Inačica od 27. siječnja 2016. u 23:46 uredi BlackArrow (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 21.672 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 7. veljače 2016. u 01:32 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.236 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:ORJUNA supporters.png\|desno\|280px\|thumb\|Orjunaši.]] [[Datoteka:Plakat Organizacija jugoslov. nacionalista Vič-Glince 1923.jpg\|thumb\|desno\|Plakat Orjune iz 1923.]]▼ [[Datoteka:ORJUNA poster 1925.png\|thumb\|desno\|280px\|Plakat iz 1925.]]▼ '''ORJUNA''' (''Organizacija jugoslavenskih nacionalista'') je bila ekstremna nacionalistička, šovinistička i teroristička organizacija osnovana s ciljem zaštite [[Unitarističko jugoslavenstvo\|unitarističke jugoslovenske]] države. Karakterizira je primjena drastičnih i fašističkih metoda i terora protiv političkih protivnika. Usko je surađivala s [[Četnici\|četnicima]] i jugoslavenskom vojskom; zahvaljujući toj suradnji dobivali su tijekom 1920.- ih godina oružje, mogli su održavati vojne vježbe i nekažnjeno provoditi terorističke akcije protiv hrvatskih domoljuba; također i protiv komunista.<ref>[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=24486 "Splitski orjunaški list Pobeda i Stjepan Radić"], Ivan J. Bošković, Časopis za suvremenu povijest, Vol.39 No.1 Lipanj 2007.</ref> Ostala je općenito poznata po kratici. Njeni članovi, a onda i drugi nasilnički jugoslavenski i [[jugoslavenstvo\|jugoslavensko-integralistički]], monarhistički članovi zvani su "orjunaši". Line 9 ⟶ 8: == Osnivanje 1921.== ▲[[Datoteka:Plakat Organizacija jugoslov. nacionalista Vič-Glince 1923.jpg\|thumb\|desno\|200px\|Plakat Orjune iz 1923.]] Osnovana [[25. siječnja]] [[1921]]. u Splitu pod imenom ''Jugoslavenska napredna nacionalistička omladina''; ime je promijenjeno u svibnju [[1922]], kada dobiva novi statut i prestaje okupljati samo omladinu. Osnivači su bili grupa mlađih sljedbenika [[Svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]] (u to vrijeme zadrtog velikosrbina), pripadnici borbenog krila [[Demokratska stranka (Srbija i Jugoslavija)\|Demokratske stranke]]; službeni vođa ORJUNE bio je [[Milan Pribićević]], 2 godine mlađi Svetozarov brat (1877. - 1937.), svojedobno austro-ugarski časnik čijim je dezerterstvom u Srbiju bio iniciran tzv. [[veleizdajnički proces]] iz 1909. godine. Stranka je na izborima za ustavotvornu skupštinu [[Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca\|Kraljevine SHS]] [[1920]]. godine snažnim promoviranjem jugoslavenstva osvojila većinu glasova Srba [[prečani\|prečana]] te dio glasova Hrvata, osobito u Dalmaciji, koji su težili snažnoj državi da ih zaštiti od Italije. Line 16 ⟶ 17: == Terorističko djelovanje i ideologija == ▲[[Datoteka:ORJUNA poster 1925.png\|thumb\|~~desno~~lijevo\|280px\|Plakat iz 1925.]] Središnji ideološki koncept Orjuninog [[Jugounitarizam\|unitarnog jugoslavenstva]] bilo je stvaranje nove unitarne (jugoslavenske) nacije. Favorizacija srpskoga nacionalnog [[mentalni sklop\|mentaliteta]]. [[Protuhrvatstvo]] proizlazi iz vrednovanja hrvatskoga [[identitet\|nacionalnog identiteta]] kao nepodobnog za oblikovanje jedinstvene jugoslavenske nacije.