Sedimentne stijene: razlika između inačica

'''Sedimente stijene''' su [[stijena|stijene]] nastale taloženjem ostataka drugih stijena djelovanjem [[voda|vode]], [[led]]a i [[vjetar|vjetra]], taloženjem kao rezultatom biološke aktivnosti te taloženjem iz [[otopina|otopine]]. Sedimentne stijene uključuju uobičajene stijene kao što su kreda, [[vapnenac]] i škriljac. Prekrivaju 75 % kopnene površine [[Zemlja|Zemlje]].

== Postanak ==

Sedimentne stijene su posložene u slojeve. Svaki novi sloj se polaže horizontalnovodoravno na stariji u procesu zvanom superpozicija. Obično postoje praznine u slijedu koje se nazivaju [[diskordancija|diskordancije]]. One predstavljaju razdoblja u kojima nije dolazilo do taloženja ili u kojima su stariji slojevi bili izdignuti iznad razine mora i erodirani.

Sedimentne stijene sadrže važne podatke o povijesti Zemlje. U njima su sačuvani [[fosil]]i iz kojih možemo saznati o razvoju života, a koje nažalost ne možemo naći u [[magmatske stijene|magmatskim]] ili [[metamorfne stijene|metamorfnim stijenama]] zato štojer tlakovi i temperature na kojima se formiraju uništavaju fosilne ostatke. Iz sedimentnih stijena također možemo saznati o okolišima u kojima sesu se taložile.

Prekrivaju velikivelik dio [[Zemljina kora|Zemljine kore]], ali je njihov ukupni udio je procijenjen na svega 5 %, što znači da predstavljaju samo tanku glazurupresvlaku preko kore koja se sastoji uglavnom od magmatskih i metamorfnih stijena.

Mogu se razmatrati s obzirom na veličinu zrna, sa škriljcem kao najfinijim s česticama manjim od 0.,004 mm, nešto većim siltom (od 0.,004 do 0.,06 mm), pješčenjakom (od 0.,06 do 2 mm) te konglomeratom i brečom kao najkrupnijima sa zrnima od 2 do 256 mm. Razlika između breče i konglomerata je u tome što breča ima oštra zrna, dok konglomerat ima zaobljena zrna što upućuje na zaključak da se sediment duže transportirao. ''Arenit'' je naziv za sedimentnu stijenu sa zrnima veličine pijeska.

Sve stijene se dezintegrirajurazgrađuju vrlo sporo zbog mehaničkog i kemijskog trošenja.

'''Mehaničko trošenje''' je razaranje stijene na manje čestice bez uzrokovanja promjena u kemijskom sastavu minerala u dotičnoj stijeni. Jedan od najvažnijih agensa mehaničkog trošenja je led. Voda ulazi u pukotine i rascjepe u stijeni, zaledi se i širi. Sila uzrokovana ekspanzijom dovoljna je za povećanje pukotina i slamanje dijelova stijene. Zagrijavanje i hlađenje stijene također rezultira u ekspanzijiširenjem i kontrakcijiskupljanjem, što potpomaže proces. Mehaničko trošenje doprinosi daljnjem slamanju stijene povećanjem površinskog područja koje je izloženo kemijskom trošenju.

'''Kemijsko trošenje''' je usitnjavanje stijene kemijskim reakcijama. U ovome procesu minerali u stijeni su izmijenjeni su čestice koje vrlo lako mogu biti odnešene. Zrak i voda su također uključeni u mnoge kompleksne kemijske reakcije. Minerali u magmatskim stijenama mogu biti nestabilni pri normalnim [[atmosfera|atmosferskim]] uvjetima. Vrlo često su ''napadnuti'' vodom, posebno kiselim ili alkalnim otopinama, i svi uobičajeni minerali koji formiraju magmatske stijene (kvarc je iznimka jer je vrlo rezistentanotporan) su na ovaj način izmijenjeni u minerale glina.

Čestice stijena dalje se transportiraju agensima erozije (obično vodom, rjeđe ledom i vjetrom) na novenova lokacijemjesta gdje su nanovo taloženi u slojeve, općenito na nižim nadmorskim visinama. Prilikom transporta se smanjuje veličina čestice te se sortiraju po veličini. Sedimenti donešeni potocima i rijekama tvore aluvijalne lepeze, naplavne ravnice, delte, a mogu biti istaloženi i na jezerskom ili oceanskom dnu. Ledenjaci transportiraju i talože velike količine obično nesortiranog materijala kao što je til.

'''Biokemijske sedimentne stijene''' se sastoje se od materijala proizvedenih živim organizmima, pa uključuju karbonatne minerale stvorene djelovanjem organizama poput koralja, mekušaca i formanifera, koji prekrivaju oceansko dno s naslagama [[kalcit]]a koji kasnije može formirati vapnenac. [[Ugljen]] je također biokemijska sedimentna stijena.

'''Kemijske sedimentne stijene''' se formiraju precipitacijom, tj. izlučivanjem iz zasićene vodene otopine, a djelimo ih na neevaporitne (karbonatne, silicijske i fosfatne) te evaporitne ([[gips]], [[anhidrit]] i [[halit]]). Međutim, kako često ne možemo običnim petrografskim mikroskopom razlikovati biokemijske i kemijske sedimentne stijene, iz praktičnih razloga svrstavamo ih u istu kategoriju.