Obični komorač: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika Zeljko (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 89.249.107.248 |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
{{Taksokvir
| boja = lightgreen
|naziv= Komorač
|slika = Foeniculum vulgare.JPG
|slika_širina = 240px
|slika_opis = Cvijet komorača
|regnum = [[Plantae]]
|phylum= [[Tracheophyta]]
|classis =[[Magnoliopsida]]
|ordo = [[Apiales]]
|familia = [[Apiaceae]]
|genus = ''[[Foeniculum]]''
|species = '''''F. vulgare'''''
|dvoimeno= ''Foeniculum vulgare''
|dvoimeno_autorstvo = [[Philip Miller|Mill.]]
|}}
[[Datoteka:Fennel seed.jpg|mini|desno|240px|Sjeme komorača.]]
[[Datoteka:Fennel flower heads.jpg|mini|desno|240px|Cvjetovi komorača.]]
[[Datoteka:Foeniculum July 2011-1a.jpg|mini|desno|240px|Komorač u cvjetanju.]]
[[Datoteka:Fenouil.jpg|mini|desno|240px|Korijen komorača.]]
[[Datoteka:Foeniculum_vulgare_-_Köhler–s_Medizinal-Pflanzen-148.jpg|mini|desno|240px|Prikaz komorača iz 1887.]]
[[Datoteka:Foeniculum vulgare 001.JPG|mini|desno|240px|Stabljika komorača.]]
[[Datoteka:Starr 030628-0083 Foeniculum vulgare.jpg|mini|desno|240px|Stabljika komorača.]]
'''Komorač''' (koromač, anason, divlja mirodija, janež, rezen, morač, anita, kopar sladki, slatki aniš; lat. ''Foeniculum vulgare'') aromatična je začinska [[biljke|biljka]]. Drugi nazivi su: '''koromač''', '''morač''', '''slatki kopar''', '''kopar''', '''janež''', '''slatki aniš''', '''divlja mirodija''', '''morac'''. Najbolje od komorača dobit će se, ako ga poslužimo svježeg. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s [[povrće]]m i [[voće]]m, u raznim miješanim i složenim [[salata]]ma: s [[avokado]]m i [[naranča]]ma, [[artičoka]]ma i parmezanom, [[mandarina]]ma i [[nar]]om ili s [[pršut]]om i [[kruška]]ma. <ref>[http://recipeci.com/savjeti/namirnice/zacini-i-zacinsko-bilje/] "Začini i začinsko bilje", recipeci.com, 2011.</ref>
== Opis biljke ==
Biljka naraste od 60 do 120 cm u visinu. Ima dugoljaste višestruko izdijeljene igličaste listove koji rastu na stabljici. Na kraju stabljike razvija se [[Cvijet|cvjetna]] glavica u obliku obrnutog kišobrana. Komorač je višegodišnja zeljasta [[biljke|biljka]], s moćnim i razgranatim [[Korijen (biljke)|korijenom]]. Iz korijena se razvija veći broj uspravnih [[stabljika]], koje su valjkaste, šuplje, modrozelene boje, gole i razgranate, visine do 2 [[metar|metra]]. Grananje počinje od polovice stabljike. [[List]]ovi su 3-4 puta perasto podijeljeni, plavkastozelene boje. Prizemni listovi su na dugim drškama, a oni na srednjem i gornjem dijelu stabla imaju vrlo kratke drške, ili su sjedeći. [[Cvijet|Cvjetovi]] komorača su petodijelni, sitni, mirisni, žute boje, skupljeni u cvijet. <ref> [http://alternativa.hr/content/view/735/199/] "Komorač", alternativa.hr, 2011.</ref>
Komorač je otporna, samonikla, divlja ili uzgojena dvogodišnja biljka s odebljalim korijenom, iz kojeg u prvoj godini izrastu listovi, a u drugoj godini i do 2 metra visoka stabljika s listovima i cvjetovima. Stabljika je okrugla, modro-zelene boje i u gornjem dijelu razgranjena, a listovi su sastavljeni od mnoštva sitnih listića. Komorač pripada porodici [[Štitarke|štitarki]], jer su žuti cvjetovi skupljeni u štitaste cvatove. U svakom [[plod]]u ima stotinjak [[sjeme]]nki bogatih [[Eterična ulja|eteričnim uljima]]. Sjemenke su male, aromatične, plosnate i ovalne, sa žutim žlijebom, a se koriste kao [[začin]].
[[Aroma]] komorača prilično varira od vrste do vrste. Npr. '''divlji komorač''' ima gorkasti okus, a pitomi ili '''slatki komorač''' ima okus jako sličan [[anis]]u, i taj najčešće upotrebljavamo u [[kulinarstvo|kulinarstvu]]. Komorač cvjeta dugo (od srpnja do listopada), postupno s porastom stabljike. Neravnomjerno cvjetanje uvjetuje i neujednačeno sazrijevanje. Plod komorača je sastavljen od dva sjemena, sivo do žutozelene boje, duljine oko 10 mm i širine oko 4 [[metar|mm]]. Komorač uspijeva u različitim klimatskim uvjetima. Najbolji rezultati postižu se u sunčanim i toplim predjelima. Otporan je prema niskim temperaturama. Smrzava se tek na -20 [[Celzijev stupanj|°C]], ako nema snježnog pokrivača. Sjeme klija na 6 - 8 °C.
