Zakon očuvanja energije: Razlika između inačica

Nadopunio Zakon očuvanja energije
m (Uklonjena promjena suradnika 31.147.124.251, vraćeno na posljednju inačicu suradnika Addbot)
(Nadopunio Zakon očuvanja energije)
[[Imagedatoteka:simple pendulum height.png|thumbmini|desno|250px|''Slika 1. Zakon očuvanja energije se koristi za opisivanje kretanja [[Njihalo|klatna]].''|right|300px]]
 
[[datoteka:4-Stroke-Engine.gif|mini|desno|250px|[[Motor s unutarnjim izgaranjem]] pretvara [[kemijska energija|kemijsku energiju]] u [[mehanički rad]].]]
'''Zakon očuvanja energije''' empirijski je zakon fizike koji navodi da se ukupna [[energija]] zatvorenog sustava s vremenom ne mijenja. Iz tog zakona proizlazi teza da se energija ne može stvarati ili uništavati već samo transformirati iz jednog stanja u drugo.
 
'''Zakon očuvanja energije''' je fizikalni zakon prema kojemu je u zatvorenom sustavu zbroj svih oblika [[energija|energije]] (mehaničke, toplinske, električne, magneske i tako dalje) konstantan. Drugim riječima, u zatvorenom sustavu jedan oblik energije može prelaziti u druge oblike, a da se pri tom energija niti stvara niti poništava.
 
Poznato je iz života da [[sila]] [[Energija vjetra|vjetra]] i [[Hidroenergija|vode]] nije jedini izvor [[Mehanička energija|mehaničke energije]]. Energija je također nagomilana u [[goriva|gorivu]], [[ugljen]]u, [[benzin]]u i [[ulje|ulju]] koji izgaranjem pretvaraju takozvanu [[Kemijska energija|kemijsku energiju]] u toplinsku, a pomoću [[toplina|topline]], na primjer [[parni stroj]], vrši [[mehanički rad]]. Dakle, u parnom stroju se toplinska energija pretvara u mehanički rad. U prirodi imamo mnogo primjera gdje se toplinska energija pretvara u rad. Na primjer toplinska energija Sunca ([[Sunčeva svjetlost]]) zagrijava vodu mora i jezera koja se isparuje, pa se u obliku [[vodena para|vodene pare]] diže uvis. U visinama se vodena para ohlađuje ([[kondenzacija]]), pretvara u vodu i pada kao kiša na Zemlju. Na taj se način stvaraju planinska jezera. Zbog svojeg višeg položaja ta jezera imaju [[potencijalna energija|potencijalnu energiju]] koju možemo strujanjem vode kroz [[cijev]]i, odnosno strujanjem rijeka, pretvoriti u [[kinetička energija|kinetičku energiju]], što koristimo kod [[hidroelektrana]]. Energija vodenih [[slap]]ova ima, dakle, svoj izvor u Sunčevoj energiji. Isto tako kao što toplinsku energiju možemo pretvoriti u rad, možemo i rad pretvoriti u toplinu. Pri turpijanju, blanjanju i piljenju vršimo rad, ali se ujedno i [[alat]]i zagrijavaju. Znači da se rad pri tom djelomično pretvara u toplinu. Otvaranjem [[brana|brane]] voda struji i dobiva brzinu i, prema tome, kinetičku energiju koja tjera [[vodna turbina|vodnu turbinu]] hidroelektrane. [[Turbina]] služi za pogon [[generator]]a koji proizvodi [[električna energija|električnu energiju]]. Ovu električnu energiju možemo dalje pretvoriti u mehanički rad pomuću [[stroj]]eva u radionicama ili je upotrijebiti za električnu rasvjetu, to jest pretvoriti je u [[svjetlost|svjetlosnu energiju]]. <ref> Velimir Kruz: "Tehnička fizika za tehničke škole", "Školska knjiga" Zagreb, 1969.</ref>
 
Prema [[Teorija relativnosti|teoriji relativnosti]], svakoj [[masa|masi]] ''m'' pripada energija:
 
:<math>E = m \cdot c^2</math>
 
gdje je ''c'' [[brzina svjetlosti]]. Zbog toga u opći zakon očuvanja energije treba uključiti i masu kao oblik energije. Zakon očuvanja energije do sada je potvrđen u svim ispitanim prirodnim pojavama, iako je postavljen aksiomatski. <ref> '''zakon očuvanja energije''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=66767] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.</ref>
 
[[Teorija relativnosti]] [[Albert Einstein | Alberta Einsteina]] pokazuje da je [[masa]] oblik energije, odnosno da se masa i energija mogu međusobno transformirati jedno u drugo.
==Uporaba u mehanici==
U [[mehanika|mehanici]] se ukupna energija sustava zapisuje kao:
 
: <math> E=T+V,\ </math>
 
gdje su :
:<math>\, T=\!\frac{1} {2}\! \cdot \sum_{i} m_i \cdot v_i^2,</math>
:<math>\,(1) V=\!\sum_{i}m_i \cdot g \cdot h_i,</math>
:<math>(2) V =\frac{1}{2} \cdot \sum_k^N q_k \cdot \Phi(\mathbf r_k),</math>
 
gdje je ''T'' - zbroj [[kinetička energija|kinetičkih energija]] svih tijela unutar sustava, a V je- [[potencijalna energija]] istog sustava, s tim što jednadžba (1) predstavlja potencijalnu energiju tijela unutar gravitacijskog polja, a (2) [[električnu potencijalnu energiju]] sustava (u zavisnosti od fizičkog polja u kojem se sustav nalazi koristimo odgovarajuće formule).
Iz zakona očuvanja energije slijedi da je energija (''E)'', predstavljena kao funkcija vremena (''E(t))'', uvijek [[konstanta|konstantna]].
 
[[Aksiom]] današnje [[Fizika|fizike]] glasi:
 
'''"Energija zatvorenog sustava ne može nestati niti ni iz čega nastati, energija može samo prelaziti iz jednog oblika u drugi, i ona je konstantna."'''
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
 
[[Kategorija:Fizika]]