Grobnica za Borisa Davidoviča: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
preuzeo sa sr.wiki |
treca prica |
||
Redak 29:
Tijekom transfera ka nekom drugom logoru, Verskojls slučajno saznaje da ga je potkazao upravo Čeljustnikov, pomoćnik komandanta koji je bio prisutan u kancelariji kada je Verskojls ovome povjerio svoje saznanje o [[Sovjetski Savez|sovjetskoj]] špijunaži. Nekoliko godina kasnije, Verskojls gine u neuspjelom pokušaju bijega iz gulaga.
=== Mehanički lavovi ===
Priča je posvećena [[André Gide|Andréu Gideu]] (posveta je napisana na francuskom jeziku: ''Hommage à André Gide''), a glavni dio radnje odvija se u [[Kijev]]u, studenog 1934. godine.
A. L. Čeljustnikov je sovjetski aparatčik, veteran [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], novinar lokalnog lista i ljubavnik Nastasje Fedotjevne, žene svog šefa. Jednog dana, u zoru, on je pozvan u podružnicu KP SSSR-a gde mu je rečeno da sutra u grad stiže uvaženi gost, Édouard Herriot, značajan francuski političar, vođa radikala i gradonačelnik [[Lyon]]a. Pjasnikov, sekretar podružnice, objašnjava Čeljustnikovu da je Herriot nereligiozan, ali da i dalje staje u zaštitu ljudskih prava pripadnika klera. S tim u vidu, dvojac provodi dan u žurnim pripremama, te Pjasnikov i odbor za doček sutra dočekuju Herriota na žjelezničkoj postaji sa čije zgrade prethodno uklanjaju jedan boljševički transparent.
[[Datoteka:Édouard Herriot 01.jpg|100px|mini|desno|Povjesni Édouard Herriot]]
Čeljustnikov odmah po Herriotovom dolasku odlazi u crkvu Svete Sofije koja služi kao pivnica, te dovodi grupu zatvorenika da građevinu hitno preurede da bi ličila na funkcionalnu crkvu. Zatim, odlazi u kazalšte gde ga kostimiraju u protojereja, i to toliko dobro da ga ni njegov vozač nije uspio prepoznati. Uvečr, Herriot stiže u crkvu, a „pop“ Čeljustnikov održava lažnu liturgiju „vjernicima“ sačinjenim od članova podružnice i njihove rodbine. S obzirom na vjerodostojan izgled kompletnog događaja, Herriot se sutra vraća u Francusku zadovoljan, i bilježi prijatne utiske sa svoje posete.
Četiri godine kasnije, Čeljustnikov biva zatvoren na deset godina pod optužbom da je podrivao vlast, sudjelovao u jednom ubojstvu, i da se u Španjolskoj bio pridružiti [[trockizam|trockistima]], a zapravo zbog toga što je razotkrivena njegova ljubavna afera. Nekoliko godina po oslobađanju, rehabilitiran je, i na kraju posećuje spomen-knjižnicu Édouarda Herriota u Lyonu.
Svega par tjedana nakon završetka rada na knjizi, Kiš slučajno saznaje da je izvjesni Édouard Herriot zapravo postojao i da je bio važna javna osoba u Francuskoj, i to upravo u periodu kada se odvija radnja priče.<ref>Danilo Kiš Home Page – [http://www.kis.org.rs/web/bzivot/a/A/R/index.htm Skladište: La part de Dieu]</ref> Stoga, Kiš prepravlja početak priče i već u prvoj rečenici navodi da je u priči, Édouard Herriot jedina povjesna osoba.
== Izvori ==
| |||