Božidar Magovac: razlika između inačica

|datum rođenja = [[13. studenogalistopada]] [[1908.]], [[Zagreb]], [[Hrvatska]]

'''Božidar Magovac''' ([[Zagreb]], [[13. studenogalistopada]] [[1908.]] – Zagreb, [[24. siječnja]] [[1955.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[publicist]], [[novinar]] i [[političar]].

Božidar Magovac rodio se u Zagrebu 1908. godine. Gimnaziju je polazio u [[Karlovac|Karlovcu]], a studirao je na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi i Filozofskom fakultetu (etnologiju) u Zagrebu. Za vrijeme gimnazijskih dana uključio se u [[Hrvatska seljačka stranka|HSSHrvatsku seljačku stranku]].<ref name="tko je tko">''[[Tko je tko u NDH|Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945.]]'', Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 250.-251.</ref> Od [[1927.]] godine bio je član uredništva i korektor ''Doma'', a od [[1928.]] godine tajnik ''Sveučilišnog udruženja Matija Gubec''. Godine [[1929.]] postao je poslovođom [[Seljačka sloga|Seljačke sloge]], sudjelovao je [[1935.]] godine u njenoj obnovi i tada je izabran za tajnika.

Nakon što je uspostavljena [[NDH]] zauzimao se za aktivniju ulogu HSS-a te se protivio [[Vladko Maček|Mačekovoj]] politici čekanja.<ref name="tko je tko"/> U ratu je formirana frakcija Hrvatske seljačke stranke, Hrvatska (repubikanska) seljačka stranka, H(R)SS, koja se pozivala na program HSS-a.<ref>[[Zdenko Radelić]], ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 131.</ref> U rujnu [[1942.]] godine Magovac se povezao s [[partizaniNarodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanima]]ma a [[31. svibnja]] [[1943.]] godine s obitelji odlazi iz Zagreba na partizanski teritorij.<ref name="tko je tko"/> Smatrao je nužnim sudjelovanje u borbi zbog neprihvatljive politike [[Ustaše|ustaškog pokreta]], ali isto tako i da bi se spriječila diktatura Komunističke partije nakon rata.<ref>[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?&rad=41910 Hrvatska znanstvena bibliografija: Pregled bibliografske jedinice broj: 41910. Knjiga. Autori: Radelić, Zdenko. Naslov: Božidar Magovac s Radićem između Mačeka i Hebranga], preuzeto 25. svibnja 2013.</ref> Došavši tamo dao je izjavu o uvjetima suradnje s [[Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj|partizanskim pokretom]].<ref name="tko je tko"/> Iste godine izabran je u Tajništvo [[ZAVNOH]]-a, Predsjedništvo [[AVNOJ]]-a i za dopredsjednika [[Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije|Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije]] (NKOJ). Na pripremama 2. zasjedanja AVNOJ-a predlaže konfederalno uređenje Jugoslavije. Potpisao je izjavu ZAVNOH-a u kojom se utvrđuju uvjeti suradnje pristaša HSS-a s partizanima. Komunistička Partija nastojala je učiniti sve kako bi iz borbe za vlast poslije rata eliminirala najjačeg protivnika, neupitnog predratnog hrvatskog vođu, predsjednika HSS-a Vladka Mačeka te je od Magovca i ostalih haesesovaca koji su im prišli zahtijevala da se Mačeka javno odreknu.<ref name="Matica">[http://www.matica.hr/Vijenac/vijenac492.nsf/AllWebDocs/U_raljama_totalitarizma_ Zorislav Lukić, ''Nekomunisti u hrvatskom pokretu otpora: Hrvatska seljačka stranka (III. dio). U raljama totalitarizma''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', broj 492, 10. siječnja 2013., preuzeto 25. svibnja 2013.</ref> Nakon dolaska u partizane Magovac zahtijeva pokretanje glasila ''Slobodni dom'' i osnivanje "Izvršnog Odbora hrvatskog seljačkog pokreta".<ref name="Zdenko Radelić">Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 132.</ref> Komunisti mu daju potporu za osnivanje časopisa - držali su da je to način da se umanji utjecaj Vladka Mačeka u narodu - te već od [[15. srpnja]] [[1943.]] god.godine počinje izlaziti ''Slobodni dom – glavno glasilo hrvatske seljačke politike''. Magovac je bio glavni urednik glasila i autor većine članaka u prvim brojevima. U vrijeme rata objavljeno je čak 49 brojeva, od kojih su neki tiskani u nakladi od više desetaka tisuća primjeraka. Njegovi su politički ciljevi zabilježeni već u prvom broju: „U NOB-u pristaše HSS-a ostaju na svom programu, kao što i pristaše drugih stranaka u borbi ostaju na njihovom.“

