Južnoslavenska ideja: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 24:
 
Na početku XX. stoljeća politika vodećih snaga Monarhije u očuvanju dualizma ušla je u krizu. Zahtjevi [[Kraljevina Ugarska u dvojnoj monarhiji|mađarske opozicije]] za većom samostalnošću [[ugarska|Ugarske]] stvorili su procjep kroz koji su nastupale nove političke snage, osobito u Hrvatskoj, a [[Kraljevina Srbija|prevrat u Srbiji 1903.]] i dolazak [[karađorđevići|Karađorđevića]] značio je zaokret srpske politike od [[austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] prema [[Rusko Carstvo|Rusiji]]. [[Politika novoga kursa|Politika »novoga kursa«]], koju su pokrenuli dalmatinski pravaši, prihvativši ideju jugoslavenskog etničkog jedinstva a zadržavši pritom ideju hrvatskoga nacionalnog suvereniteta, okupila je ideološki različite hrvatske i srpske snage u [[trojednica|Banskoj Hrvatskoj]] i [[Kraljevina Dalmacija|Dalmaciji]] oko ideje povezivanja svih jugoslavenskih zemalja protiv [[njemački prodor na istok|njemačkoga prodora]]. Na toj politici, koja je u prvoj etapi trebala postići što samostalniji položaj Hrvatske u Austro-Ugarskoj Monarhiji i učiniti ju čimbenikom ujedinjavanja jugoslavenskih naroda u Monarhiji, oblikovana je [[Hrvatsko-srpska koalicija]] pod vodstvom [[Frano Supilo|Frana Supila]] i [[Svetozar Pribićević|Svetozara Pribićevića]]. Vodeće političke snage Srbije, među kojima je najznačajnija [[Narodna radikalna stranka|Radikalna stranka]] [[Nikola Pašić|Nikole Pašića]], zastupale su program ujedinjenja srpskog naroda, kojemu su temeljne odrednice bile pripajanje [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj|BiH]], stjecanje sjeverne Albanije kao izlaza Srbije na more i ujedinjenje s [[Kraljevina Crna Gora|Crnom Gorom]], pa je za njih jugoslavenska koncepcija bila dobrodošla kao instrument slabljenja Austro-Ugarske Monarhije i time ispunjenja srpskoga nacionalnog programa. [[Aneksija Bosne i Hercegovine|Austrougarskom aneksijom BiH]] (1908.), [[Friedjungov proces|sudskim procesom]] Hrvatsko-srpskoj koaliciji (1909.) i [[balkanski ratovi|balkanskim ratovima]] (1912.–1913.), južnoslavenska ideja definitivno se oblikovala u program stvaranja samostalne jugoslavenske države, koji može provesti [[Kraljevina Srbija|ojačana Srbija]] u izravnome sukobu s [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskom Monarhijom]].
 
== Prvi svjetski rat ==
 
Uoči [[Hrvatska u Prvom svjetskom ratu|I. svjetskog rata i tijekom njega]] južnoslavenska ideja, kao element različitih nacionalnih i političkih ideologija, postojala je u različitim oblicima. Kao ideologiju unitarnoga jugoslavenstva u najradikalnijem ju je obliku zastupao pokret [[Jugoslavenska ujedinjena (nacionalistička) omladina|»jugoslavenske nacionalističke omladine«]], ali i najveći dio srpskih snaga u Monarhiji i neke slovenske skupine. Ideju federalističkoga jugoslavenstva najdosljednije su zastupali Supilo i [[Jugoslavenski odbor]], a nakon proglašenja [[Država SHS|Države SHS]] i većina [[Narodno vijeće SHS|Narodnoga vijeća]]. Tijekom rata prijetila je opasnost da će se [[Kraljevina Srbija|Srbija]] nagraditi [[londonski ugovor|teritorijalnim proširenjem]] na račun hrvatskih prostora, a [[Kraljevina Italija|Italija]] na račun Slovenaca i Hrvata, dok bi [[Austro-Ugarska]] preživjela amputacije. Zbog toga je ujedinjenje u državu južnih Slavena osiguravalo okupljanje krajeva u kojima žive [[Slovenci]] i [[Hrvati]]. Većina političkih krugova u Srbiji južnoslavensku su ideju shvaćali kao [[Velika Srbija|prošireno srpstvo]]. Te su se koncepcije razlikovale po shvaćanju uloge oblikovanih nacionalnih individualnosti, po pitanju načina ujedinjenja te po zamislima o unutarnjem ustroju buduće države.
 