Iako u Hrvatskoj postoje vrlo povoljni uvjeti za uzgoj komorača, on se malo uzgaja. Javlja se i kao samonikla biljka. Kod nas raste samoniklo, ali se uzgaja i za začin i liječenje. [[Travarstvo|Ljekovita]] je čitava biljka koja se može brati cijelog ljeta, a njen korijen iskopan sredinom proljeća i plodovi dozrijevaju u listopadu. Cvjetovi su zlatnožute boje i u obliku štita. Zeljasti, svježi dijelovi biljke služe, zbog posebnog mirisa, za začin – ili kao dodatak varivu i salati, pa se zbog toga i koriste za posipanje peciva. Cijela biljka suši se u hladu, uz opreznost da iz štitova prerano ne ispadnu plodovi. Oni se istresu na podlogu iz potpuno osušene biljke i čuvaju u hermetički zatvorenim posudama od tamnog stakla. Ostali dijelovi osušene biljke mogu se čuvati u dobro zatvorenim kartonskim kutijama.
== Rasprostranjenost ==
Kao vrtlarska kultura posebno je raširen u [[Južna Europa|Južnoj Europi]]. Ova biljka potječe iz [[Sredozemno more|Sredozemlja]] i najviše joj odgovara topla, ali ne prevruća klima. Uzgaja se u [[Grčka|Grčkoj]], [[Turska|Turskoj]], [[Italija|Italiji]], južnoj [[Francuska|Francuskoj]] i u [[Sjeverna Afrika|sjevernoafričkim zemljama]]. U [[Hrvatska|Hrvatskoj]] raste po kamenjarima [[Istra|Istre]], [[Hrvatsko primorje|Primorja]] i [[Dalmacija|Dalmacije]].
=== Srodne vrste ===
Srodne vrste su [[anis]], [[celer]] i [[kim]].
== Energetska i nutritivna vrijednost ==
[[Energija|Energetska]] vrijednost 100 [[gram]]a svježeg [[Korijen (biljke)|korijena]] komorača iznosi 31 [[Kalorija|kcal]] / 130 [[Džul|kJ]]. Od toga 1,2% čine [[bjelančevine]], 0,2 % [[masti]] i 7,3 % [[ugljikohidrati]]. Sadrži 3,1 g dijetalnih vlakana, kao i još dvanaest važnih elemenata u tragovima i četrnaest [[aminokiselina]] u idealnom sastavu. Od [[minerali|minerala]] izvrstan je izvor [[kalij]]a (414 mg), dobar je izvor [[mangan]]a (0,2 mg, što čini 10 % [[RDA]]), a od [[vitamini|vitamina]] izvrstan je izvor [[vitamin C|vitamina C]] (12 mg, što čini 20 % RDA). <ref>[http://www.coolinarika.com/namirnica/komorac/] "Komorač", www.coolinarika.com, 2011.</ref>
Energetska vrijednost [[sjeme]]na komorača iznosi 345 kcal / 1443 kJ. Od toga je 16% bjelančevina, 15 % masti, 52 % ugljikohidrata, a bogat je dijetalnim vlaknima (40 mg) i fitosterolima (66 mg). Od minerala izvrstan je izvor mangana (6,5 mg, što čini 310 % RDA), [[željezo|željeza]] (18,5 mg, što čini 130 % RDA), [[magnezij]]a (385 mg, što čini 130 % RDA), [[kalcij]]a (1 200 mg, što čini 120 % RDA), [[Bakar (element)|bakra]] (1,1 mg, što čini 120 % RDA), [[fosfor]]a (487 mg, što čini 61 % RDA) i [[cink]]a (3,7 mg, što čini 37 % RDA). Od vitamina izvrstan je izvor vitamina C (21 mg, što čini 35 % RDA) i vitamina B kompleksa: [[niacin]]a ili vitamin B3 (6 mg, što čini 38 % RDA), [[tiamin]]a ili vitamin B1 (0,4 mg, što čini 34 % RDA), [[piridoksin]]a ili vitamin B6 (0,5 mg, što čini 28 % RDA) i [[riboflavin]]a ili vitamin B2 (0,4 mg, što čini 27 % RDA).
== Uporaba ==
Plod je posebno bogat eteričnim uljem i rabi se kao začin ili [[čaj]] protiv nadimanja i kao blago sredstvo protiv kašlja kod djece i kod proljeva i drugih probavnih smetnji kod dojenčadi. U povrtlarstvu je posebno odgojena jedna vrsta koja ima zadebljale početke stabljike koji oblikuju oblik sličan glavici luka odmah iznad zemlje. Ta sočna zadebljanja upotrebljavaju se kao povrće u ishrani, bilo termički obrađeno ili u salati. Listovi se također upotreblljavaju kao začin a u tradicionalnoj kuhinji se koristi uz ribu.