<ref>"[http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=100812 Ideologija Organizacije jugoslavenskih nacionalista (Orjuna)"] Stevo Đurašković, Časopis za suvremenu povijest, Vol.43 No.1 Svibanj 2011. </ref> Line 21 ⟶ 23: Orjunaši u [[Osijek]]u 1923. izveli [[atentat]] i usmrtili hrvatskog aktivista [[Stjepan Veselić\|Stjepana Veselića]], bacili bombu na tiskaru Hrvatskog lista i srušili Frangeš-Mihanovićev spomenik Umirućem domobranu.<ref>HIC, http://www.hic.hr/citali-stepinac.htm </ref>.Orjuna se od početka služila političkim nasiljem (terorom) protiv političkih protivnika. Članovi su organizirani u desetine, koji poduzimaju batinaške napade. Nisu stali samo na tome: prilikom rudarskog štrajka u [[Trbovlje\|Trbovlju]] (Slovenija) [[1924.]] Orjunaši bombama i revolverima napali radnike i zapalili Radnički dom. U doba izbora često napadaju skupove hrvatskih stranaka. Česti su ulični sukobi sa organizacijom [[Hrvatska nacionalna omladina]] (HANAO). Napadali su također stranke i organizacije nacionalnih manjina: Nijemaca, Mađara i Rumunja. Financira ju pokrajinska vlada za Hrvatsku i Slavoniju iz fondova za "Istru i nacionalnu propagandu". Surađuje sa [[četnici\|četničkim]] organizacijama i militarističkom [[Narodna obrana (organizacija)\|Narodnom obranom]]. Po mnogo čemu je imala karakteristike [[fašizam\|fašističkog]] pokreta. Zagovarala je rasno i integralno jugoslavenstvo, a neistomišljenike je fizički i oružano terorizirala, a ideološki je zahtijevala istrijebiti sve "elemente koji koče državno postojanje i narodno jedinstvo". Veliku mržnju je pokazivala prema ustanovama, organizacijama i osobama koje su im ideološki bile suprotne, posebice prema kleru, frankovcima, separatistima, komunistima, Trumbiću i Radiću, jer su se isti odupirali velikosrpskoj dinastičkoj hegemoniji. <ref name="Orjune nema">[http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/16247/Default.aspx Slobodna Dalmacija] Jugoslavenski integralisti koristili su se fašističkim metodama: Orjune nema, duh živi, 26. srpnja 2008.</ref>~~<br>~~ Svojstveno im je veličanje srpstva u kulturnom i političkom smislu, Srbije u kojoj vide mesijansku ulogu, odanost dinastiji i Kralju (Kraljevine SHS, op.a.) kojega su nazivali i smatrali "velikim genijem, najsjajnijim simbolom, idealom ''vaskresenja'' i vladarom nedostižnih moralnih visina". <ref name="Orjune nema"~~> <~~/~~ref~~>. Jedna od upadljivih osobina orjunaša, kako ondašnjih, tako i njihovih sljedbenika po ponašanju, je ta što su se držali svake ideje koja je negirala hrvatsku državnu ideologiju. Prema gradu Zagrebu, koji je predstavljao moguće središte hrvatskog nacionalnog i državnog identiteta, osjećaju gađenje i upravljaju mržnju prema njemu, a s druge strane zagovaraju potpuna odvojenost Dalmacije, koju ne smatraju hrvatskom pokrajinom <ref name="Orjune nema"~~> <~~/~~ref~~>.~~<br>~~ Ideološki su pokazivali neke istovjetnosti sa autonomašima i talijanašima iz Austro-Ugarske "''Slaveni možda, Hrvati nikada''".<ref name="Orjune nema"~~> <~~/~~ref~~> Od početka je ORJUNA razvila najužu suradnju s [[četnici\|četničkim pokretom]]. Najistaknutiji četnički vojvode [[Kosta Pećanac]] i [[Ilija Trifunović-Birčanin]] su uzeli učešća u ORJUNI, koja ih 1924. godine obojicu imenuje za "velike čelnike".<ref>[https://books.google.hr/books?id=Q8nSCQAAQBAJ&printsec=frontcover&hl=hr&source=gbs_ge_summary_r&cad=0#v=onepage&q&f=false "Yugoslavia in the Shadow of War: Veterans and the Limits of State Building, 1903–1945"], John Paul Newmann, Cambridge University Press 2015, str. 153.