Katedrala Notre-Dame u Amiensu: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 34 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q106934 na Wikidati
vertikalno, horizontalno->okomito, vodoravno
Redak 20:
==Povijest==
 
Stara katedrala u [[Amiens]]u, važnom trgovačkom i tekstilnom središtu [[Francuska|Francuske]] sjeverno od [[Pariz]]a, izgorjela je [[1218.]] godine. Poput [[Katedrala u Chartresu|katedrale u Chartresu]], crkveni službenici su se posvetili da je obnove i izgrade još veličanstveniju građevinu. Sredstva za katedralu su uglavnom došla od crkvenih seoskih posjeda i trgovačkih prihoda. Gradnja je započela [[1220.]] godine i nastavila se slijedećih sedamdeset godina. Rezultat je bio nadmoćni arhitektonski izraz gotičke vertikalnostiokomitosti. Glavni brod, koji je širok samo 12 metara ima visinu od nevjerojatna 42 metra, čime se stvara čudesan dojam stremljenja visinama.
 
U [[labirint]]u (izgrađen kao spomenik mitskom graditelju [[Dedal]]u, autoru Kretskog labirinta), koji je sada uništen, bila su upisana imena arhitekata katedrale u Amiensu. Tu je bilo istaknuto da je [[Robert de Luzarches]] zaslužan za krajnji plan katedrale. Njega je naslijedio Thomas de Cormont, a njega njegov sin Renaud.
Redak 31:
Plan katedrale je primjer sažimanja koje se očituje u smanjivanju mase volumena, što opet dovodi do veće povezanosti brodova, u proširenju srednjeg broda, u skraćenju [[transept]]a i uključivanju [[apsidiola]] u prostor [[deambulatorij]]a. To je značilo odricanje od mnogobrojnih volumena, kao odlike [[Arhitektura Romanike|romanike]], da bi se stvorio što jedinstveniji unutrašnji prostor. Dinamični karakter unutrašnjeg prostora određen je raščlanjenim i otvorenim zidom, koji postoji samo kao propusni skelet, a ne kao zatvorena granica.
 
Glavni brod je završen u roku od 16 godina i na njemu je usavršen klasični trodijelni interijer koji je uveden u Chartresu. Podjelom na tri pojasa su izbjegnute galerije, ukinuta jedna horizontalavodoravna os i produžena vertikalaokomica, a zid postao još otvoreniji i jedinstveniji. VertikalnoOkomito usmjerenje je prisutno i u [[svod]]u, gdje se strmo postavljena rebra sastaju u jednoj točki, a visine transepta izjednačene s visinom glavnog broda. Volumen [[stup]]ova, zida, svoda, lukova raščlanjuje se i plastički razvodi, tako da svaki dio dobiva svoju vlastitu plastičnu izražajnost. Tanki polustupovi snopastog stupa, bogato profilirani luk, rebra, mrežište prozora postoje kao zasebne plastične vrijednosti. Oni se svojim otvaranjem uklapaju u kompoziciju cjeline.
 
Izvana vertikalnookomito usmjerenje potpuno dominira, ostvareno ne samo visinom brodova i tornjevima, već i [[kontrafor]]nim sustavom i jedinstvenim plastičkim oblikovanjem svih dekorativnih elemenata koji naglašavaju slojevito rastvaranje volumena. HorizontalnaVodoravna podjela fasade potpuno je ukinuta visokim, šiljastim otvorima i dekorativnim elementima (učelci, fijale, galerije itd.) koji nadrastaju iz jednog pojasa u drugi, spajajući ih u jedinstven vertikalniokomiti potez.
 
Dinamičnost prostora, koji "teče" kroz napeto pokrenuti volumen, naglašena je i obogaćena efektima svjetlosti filtrirane [[vitraj]]ima. Mrežište prozora gledano iznutra, zbog djelovanja svjetlosti, izgleda kao tamni linearni grafički kostur. Izvana, gdje je vitraj slijep (bez svjetlosti i boje) nameće se svojim plastičnim vrijednostima. Sastoji se od zakrivljenih traka koje svojim kretanjem tvore stilizirani pravilni oblik cvijeta što uobličuje prostor – svjetlost. Na taj se način kontrolira i ulazak svjetlosti.