== Prva Jugoslavija ==
 
[[Nastanak Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca|Stvaranjem Kraljevstva odnosno Kraljevine SHS 1918.]] južnoslavenska ideja politički je ostvarena u obliku [[unitarizam|unitarne]], centralizirane monarhije sa znatnom prevlašću srpske dinastije i političke elite. »Troplemeni narod« Srba, Hrvata i Slovenaca ujedinio se u zajedničkoj državi. [[Integralno jugoslavenstvo|Unitarističko je jugoslavenstvo]] proglašenjem [[šestosiječanjska diktatura|diktature kralja Aleksandra 1929.]] pretvoreno u službenu ideologiju. Bilo je zabranjeno isticanje nacionalnih imena i zastava, a svi su narodi ukazom postali [[Jugoslaveni]]. Ideja o jugoslavenskoj naciji u godinama diktature trajno se kompromitirala. Ideja [[federalistički blok|federalističkog jugoslavenstva]] postala je uporištem političkog programa dviju suprotstavljenih oporbenih skupina: [[HSS|Hrvatske seljačke stranke]] (HSS), koja ga je namjeravala provoditi u sklopu postojeće zajednice, i ilegalne [[KPJ|Komunističke partije Jugoslavije]] (KPJ), koja se zauzimala za revolucionarnu promjenu vlasti. HSS se 1939. [[sporazum Cvetković-Maček|uspio izboriti]] za [[Banovina Hrvatska|Banovinu Hrvatsku]], koja je obuhvaćala veliki dio hrvatskog prostora, imala autonomiju, a predstavljala je početak federalizacije [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevine Jugoslavije]].
 
== Drugi svjetski rat ==
 
Unatoč tomu, [[travanjski rat|brzi poraz vojske Kraljevine Jugoslavije u travnju 1941.]] i nepostojanje jedinstvenoga pokreta otpora, [[NOVJ|osim onoga]] predvođenoga [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom - Titom]] i [[KPJ]], pokazali su potpunu slabost poveznica između pojedinih naroda u Jugoslaviji. U [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|okolnostima građanskog rata]] i otpora nacizmu, KPJ ponudila je vlastitu koncepciju jugoslavenskog federalizma i ravnopravnosti svih nacija, uključujući i [[makedonci|Makedonce]] i [[crnogorci|Crnogorce]], a poslije i [[muslimani (narod)|Muslimane]]. Takva se koncepcija, barem deklarativno, počela ostvarivati odmah nakon oslobođenja zemlje 1945.
 
== Druga Jugoslavija ==
 
U [[SFRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]] federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom [[unitarističko jugoslavenstvo|unitarističkoga jugoslavenstva]]. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se [[jugounitarizam|jugoslavenski]] [[unitarizam]], povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta [[nacija]] što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za [[Tito]]vu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno. Nasuprot tomu, u dijelu kulturne elite, slijedom [[Miroslav Krleža|Krležina]] osmišljavanja južnoslavenske kulture razvijana je ideja jugoslavenskog kulturnog zajedništva, koja je nastojala pomiriti hrvatski kulturni identitet s jugoslavenskim federalizmom. U doba [[hrvatsko proljeće|Hrvatskoga proljeća]] hrvatsko političko vodstvo na čelu s [[Miko Tripalo|Mikom Tripalom]] i [[Savka Dabčević-Kučar|Savkom Dabčević-Kučar]] osudilo je [[jugounitarizam|jugoslavenski]] [[unitarizam]] i razradilo model specifičnoga jugoslavenskog ustrojstva, koji je imao neka konfederalna obilježja: [[Predložak:Države SFRJ|republike]] su trebale imati obilježja [[država]], [[federacija]] bi postala dogovorna tvorba. U toj je koncepciji od jugoslavenske ideje zadržana tek predodžba o povijesnoj povezanosti jugoslavenskih nacija-država i potrebi njihove političke suradnje kao samostalnih i ravnopravnih subjekata dogovorno uspostavljene zajednice. Premda su takva rješenja konačno uglavnom uključena u [[Ustav SFRJ|Ustav SFRJ 1974.]], [[sječa Hrvatske u Karađorđevu|nasilno gušenje Hrvatskoga proljeća]] jugoslavensku je ideju u Hrvatskoj praktički posve degradiralo. Jugoslavenska se ideja nakratko i neuspješno izrazila u drugoj polovici 1980-ih u koncepciji »jugoslavenske sinteze« i obrane tzv. [[AVNOJ|avnojevskih]] načela jugoslavenske federacije, ali prije svega kao reakcija na [[Slobodan Milošević|miloševićevski]] »izvorni jugoslavenski federalizam«. U [[Raspad SFRJ|doba demokratskih promjena 1989.–1990.]] glavne političke snage u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] reafirmirale su ideju jugoslavenskog konfederalizma kao prijelaz prema ideji samostalne hrvatske države. Nakon [[Raspad SFRJ|sloma Jugoslavije 1991]]. i [[Srbija i Crna Gora|formalnog nestanka njezina imena]] s političke karte svijeta 2003., ideja je u svim južnoslavenskim narodima marginalizirana.
 
== Literatura ==