rice, savjetnice predsjednika SAD za nacionalnu sigurnost (2013.-); [[CarlMario BildtMonti|CarlaMarija BildtaMontija]], bivšeg premijeračlana i[[Europska potomkomisija|Europske ministrakomisije]] vanjskih(1995.-2004.) poslovai premijera [[ŠvedskaItalija|ŠvedskeItalije]], svojedobno(2012.-2013.); također [[VisokiEnrico predstavnikLetta|Enrica zaLettu]], Bosnubivšeg ipremijera Hercegovinu|VisokogItalije predstavnika(2013.-2014.); zaFedericu BiH]]Guidi, ministricu gospodarstva Italije (2014.-); [[Alan Greenspan|Alana Greenspana]], dugogodišnjeg (1987.-2006.) šefa [[Sustav federalnih rezervi|Sustava federalnih rezervi (FED)]]; Paula Volckera, koji je bio šef FED-a 2009.-2011. (inače je Volcker bio rukovodilac u tvrtkama iz konglomerata Rockefellerovih, poput Chase Manhattan Bank i Rockefeller Group, Inc.); Jeana-Claudea Trichettea, bivšeg šefa [[Europska središnja banka|Europske središnje banke]] (2003.-2011.); Jeana Lemierrea, predsjednika banke BNP Paribas i bivšeg predsjednik [[Europska banka za obnovu i razvitak|EBRD]]; [[Lucas Papademos|Lucasa Papademosa]], bivšeg guvernera Nacionalne banke Grčke (1994.-2002.), viceguvernera [[Europska središnja banka|Europske središnje banke]] (2002.-2010.) i bivšeg premijera Grčke (2011.-2012.); Györgyja Surányija, bivšeg guvernera Nacionalne banke Mađarske (1990.-1991. i 1995.-2001.); Mugura Isarescua, bivšeg premijera Rumunjske (1999.-2000.) i guvernera Nacionalne banke Rumunjske (1990.-1999. i 2000.-); Mareka Belku, bivšeg premijera Poljske (2004.-2005.) i guvernera Nacionalne banke Poljske (2010.-); [[Herman Van Rompuy|Hermana Van Rompuya]], bivšeg premijera Belgije (2008.-2009.) i [[Predsjednik Europskog vijeća|predsjednika Europskog vijeća]] (2009.-2014.); Margrethe Vestager, [[Europski povjerenik|europsku povjerenicu]] za konkurenciju (2014.-); Elsbeth Tronstad, državnu tajnicu u ministarstvu vanjskih poslova Norveške (2001.-2002. i 2015.-); Sylviju Mathews Burwell, ministricu zdravstva i socijalne skrbi SAD (2014.-); Yasuhisu Shiozakija, ministra zdravstva i socijalne skrbi Japana (2014.-); Georgea Vassilioua, bivšeg predsjednika Cipra (1988.-1993.); Johna Brutona, bivšeg premijera Irske (1994.-1997.); Lee Hong-kooa, bivšeg premijera Republike Koreje (1994.-1995.); Mikea Moorea, bivšeg premijera Novog Zelanda (1990.) i generalnog direktora [[Svjetska trgovinska organizacija|Svjetske trgovinske organizacije]] (1999.-2002.), Eska Ahoa, bivšeg premijera Finske (1991.-1995); [[Carl Bildt|Carla Bildta]], bivšeg premijera (1991.-1994.) i potom ministra vanjskih poslova [[Švedska|Švedske]] (2006.-2014.), svojedobno [[Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu|Visokog predstavnika za BiH]] (1995.-1997.); Toomasa Hendrik Ilvesa, predsjednika [[Estonija|Estonije]] (2006.-).

Iz Hrvatske su u članstvo Trilateralne komisije primljeni [[Kolinda Grabar-Kitarović]], bivša ministrica vanjskih poslova i europskih integracija RH, potom pomoćnica glavnog tajnika [[NATO]]-a, a od 2015. četvrta Hrvatska predsjednica, [[Franjo Luković]], predsjednik uprave [[Zagrebačka banka|Zagrebačke banke d.d.]] i predsjednika Nadzornog odbora [[Europapress Holding|Europapress Holdinga]], te odvjetnik [[Marijan Hanžeković]] (predsjednik Europapress Holdinga, 2015.).<ref>[http://www.trilateral.org/download/filefiles/TC_list_10-14%281%29TC_list_11_15.pdf Popis članova iz Europe], službene stranice Trilateralne komisije, pristupljeno 0219.11.2014 prosinca 2015.</ref> Nakon što je Kolinda Grabar-Kitarović stupila na dužnost Predsjednice Republike Hrvatske ona je odstupila iz mjesta u toj komisiji - kako je i uobičajeno za članove koji stupaju na javne dužnosti; ubrzo potom je u Trilateralnu komisiju iz Hrvatske izabran poslovni čovjek [[Emil Tedeschi]].<ref>[http://www.tportal.hr/vijesti/hrvatska/338979/Hanzekovic-Kako-sam-postao-clan-kontroverzne-Trilaterale.html "Hanžeković: Kako sam postao član kontroverzne 'Trilaterale'"], tportal 21.6.2014.</ref> <ref>[https://www2.presscut.hr/en/blog/emil_tedeschi_takes_grabar_kitarovics_seat_on_trilateral_commission_131349/ "Emil Tedeschi takes Grabar Kitarovic's seat on Trilateral Commission"], "presscut", 20.10.2015

Trilateralna komisija se zalaže za globalnu dominaciju načina organizacija gospodarstva i društva kakvi postoje u vodećim zemljama Zapada (tj. [[kapitalizam|kapitalizma]] i [[demokracija|demokracije]]). Neki od članovima pripadnici su umjereno lijevih, a neki umjereno desnih političkih stranaka.

Brojni kritičari smatraju Trilateralnu komisiju opasnom koncentracijom moći, i smatraju da doseg njihovih dogovora mora nadilaziti ono što su voljni podijeliti sas javnošću. Na razini [[Teorija urote|teorije urote]], pokušavaju se dokumentirati njihovi potencijali da utječu na svjetska kretanja mimo demokratskih izbora i drugih načina formiranja legitimne vlasti, te veze sas [[Tajna društva|tajnim društvima]].