Kuba: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Removing Link FA template (handled by wikidata) |
|||
Redak 38:
{{glavni|Povijest Kube}}
Ropstvo je ukinuto [[1886.]] godine.<ref>Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 79.</ref>
Godine [[1959]]. Kuba je postala prva [[Marksizam|marksistička]] država u Latinskoj Americi. Svrgavanjem omraženog diktatora [[Fulgencio Batista|Fulgencija Batiste]], vođa revolucije [[Fidel Castro]] došao je u izravan sukob s vanjskom politikom i interesima [[SAD|Sjedinjenih Država]]. Ovaj prkosni čin kod mnogih mu je u [[Srednja Amerika|Srednjoj]] i [[Južna Amerika|Južnoj Americi]] donio golemu popularnost, jer se učilo da američka politika nije dovoljno osjetljiva prema narodnim nevoljama. Fidel Castro i njegova desna ruka [[Che Guevara]] tim su činom pridobili i znatan broj pristaša među buntovnom omladinom u mnogim drugim dijelovima zapadnoga svijeta. Castro je poduzeo sve što je mogao da Kubu spasi od njezine opasne gospodarske ovisnosti o šećeru. To mu, međutim nije uspjelo, pa kada su potkraj osamdesetih na svjetskom tržištu naglo pale cijene [[šećer]]a, klimavo [[gospodarstvo]] zemlje, unatoč obilnoj potpori iz [[SSSR|Sovjetskog Saveza]], jedva je preživjelo. Kasnije je Castro postao i prvi sekretar Komunističke partije, kao i vrhovni zapovjednik oružanih snaga. Tako je praktički preuzeo svu izvršnu i zakonodavnu vlast u državi. Prvih mjeseci nove republike SAD se prijateljski pokušao približiti Kubi. No uskoro je izbila na vidjelo kubanska ogorčenost prema Amerikancima, pa su se dvije zemlje postupno udaljile. Castro nije gubio vrijeme da likvidira više od 600 svojih zemljaka koji su bili optuženi za navodne ratne zločine. Podržao je i invazije na [[Haiti]] i [[Dominikanska Republika|Dominikansku Republiku]]. Godine [[1960]]. potpisao je ugovor o pomoći i trgovini sa SSSR-om, a godinu dana kasnije prisvojio američke i [[Velika Britanija|britanske]] naftne kompanije. Konačno, u siječnju [[1961]]., SAD prekidaju diplomatske odnose s Kubom. Iste godine Castrov je položaj označio slom [[Invazija u Zaljevu svinja|invazije u Zaljevu svinja]]. Američka je mornarica, naime, tisuću i dvjesto kubanskih izbjeglica iz američkih baza dopremila u kubanske vode da u Zaljevu svinja pokušaju izvesti invaziju na otok. Operacija je trajala tri dana, a završila tako da su gotovo svi pobijeni ili pohvatani.
Godine [[1962]]. [[Kubanska kriza|kubanska raketna kriza]] dovela je do američko-sovjetskog sučeljavanja koje je zaprijetilo izbijanjem trećeg svjetskog rata. Sovjetski je Savez na otoku instalirao brojne raketne baze. Sjedinjene su Države reagirale bez oklijevanja uvodeći pomorsku blokadu Kube. Rusi su u zadnjem trenutku odustali od probijanja blokade, da bi na kraju pristali na uklanjane baza. Godine [[1989]]. odnosi sa SAD-om su se nešto popravili pa su Američke tvrtke počele uvelike ulagati u havanske poslove, a tisuće bogatih turista željele su osjetiti ćud kubanske elegancije i dekadencije. Jedna od prvih zamisli Castrova režima bila je radikalno smanjenje pučanstva u gradskim središtima, a osobito u samoj [[Havana|Havani]]. Ishod je većem dijelu prijestolnice dao ruševan izgled. Privatne su se palače pretvorile u pretrpane stanove, a u prodavaonicama oronulih pročelja moglo se kupiti malo što osim onog najneophodnijeg. Većina roba može se kupovati samo na točkice, a među građanima Havane uobičajio se pozdrav „Jesi li zadnji?“ dok se ogledaju za krajem repa koji se oteže pred svakom prodavaonicom. Strancima kojima je odobren ulazak u zemlju, cenzura i ostala ograničenja otežavaju razumijevanje istinskih radnih uvjeta naroda današnje Kube. Prije revolucije malobrojna je manjina bila vrlo bogata, a ogromna većina opasno siromašna. Danas se čini da je proces ujednačavanja opće siromaštvo proširio na čitavo pučanstvo. Revolucija je tek djelomice uspjela modernizirati državu- šećer je i dalje glavna roba, a ovisi o tekućim inozemnim cijenama. Ponekad se čini da je moderna birokratska elita zamijenila staru španjolsku [[veleposjed]]ničku aristokraciju. U seoskim područjima život se u osnovi ne mijenja, a seljaštvo i dalje živi od jednostavne hrane, kao što su grah, riža i banane. Pa ipak, veliki obrazovni program vrlo je uspješan, mada krajnji cilj stvaranja „novog čovjeka“ možda i nije postignut.
| |||