|
| e_konfiguracija = 5f<sup>3</sup>6d<sup>1</sup>7s<sup>2</sup> <ref name="Sebastian Blumentritt"/>
}}
'''Uranij''' (starijednakovrijedan naziv '''uran'''<ref name="HŠP4">Stjepan Babić, Sanda Ham, Milan Moguš, ''Hrvatski školski pravopis : usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika'', 4. izd., Školska knjiga, Zagreb, mjeseca siječnja 2012., CIP 790248, ISBN 978-953-0-40026-9, str. 153. navodi: "'''uran''' i '''uranij''' (U)", te str. 152. navodi: "'''U''' (znak za uran)"</ref>) je srebrno-bijeli [[Kemijski element|metalni]] kemijski element te pripada skupini [[Aktinidi|aktinida]] u [[Periodni sustav elemenata|periodnom sustava elemenata]]. Dobio je ime po planetu [[Uran (planet)|Uranu]], a otkrio ga je [[Martin Heinrich Klaproth]] 1789. godine. Osim 92 [[Proton|protona]], [[Atomska jezgra|jezgra]] uranija može imati između 141 i 146 [[Neutron|neutrona]]. Najčešći [[Izotop|izotopi]] uranija su U-238 (146 neutrona) i U-235 (143 neutrona). [[Atom|Atom]] uranija ima 92 elektrona, od kojih su 6 valentni. Njegova [[Gustoća|gustoća]] je otprilike 70 % veća od gustoće [[Olovo (element)|olova]], ali nije tolika kao kod [[Zlato|zlata]] ili [[Volfram|volframa]]. Uranij je slabo [[Radioaktivnost|radioaktivan]]. U prirodi se u malim količinama pojavljuje u tlu, stijenama i vodi. U komercijalne se svrhe dobiva iz [[Mineralne sirovine|ruda]] poput [[uranit|uranita]].
U prirodi se pojavljuje smjesa izotopa, uranija-238 (99,284%), uranija-235 (0,711%), te vrlo malih količina uranija-234 (0,0058%). Raspada se polako, emitirajući pritom [[Alfa-čestica|alfa čestice]]. [[Vrijeme poluraspada|Poluvijek]] uranija-238 je 4,47 milijardi godina, a uranija-235 704 milijuna godina, pa služe u svrhu [[Radioizotopno datiranje|radiometrijskog datiranja]]. <ref> [http://ie.lbl.gov/toi/nucSearch.asp] "WWW Table of Radioactive Isotopes"</ref>
|
