Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Mrežna sjedišta: do 5 vanjskih poveznica je dovoljno (WP:VP)
Redak 82:
[[Datoteka:Marshal Tito during the Second World War in Yugoslavia, May 1944.jpg|mini|250px|lijevo|[[Josip Broz Tito]] (prvi zdesna), zapovjednik NOVJ-a, s vojnicima na Visu u svibnju [[1944.]]]]
 
Pripremajući oružani ustanak, [[KPJ]] je [[27. lipnja]] [[1941.]] ustrojila "Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije", na čijem je čelu [[Josip Broz Tito]]. Odredi koji se osnivaju na terenu često (pa tako i u Hrvatskoj) u to doba usvajaju ime "gerilski" a ne "partizanski".{{fact}} Tijekom jeseni 1941., svugdje je nametnuto ime "partizanski". [[26. rujna]] [[1941.]] Glavni štab NOPOJ preimenovan je u Vrhovni štab. Osnivaju se glavni ''štabovi'' (stožeri) za pojedine dijelove zemlje, pa tako i [[Glavni štab NOV i PO Hrvatske|Glavni štab zanarodnooslobodilačkih Hrvatskupartizanskih odreda Hrvatske]]. OnGlavni štab NOPO Hrvatske imao je pokrivaopod podučjesvojim kojeneposrednim sezapovijedanjem otprilikepet poklapalooperativnih szona poslijeratnomuključujući [[Slavonija|Slavoniju]] sa [[Srijem|Srijemom]]<ref NRname="IPer">Ivo HrvatskomPerić, bez''Hrvatski istočnedržavni Slavonijesabor : 1848. – 2000.'', III. sv. : 1918. {{--}} 2000., Hrvatski institut za povijest, Hrvatski državni sabor, Dom i svijet, Zagreb, 2000./2001., ISBN 953-6491-37-0 (cjelina), ISBN 953-6491-40-0 (III. sv.), str. <span class="plainlinks">[http://books.google.com/books?id=w_-NAAAAMAAJ&q=Livno 96.]</span> {{NSK-zapis|id=000255191}}, {{NSK-zapis|id=000282895}} {{Citat|… – od druge polovice ožujka 1942. – podijeli u pet operativnih zona. Prvu zonu sačinjavali su Lika, Kordun i Banija, drugu zonu – Pokuplje, Žumberak, Moslavina, Kalnik i Hrvatsko zagorje, treću zonu – Slavonija i Srijem, četvrtu zonu – Dalmacija (do Neretve) i Livno, i petu zonu – Gorski kotar, Hrvatsko primorje, a kasnije i Istru<small><small><sup><b>10</b></sup></small></small>. Svaka od tih operativnih zona imala je svoj štab, podvrgnut Glavnom štabu Hrvatske.|Perić, 2000-2001., 96.}}</ref> (bez [Vinkovci[Baranja|VinkovacaBaranje]])<ref name="MKuj">Milivoj Kujundžić, aliur., ''Doprinos Hrvatske pobjedi antifašističke koalicije'', Odbor za obilježavanje 50. obljetnice pobjede antifašističke koalicije u Europi i svijetu Sabora Republike Hrvatske, Zagreb, 1995., str. 46. (zemljovid), {{NSK-zapis|id=000131593}}</ref>, [[Dalmacija|Dalmaciju]] do Neretve s [[GlamočLivno|livanjskim krajem]]ko- i zapadnim dijelom [[DuvnoPelješac|DuvanjskoPelješca]]-<ref name="MKuj"/>, poslije i [[LivnoIstra|Livanjskimistarske krajeve]]<ref krajemname="IPer"/> uključenu u [[Federalna Država Hrvatska|FD Hrvatsku]].<ref name="MKuj"/>. Ostatak južne Dalmacije dolazi pod nadležnost GŠ NOPO Hrvatske ukidanjem nadležnosti [[Operativni štab za Hercegovinu|Operativnoga štaba za Hercegovinu]].
 
Prelazak s gerilske taktike na složenije oblike borbe obilježen je osnivanjem [[Prva proleterska brigada|Prve proleterske narodnooslobodilačke udarne brigade]], [[21. prosinca]] [[1941.]]. Osnovana je kao postrojba sposobna djelovati gdjegod se ukaže potreba, te nije bila vezana uz pojedini teren kao što su bili gerilski odredi. Brigade su od početka pod snažnom kontrolom [[KPJ]], s [[politički komesar|političkim komesarima]] u svim jedinicama.