Trnovac Glinski: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 105:
 
Po svim popisima stanovništva do 1991.godine u selu Trnovac Glinski je bilo 10 prezimena i to: '''Banjanac''', '''Birač''', '''Drekić''', '''Drljača''', '''Paripović''', '''Sanković''','''Radulović''', '''Šukunda''', '''Tintor''' i '''Vučković'''. Do 2. svjetskog rata u selu su živjele dvije porodice Roma koji su se prezivali Grubić. Neka prezimena su opće poznata i česta ( Vučković, Radulović), a neka rijetka i specifična za ove krajeve ( Birač i Šukunda). Tradicionalno najbrojniji su bili Birači i Vučkovići. Prema podacima iz popisa 1948. godine kada su tek započele migracije stanovništva iz sela, prezimena Birač sa 138 i Šukunda sa 48 stanovnika bila su najbrojnija u SR Hrvatskoj, dok je prezime Vučković sa 111 stanovnika zauzimalo treće mjesto. U zadanjih 10-ak godina dolazi do velikih promjena pa i do samanjenja broja prezimena. Po popisu 2001. imamo tri prezimena manje (Banjanac, Drekić i Drljača).
 
Osim zvaničnih prezimena mnoge porodice imale su i nadimak (špicnamet) po kome su neki bili poznatiji nego po zvaničnim prezimenima. Karakteristika tih nadimaka je da su u većini slučajeva bili identični s prezimenima u nekim drugim krajevima i mjestima. Najviše nadimaka bilo je kod prezimena Birač i Vučković.
 
 
Line 125 ⟶ 127:
Nedaleko od Trnovca u šumi Šamarica bila je smještena partizanska bolnica,a pred kraj rata u kolovozu 1944.g. tu je održan i veliki slet omladine Hrvatske kome se tada, a i mnogo godina kasnije, pridavao veliki politički značaj.<br />
 
Povijest sela od krajaposlije Drugog svjetskog rata do početka 90-ih godina može se poistovijetiti s drugim brdsko-planinskim selima u Hrvatskoj čija je osnovna značajka masovno iseljavanje u razvijenija mjesta (gradove) i postepeno uvođenje agrotehničkih mjera kod obrade zemlje, no postoje neke specifičnosti i događaji koji spadaju samo u povijest Trnovca pa ćemo ih samo spomenuti.
Odmah poslije rata 40-ih i 50-ih godina teško se živi jer osim stradanja i osiromašenja u ratu, država uvodi i nove namete i davanja koje ljude dovode do očaja i još većeg siromaštva, a neke do teškog preživljavanja i gladi. 1947-e godine gradi se uskotračna pruga koja prolazi kroz južni dio sela i ljudima pravi veliku štetu na usjevima,voćnjacima i vrtovima za koju nikad nisu dobili odštetu. Prugu su gradile omladinske brigade. Pruga je građena za odvoz drvnih sortimenata iz obližnje šume koja je sjekla u to vrijeme i dosta godina poslije.Postojala je mogućnost zaposlenja sposobnih seljana na sječi šume i drugim poslovima što je mnogima omogućilo lakše preživljavanje i obnovu svog gospodarstva.
60-ih godina XX.stoljeća u Trnovcu je sagrađena nova Osnovna škola s jednom učionicom i stanom za učitelja. Škola je radila do početka 90-ih godina kada je zatvorena zbog nedostatka učenika. 1995.godine za vrijeme rata škola je porušena zajedno sa spomen-pločom žrtvama fašističkog terora.<br />
60-e godine bile su uspješne za selo jer se uz maksimalno učešće mještana kroz dobrovoljni rad i novčane priloge selo elektrificira. U to vrijeme sagrađena je i nova školska zgrada.
70-ih godina, osim što se postepeno modernizira poljoprivredna proizvodnja, neki zaseoci samostalno grade vodovode koristeći prirodne izvore.
80-ih godina lokalne vlasti stimuliraju izgradnju seoskih puteva tako da mještani izgrade donji sloj puta, a komunalna poduzeća izvrše asfaltiranje i dovršetak puta. Na taj način je zaselak Birači izgradio asfaltni put. Ostala tri zaseoka su se organizirala 1990. godine i uz mnogo vlastitih sredstava sagradili donji dio puta(makadam) u dužini većoj od 4 km. Do asfaltiranja nikad nije došlo jer su u međuvremenu bili izbori pa nova vlast nije imala ni volje ni razumijevanja za potrebe sela.
 
U razdoblju od 1991-1995.g. Trnovac je u sastavu Republike Srpske Krajine. Za vrijeme vojno-redarstvene akcije "Oluja" u Srbiju je izbjeglo 115 ili 75% stanovnika sela. Nakon uspostave mira povratak izbjeglih odvijao se veoma sporo, tako da se vratilo samo 34 mještana sela pa je time i povratak završen.
 
 
'''Trnovac sada'''
 
_______________________________
 
 
 
U drugom desetljeću 21-og stoljeća Trnovac sa tako malo stanovnika starije životne dobi je selo na izumiranju. Tu je prestao da buja život i da se rađaju djeca. Prostorm sve više ovladavaju šikare i grmlje umjesto oranica, livada i pašnjaka. No, Trnovac nisu samo njegovi stanovnici, nego i oni Trnovčani koji danas žive u mnogim mjestima Hrvatske i Srbije, te u drugim državama Evrope i Sjeverne Amerike. Sve njih za Trnovac još uvijek vežu napušteni posjedi ili zemljište koje su imali ili naslijedili, neke samo ljubav i nostalgija za mjestom gdje su proveli djetinjstvo i gdje su živjeli njihovi preci. Veliko smanjenje broja stanovnika i prestanak svakog razvoja nije samo prisutno u Trnovcu, nego i u mnogim drugim selima Banije i šire. Svako od tih sela ima svojih određenih specifičnosti i neiskorištenih potencijala. Za sada nema nikakvog izgleda da dođe do nekog preokreta i da ova sela i zaseoci dožive bilo kakvo poboljšanje.
 
Početkom drugog desetljeća XXI stoljeća Trnovac je sa svojih tridesetak stanovnika starije životne dobi selo na izumiranju, s mnogo napuštenih kuća i imanja. Prostorom sve više prevladavaju grmlje i šikara umjesto oranica, livada i pašnjaka. Postoje naznake (a i prvi počeci) da bi selo zahvaljujući svom geografskom položaju i prirodnoj raznolikosti u budućnosti moglo postati mjesto za odmor kroz prenamjenu starih drvenih kuća, izgradnju novih i dr. Ovdje također postoje iznimne mogućnosti za ekološku proizvodnju mnogih poljoprivrednih proizvoda.<br />
<br />
 
'''''Napomena'''''<br />