Trnovac Glinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 93:
U posljednjoj trećini 20-og stoljeća dolazi do postepene modernizacije proizvodnje, prvenstveno kroz uvođenje modernijih strojeva za obradu zemlje, primjenu novih tehnologija uzgoja i napuštanja onih parcela koje su bile nepogodne za obradu. 80-ih godina 20.stoljeća selo za svoje prilike doživljava vrhunac razvoja i standarda što se postiže povećanom proizvodnjom i smanjenjem broja stanovnika na nivo razmjeran količni raspoloživog zemljišta. Poslije 80-ih slijedi nazadovanje u svakom pogledu koje još uvijek traje.
'''Obrazovanje'''
Sve do II svjetskog rata u Trnovcu nije bilo objekata od zajedničkog interesa za cijelo selo kao što su škola, crkva,trgovina i slično. Djeca su pješačila u susjedna sela da bi pohađala školu. Za vrijeme rata 1943.godine vlasti narodnooslobodilačkog pokreta osnivaju osnovnu školu. Prve dvije godine nastava se održavala u privatnim kućama bez posebnog namještaja, opreme i nastavnih sredstava. Nastava se odvijala uz mnogo improvizacija i snalaženja. Učitelji su bili volonteri, omladinci koji su imali završeno po nekoliko razreda neke srednje škole. Nakon završetka rata 1945.g. sagrađena je privremena škola od drvene zgrade iz partizanske bolnice. Za učitelja je imenovan profesionalni učitelj s radnim iskustvom koji je svojim radom i zalaganjem i iskustvom doveo školu u rang s drugim školama koje su imale dugu tradiciju i iskustvo. 60-ih godina 20.stoljeća sagrađena je nova školska zgrada s jednom učionicom i stanom za učitelja. Stanovnici sela dali su veliki doprinos izgradnji škole kroz dobrovoljni rad i ispomoć u prijevozu građevinskog materijala. Škola je imala veliki značaj za razvoj sela jer su djeca nakon završetka osnovne škole nastavljala školovanje u drugim mjestima završavajući razne zanatske srednje škole i fakultete.
Zbog smanjenja broja stanovnika u selu, škola je postepeno imala sve manji broj učenika pa je za vrijeme rata početkom 90-ih prestala s radom. Dakle, nakon punih 50 godina ili pola stoljeća Trnovac ponovo ostaje bez svoje jedine obrazovne ustanove. Za vrijeme završnih ratnih operacija 1995.godine, školska zgrada je u potpunosti porušena zajedno sa spomen pločom žrtvama fašizma iz II svjetskog rata.
| |||