Jovan Lazić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
Redak 8:
Jovanu Laziću je "Ministarstvo odbrane Vlade Federativne Narodne Republike Jugoslavije" izdalo 29. XI. 1950. godine "Spomenicu za večnu uspomenu i slavu palih boraca narodnooslobodilačkog rata", koju je potpisao (i) [[Josip Broz Tito]]. Iako se Jovana Lazića smatralo narodnim herojem, njemu nije dodijeljen [[Orden narodnog heroja]] pa nije uvrštena u knjigu ''"Narodni heroji Jugoslavije"'' (I-II, Beograd, 1975).
Poslije II. svjetskog rata njegovim su imenom nazvane ulice u [[Beli Manastir|Belom Manastiru]] (danas Ulica kralja Petra Krešimira IV), [[Bilje|Bilju]] (danas Ulica Eugena Savojskog), [[Branjin Vrh|Branjinom Vrhu]] (danas Ulica Eugena Kvaternika) i [[Majške Međe|Majškim Međama]] (naziv nije promijenjen), osnovna škola u Belom Manastiru (danas Osnovna škola Dr. Franjo Tuđman), granična karaula kod [[Baranjsko Petrovo Selo|Baranjskog Petrovog Sela]], kino u Belom Manastiru, nogometni klub iz [[Bolman]]a ([[NK Jovan Lazić Bolman]]), [[SKUD Jovan Lazić|kulturno-umjetničko društvo]] iz Belog Manastira (koje se i danas tako zove)...
Jovan Lazić je bio sahranjen u dvorištu roditeljske kuće u Majškim Međama, na kojoj mu je 22. prosinca 1979. bila postavljena i spomen-ploča, dok se njegova bista, uz biste [[Sara Bertić|Sare Bertić]] i [[Erne Kiš|Ernea Kiša]], nalazila na Trgu slobode u Belom Manastiru (poslije mirne reintegracije preseljena na belomanastirsko Partizansko groblje). Nakon što su Lazićevi rođaci prodali roditeljsku kuću, njegov je grob prenesen na majškomeđansko groblje.
| |||