Giovanni Boccaccio: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 13:
Početkom tridesetih godina 14. stoljeća budući tvorac "Decamerona" postao je otac dvoje nezakonite djece (Mario i Giulio). Desetak godina kasnije otac je još jednog nezakonitog dijeteta (Violante) koje je rođeno u Ravenni gdje je Boccaccio bio gost Ostatija I da Polenta (1345. - 1346.).
 
Prvi Boccaccijevi književni pokušaji bili su roman Filocolo (1336.), spjev Filostrato (1336.) i poema Teseida (1339.). Za njegov književni rad inspirirala ga je inspirirala žena koju će u svojim pjesmama nazvati Fiammettom. Nakon 1340. i narednih pet godina nastaju djela - ekloga Ninfale d' Ameto, alegorijska poema Amorosa visione, prozna Elegia di madonna Fiammetta i pastoralna pjesma Ninfale Fiesolano. Sudbonosne [[1348]].godine dok je kuga nemilice morila Fiorentince započeo je pisati knjigu koja se zove [[Dekameron]]. To jedinstveno remek-djelo svjetske književnosti dovršeno je pet godina kasnije. Djelo se sastoji od stotinu novela što ih je, prema okvirnoj fabuli u roku od deset dana ispripovijedalo sedam žena i trojica mladića koji su iz okuženog grada pobjegli u raskošnu vilu na fiesolanskim brežuljcima. Oslobođene klasicističkog, moralizatorskog i zdravorazumskog balasta, te novele sačinjavaju cjelovitu kompoziciju od stotinu živih slika u kojima ne samo da je odražen život jednog doba, nego je izražen, u čitavoj svojoj punoći, i jedan individualan doživljaj smisla (i besmisla) ljudskog postojanja.
 
U posljednjem razdoblju svoga stvaralaštva Boccaccio je više [[učenjak]] nego [[umjetnik]] te, osim satire Corbaccio o labirinito d'amore (1354.-1355.), piše svoja djela u humanističkom duhu i na latinskom jeziku. <ref name="moljac">http://www.moljac.hr/biografije/boccaccio.htm</ref>Pored toga napisao je i šesnaest ekloga pod naslovom Bucolicum carmen; anegdotske zbirke De casibus virorum illustrium i De claris mulieribus. <ref name="moljac"/> Te petnaest knjiga De genealogiis deorum gentilium u kojima je antička mitologija protumačena u njenom povijesnom, alegorijskom, moralnom i simboličkom smislu. Boccaccio je također bio prvi dantist. O davnašnjoj njegovoj ljubavi prema Danteu svjedoče Trattatello in laude di Dante (1357. - 1362.) te komentar prvih 17 pjevanja Pakla. <ref name="moljac"/>