Delmati: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 26:
 
Naprotiv, srednjovjekovni potomci starih Dalmata u krškom su zaleđu Dalmatinske zagore bar dijelom očuvali svoj poluromanski ''"morlački"'' govor koji je kasnije nakon djelomičnog slaviziranja nazvan ''„Murlaška besyda.“'' Iz njega je bilo popisano tek 290 riječi, a još u [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarskoj]] do [[Prvi svjetski rat|1. svj. rata]] postojalo je oko 2100 njegovih govornika kao zadnjih kulturnih nasljednika starih Dalmata. Ovi su većinom živjeli kao polunomadski pastiri na planinama oko [[Livanjsko polje|Livanjskog polja]], ali su potom u [[Jugoslavija|Jugoslaviji]] kroz [[20. stoljeće|20. st.]] ti nepodobni neslaveni bili nasilno slavizirani i dijelom su uništeni i raseljeni. Kao jezični trag tih posljednjih Dalmata, danas je preostao samo još čudnovati neslavenski mjestopis (toponimi) mnogih vrhova, sedla i izvora na planinama oko Livna: ''Ayvatat, Bleynadorna, Suturba, Brona, Ozirna, Gareta, Mitra, Zugva, Čamašir, Drul, Yenit, Yunč'' itd.
U zaleđu Posušja postoje toponimi Nuga, Oruga , Konjovac.
 
== Literatura ==