Magovac je nastojao izbjeći potpuni raskid s HSS-om te mu time omogućiti pridruživanje partizanima i zauzimanje mjesta koje mu je pripadalo u predratno vrijeme. U tim je u svojim nastojanjima izdržao do proljeća [[1944.]] godine, da bi naposljetku ostao bez potpore.<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 135.-136.</ref> Početkom 1944. godine ulazi u sukob s [[Andrija Hebrang (otac)|Andrijom Hebrangom]]. Iste godine, [[29. travnja]] izabrano je Predsjedništvo IO H(R)SS-a u kojem vodeću ulogu zauzima za suradnju s komunistima spremniji [[Franjo Gaži]]. Magovac je izabran za jednoga od četiri dopredsjednika, ali je zbog sukoba s Hebrangom (Magovac se zalagao da narodnooslobodilački odbori demokratski biraju svoja vodstva, umjesto da ih nameće Komunistička partija) njegov utjecaj bio ograničen.<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 137.</ref> Magovac je, izgleda, bio svjestan kako se sa svojom koncepcijom neće održati te je prema nekim svjedočenjima predvidio svoju sudbinu.<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 137.</ref> U jednom je razgovoru o nasilju ustaša rekao [[Dinko Šuljak|Dinku Šuljku]], među ostalim, i ovo: {{citat2|A što ti misliš da su ovi, među koje smo došli bolji? Da samo ti znaš, kako ovi 'čiste' (...). Mi tražimo [[Stjepan Radić|Radićevu]] Hrvatsku - Čovječnost, Pravdu, i Slobodu. Zato ja (...) tako pišem, ali to 'drugovi' ne vole i sam ne znam dokle će me trpjeti. Oni su nemilosrdni. Evo, danas sam potpredsjednik vlade, a sutra mogu svršiti u logoru. (...) Piši mu, /[[Juraj Krnjević|Krnjeviću]], prim. Z.R./ da ako se nešto ne poduzme, da se crni dani spremaju hrvatskom narodu.}}<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, [[fusnota]] 398, str. 137.</ref>

Ubrzo dajepodnio je ostavku na mjesto potpredsjednikadopredsjednika IO H(R)SS-a, kaoa isto tako i na mjesto dopredsjednika [[Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije|NKOJ-a]], a isključen je iz IO JNOF-a Hrvatske te je pritvoren. Od [[25. kolovoza]] 1944. god.godine do kraja Drugoga svjetskog rata bio je interniran na [[Vis]]u.<ref name="PE">[http://proleksis.lzmk.hr/6284/ Proleksis enciklopedija: Magovac, Božidar], preuzeto 25. svibnja 2013.</ref>

Nakon završetka [[Drugi svjetski rat|Drugoga svjetskog rata]] bio je premješten u Zagreb, i jedno vrijeme bio je u kućnom pritvoru, te je naposljetku pušten na slobodu.<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 139.</ref> Potom radi kao ravnatelj Gradske knjižnice u Zagrebu (1945.-1947.) - bilo je to vrijeme kada su komunisti nastojali organizirati mirno funkcioniranje poratnog društva, te su stanoviti broj HSS-ovaca postavili na prominentna mjesta - te je održavao i redovite kontakte s [[Ivan Šubašić|Ivanom Šubašićem]]. Zajedno planiraju pregovore HSS-a s komunističkim režimom no Komunistička Partija prekinula je sve zamisli prvaka HSS-a i odbacila prijedlog sporazuma koji su nudili Magovac i Šubašić.<ref>Zdenko Radelić, ''Hrvatska seljačka stranka: 1941.-1950.'', Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 1996., ISBN 953-6324-05-9, str. 195.</ref> [[19. kolovoza]] [[1947.]] godine uhićen je i zatvoren a u studenome [[1948.]] godine na [[Montirani politički sudski proces|montiranome političkom procesu]] osuđen je na 6 godina robije s prisilnim radom.<ref name="tko je tko"/> Kaznu je izdržavao u Staroj Gradiški gdje je bio do [[1953.]] godine kada je oslobođen.<ref name="PE"/>

Umro je u Zagrebu, 24. siječnja 1955. godine. SahranjenPokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u.<ref>[http://www.gradskagroblja.hr/default.aspx?id=316 Gradska groblja - M], preuzeto 25. svibnja 2013.</ref>

== Urednik i priređivač ==