Elektrolučna svjetiljka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nadopunio Elektrolučna svjetiljka |
|||
Redak 1:
[[
[[File:Microscope MercuryArcBulb Detail.jpg|thumb|right|Zivina elektrolučna svjetiljka iz fluorescentnog mikroskopa]]▼
▲[[
==Princip rada==▼
Elektrolučna svjetiljka sadrži plin, koji je u početku [[ionizacija|ionoziran]], sa visokim naponom i zato postaje provodljiv. Da se pokrene elektrolučna svjetiljka, veoma visok napon je uspostavljen u svjetiljki, da bi je “upalio “. To zahtijeva električni strujni krug, koji ima pokretač (starter) i prigušnicu. Prigušnica je spojena u seriju sa svjetiljkom i obavlja dvije funkcije. ▼
[[datoteka:Ion spectral line radiation from a krypton arc lamp.JPG|mini|desno|250px|[[Kripton]]ova elektrolučna svjetiljka u radu.]]
Prvo, kada se uključi električna struja, starter (koji je spojen paralelno sa svjetiljkom) stvara malu jačinu struje kroz prigušnicu i starter. Zatim se stvara slabo magnetsko polje unutar zavojnice na prigušnici. Trenutak kasnije, starter ometa tok struje sa prigusnice, jer ima veliki [[električni induktivitet]], i pokušava održati protok struje (prigušnica se opire bilo kojoj promjeni u jačini struje); ali ne može, pa za trenutak nema protoka struje. Kao rezultat, stvara se visoki napon na prigušnici, koji se zatim stvara i na svjetiljki i pokreće električni luk. To se ponavlja, dok se plin ne ionizira da održi električni luk. ▼
[[
'''Elektrolučna svjetiljka''' ili '''lučna svjetiljka''' je [[Električna struja|električno]] svjetlilo koje stvara intenzivnu [[svjetlost]] pri pražnjenju [[elektricitet]]a u [[električni luk|električnom luku]]. Najstariji je oblik takve svjetiljke električna lučnica ([[Humphry Davy]], 1862.), prvo električno svjetlilo. U njoj su [[elektroda|elektrode]] od [[grafit]]a, a luk nastaje u atmosferskom [[zrak]]u, uz dovoljan [[napon]] i prikladan razmak između elektroda. Veći dio svjetlosnoga toka daje užareni krater grafitne [[anoda|anode]], a tek manji dio sam luk i katoda. Kako se grafit izgaranjem troši, za održavanje stalnoga razmaka među elektrodama bile su konstruirane različite [[naprava|naprave]]. Jednostavnu i praktičnu lučnicu konstruirao je 1875. ruski izumitelj [[Pavel Nikolajevič Jabločkov]]. Lučne su svjetiljke svjetlila velike [[Svjetlosna jakost|svjetlosne jakosti]], visoke temperature boje, bliske dnevnoj svjetlosti. Sve do pojave pouzdanih električnih žarulja mnogo su se rabile u uličnoj rasvjeti, a i kao svjetlosni izvor u reflektorima. U današnjim lučnim svjetiljkama električni se luk stvara između [[volfram]]ovih elektroda u [[cijev]]i od [[kremen]]oga stakla ispunjenoj [[Plemeniti plinovi|plemenitim plinom]] ili [[para]]ma nekih elemenata (na primjer [[ksenon]] ili [[živa]]). <ref> '''lučna svjetiljka''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=37391] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref> I sam naziv svjetiljke često odnosi i na plin s kojim je punjena: [[neon]], [[argon]], [[ksenon]], [[kripton]], [[natrij]], metalni halidi ili [[živa]]. [[Fluorescentna cijev|Fluorescentne svjetiljke]] su ustvari niskotlačne živine elektrolučne svjetiljke.<ref>{{cite book|last=Chen|first=Kao |title=Industrial power distribution and illuminating systems|publisher=Dekker|location=New York|year=1990|series=Electrical engineering and electronics|volume=65|page=350|chapter=Fluorescent lamps|isbn=9780824782375|quote=The fluorescent lamp is...activated by...a low-pressure mercury arc.}}</ref>
▲Elektrolučna svjetiljka sadrži [[plin]], koji je u početku [[ionizacija|ionoziran]], sa visokim
▲Prvo, kada se uključi električna struja, starter (koji je spojen paralelno sa svjetiljkom) stvara malu jačinu struje kroz prigušnicu i starter. Zatim se stvara slabo [[magnetsko polje]] unutar [[Električna zavojnica|zavojnice]] na prigušnici. Trenutak kasnije, starter ometa tok struje sa
Kada već svjetiljka održava električni luk, prigušnica obavlja svoju drugu funkciju, da ograniči jačinu struje. Svjetiljka, starter i prigušnica su povezani i moraju imati određene vrijednosti, inače sistem neće raditi.
Boja svjetla se mijenja ovisno o električnim karakteristikama. Sličan princip ima i [[munja]], kada se atmosfera ionizira, sa visokim naponom između oblaka i tla.
▲[[Image:Staite-Petrie Lamp 1847.png|thumb|Samoregulirajuća elektrolučna svjetiljka iz 1847 godine]]
Temperatura kod elektrolučnih svjetiljki može dostići i nekoliko tisuća [[Celzijev stupanj|Celzijevih stupnjeva]]. Staklo na svjetiljki može dostići i 500 ºC, pa je dosta bitno hlađenje za njen rad. Kada se svjetiljka ugasi, ona se ne može upaliti ponovo na nekoliko minuta (fluorescentne svjetiljke nemaju taj problem).
Line 18 ⟶ 24:
==Povijesne činjenice==
Bilo je pokušaja 1850-ih da se elektrolučne svjetiljke puste u prodaju, ali nedostatak električne mreže je to onemogućio. Onda se pokušao unaprijediti [[Michael Faraday|Faradayev]] dinamo. 1880-tih taj sistem se dosta koristio za javnu rasvjetu.<ref>{{cite web |url=http://www.positivelycleveland.com/pdf/ClevPubArt08_f.pdf |title=Cleveland+ Public Art |accessdate=2009-05-18 |author= |first= |last= |authorlink= |coauthors= |date= |year=2008 |month= |format=brochure |publisher=Positively Cleveland |page=3 |language= }}</ref>
Line 25 ⟶ 31:
==Izvori==
{{izvori
==Vanjske poveznice==
| |||