</ref> Postojali su i izravni kontakti sa fašistima. Tako se npr. dr. [[Mirko Korolija]], predsjednik JNNO od veljače 1922. i kasnije Orjune, javno hvalio svojim dopisivanjem sa [[Benito Mussolini\|Benitom Mussolinijem]]. Line 33 ⟶ 37: Vodstvo ORJUNE nije podržalo drastični politički zaokret Pribićevića, koji ubrzo nakon izbora 1927. sklapa sporazum sa [[Stjepan Radić\|Stjepanom Radićem]] ([[Seljačko-demokratska koalicija]]). Ostaju vjerni starom opredjeljenju i metodama. Zbog svojeg jugoslavenstva dolaze u sukob i sa srpskim nacionalističkim organizacijama i velikosrpskim koncepcijama srpskih političara. Cyprian P. Blamires u svojoj ''Enciklopediji svjetskog fašizma'' iz 2006. ~~god.~~godine predstavlja ORJUNU kao "najizrazitiji fašistički pokret u Jugoslaviji", čija je ekstremna nasilnost i samovolja u poduzimanju militantnih akcija naposljetku potaknula jugoslavenske vlasti da je od 1925. godine izvrgnu pritiscima, a naposljetku raspuste 1929. godine.<ref>[https://books.google.hr/books?id=nvD2rZSVau4C&pg=PA745&lpg=PA745&dq=world+fascism+orjuna&source=bl&ots=vxhQTaYuQo&sig=E6PYkhxqLPmCD6a5IDhh4FhgX6c&hl=hr&sa=X&ei=JixvVZu4J4SeygPMtoLAAQ&ved=0CC4Q6AEwAg#v=onepage&q=world%20fascism%20orjuna&f=false "World Fascism: a Historical Encyclopedia"], Cyprian P. Blamires, ABC-Clio 2006., str. 745</ref> == Zabrana 1929. i odnos prema četničkom pokretu== Line 50 ⟶ 54: Tijekom drugog svjetskog rata priključili su se redovima vojske [[Dragoljub (Draža) Mihailović\|Draže Mihalovića]] također i brojni Hrvati, Slovenci pa čak i bosanski muslimani - uglavnom članovi ''akcijskih četa'' Orjune. Osobe poput [[Zvonimir Vučković\|Zvonimira Vučkovića Feliksa]] zauzimali su ključna mjesta u četničkoj hijerarhiji. Zvonimir Vučković bio je zapovjednik Prvog ravnogorskog korpusa, nosio je naslov četničkog vojvode i bio Mihailovićev bliski suradnik. Stanoviti broj Hrvata iz Dalmacije vjernih (srpskom) kralju osnovao je Kaštelanski četnički odred, Splitsko-šibenski bataljon i Odred vojvode Birčanina, koji djeluju u sklopu [[Dinarska četnička divizija\|Dinarskog četničkog korpusa]] na čelu s pravoslavnim raspopom [[Momčilo Đujić\|Momčilom Đujićem]].<ref>http://www.glas-slavonije.hr/163589/11/U-cetnicima-se-borilo-i-dvije-tisuce-Hrvata </ref> Dalmatinsko orjunaštvo koje je izvorno u velikoj mjeri bilo motivirano traženjem snažne južnoslavenske protuteže talijanskim pretenzijama na Jadranu, zajedno s drugim četnicima je tijekom II. svjetskog rata naveliko surađivalo s talijanskim fašistima - s čijom je ideologijom i političkim metodama zapravo i imalo mnoge sličnosti.<ref>[//www.znaci.net/zb/4 21 2.pdf Izvještaj obavještajca NOP-a iz Splita od sredine veljače 1942. PK KPH za Dalmaciju o radu i djelovanju jugonacionalista u Splitu], "Narodnooslobodilačka borba u Dalmaciji 1941. - 1945.", Zbornik dokumenata, ~~Knjiga~~knjiga 2, str. 72 - 74.</ref> == Zanimljivosti == Line 62 ⟶ 66: == Povezani članci == * [[Jugoslaveni]] * [[Jugonostalgija]] * [[Jugounitarizam]] == Izvori == {{izvori}} * [[Ivan J. Bošković:]], ''ORJUNA - ideologija i književnost'', ~~Hrv.~~Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2006. * [[Željko, Karaula]], ''Hrvatska nacionalna omladina - (HANAO): prilog proučavanju djelovanja i rada hrvatskih omladinskih organizacija u Kraljevini SHS'', ''[[Historijski zbornik]]'', br. 2, 2008., str. 289-322. == Vanjske poveznice ==

ORJUNA: razlika između inačica