'''Mijo Lončarić''' ([[Reka]], [[Koprivnica]], [[1. rujna]] [[1941.]])<ref>http://tkojetko.irb.hr/znanstvenikDetalji.php?sifznan=845&podaci=biografija</ref> [[Hrvatska|hrvatski]] Mijo Lončarić (Rekajezikoslovac, Koprivnica, 1. rujna 1941.)[1] jedan od najuglednijih hrvatskih jezikoslovaca,dijalektologa i najveći poznavatelj [[Kajkavsko narječje|kajkavštine]].<ref>http://www.mnovine.net/index.php?option=com_content&task=view&id=7227</ref>
== Životopis ==
Počinje raditi u [[Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje|Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje]] [[1973.]] godine (tada je to bio ''Institut za jezik''), ravnatelj je od [[1987.]] do [[1996.]]<ref>http://www.ihjj.hr/institut-povijest.html</ref>
Koncepcija i projekt "Hrvatski jezični atlas", za koji istražio najviše hrvatskih govora u dijaspori. Vodio izradu "Fonoloških opisa čakavskih punktova obuhvaćenih HJA". Značajna djelatnost i za književni jezik (projekt: "Suvremeni hrvatski književni jezik"), jedan je od autora „plave“ gramatike (1979), voditelj prerade za 3. izdanje ("Hrvatska gramatika", najbolja u „jednim koricama“); autor koncepcija i koautor nekih važnih priručnika ("Hrvatski jezični savjetnik", "Hrvatski školski rječnik", "Fonologija" i "Morfologija" - udžbenici za gimnaziju). Urednik i koautor monografije "Hrvatski jezik" (prva knjiga s tim naslovom u nekoj međunarodnoj seriji - "Najnowsze dzieje jezykow slowianskich / Najnovija povijest slavenskih jezika", 13 knjiga). Koautor "Gradišćanskohrvatskoga rječnika" i "Gradišćanskohrvatske gramatike".