=== Priprema jela s komoračem ===
Svi dijelovi komorača, lukovica, stabljike i listovi, upotrebljavaju se u pripremi [[jelo|jela]]. Nožem se režu stabljika i dno lukovice, a maknu se i vanjski listovi lukovice. Kratko se isperu pod tekućom vodom, a zatim komorač se nareže prema potrebi. Nožem se lukovica prepolovi i reže po dužini na kriške za pirjanje ili na tanke ploške u obliku polumjeseca za salate. Svaku polovica se može narezati i na kockice. Stabljike se koriste u pripremi temeljaca, dok listovi daju osobitu aromu [[ribe|ribi]] pečenoj u foliji, a mogu se iskoristiti i za ukrašavanje jela. Najbolje od komorača dobije se ako se posluži svjež. Vrlo su zanimljive kombinacije komorača s povrćem i voćem u raznim miješanim i složenim [[salata]]ma.
Pravi ljekoviti [[koktel]] se može pripremiti tako da svježi komorač se začini [[maslinovo ulje|maslinovim uljem]], pa ovu ukusnu i mirisnu salatu se pojede kao predjelo. Umjesto [[Zelena salata|zelene salate]] ili [[rajčica|rajčice]] u sendvič se može staviti svježe narezani komorač ili ga se prelije s [[jogurt]]om, s dodatkom svježe narezane [[metvica|metvice]]. Za toplo predjelo ili mali obrok može se u [[Francuska|francuskom]] stilu pripremiti [[omlet]] s komoračem, rajčicom i [[maslina]]ma ili ''quiche'' s nadjevom od [[poriluk]]a i komorača, s dodatkom sira parmezana i sjemenki [[mak]]a. Oba jela se poslužuju uz zelenu salatu. U istoj grupi toplih predjela za [[Italija|talijansku]] kuhinju to su [[tjestenina]] i [[rižoto]]. Bijeli umak za tjesteninu se priprema s komoračem, [[Luk (biljka)|lukom]] i [[Panceta|pancetom]] u vrhnju, a crveni umak se priprema na bazi rajčica, luka, komorača, crvene [[paprika|paprike]] i [[inćun]]a. Izvrstan rižoto dobije se kombinacijom komorača i repova [[Rakovi|račića]].
Od lukovice komorača priprema se krem [[juha]], a ostale pire ili krem juhe od komorača pripremaju se u kombinaciji s [[mrkva|mrkvom]], [[špinat]]om, rajčicom ili [[patlidžan]]om. Stabljike komorača koriste se za pripremu bistrih juha, povrtnih složenaca ili variva. Komorač se može pirjati s drugim povrćem, peći uz dodatak maslinova ulja, začina i krušnih mrvica ili gratinirati. S komoračem se mogu pripremati i [[meso|mesna]] jela od piletine, svinjetine i teletine. Ujedno za [[perad]], poput piletine i puretine, možete pripremiti zanimljive nadjeve. Za piletinu nadjev od kuhanog komorača, [[češnjak]]a, [[timijan]]a, [[ružmarin]]a i [[majoran|majorane]], a za puretinu nadjev od pirjanog komorača, pršuta, pinjola, [[peršin]]a, majorana i [[limun]]ove korice. Ova namirnica izvrsno se slaže s dimljenim [[lososi|lososom]] i [[Školjkaši|školjkama]]. Pirjani komorač se može pripremiti sa [[Sipe|sipom]], u kombinaciji s pirjanim [[paprika]]ma, uz pečene odreske [[Tuna|tune]] ili s kuhanom [[riža|rižom]], paprikama i pinjolima kao dio nadjeva za [[Lososi|pastrvke]].
Svježi listovi komorača se mogu koristiti za pripremu umaka na bazi [[Majoneza|majoneze]], salatnih preljeva i nadjeva, dok sjemenke komorača se mogu koristiti kod pripreme [[kruh]]a, slanih [[kolač]]a i mesnih jela. Od komorača se u [[Makedonija|Makedoniji]] i [[Grčka|Grčkoj]] rade tipična nacionalna žestoka [[Alkoholno piće|alkoholna pića]], a i u našim se krajevima često dodaje u [[Rakija|travaricu]].
=== Ljekovitost ===
Komorač je jedna od najstarijih poznatih [[Travarstvo|ljekovitih biljaka]] koju su koristili [[Drevni Egipat|stari Egipćani]], [[Antički Rim|Rimljani]] i [[Stara Grčka|Grci]], a kod nas su ga, kao prirodni [[lijek]] kod [[probava|probavnih]] tegoba i [[prehlada]], proslavili [[benediktinci]]. U ukupnom kvalitetnom nutritivnom sadržaju osobito se ističu [[flavonoidi]] rutini i kvercitin, te raznovrsni kempferol [[glikozidi]], koji imaju snažno [[Antioksidansi|antioksidativno]] djelovanje. Vrlo zanimljiv je i anetehol, sastavni dio hlapljivih komponenti [[Eterična ulja|eteričnog ulja]]. Istraživanja su pokazala da smanjuje [[upala|upale]] i pomaže u sprječavanju razvoja [[Rak (bolest)|raka]]. Eksperimentima na životinjama utvrđeno je da eterično ulje ima sposobnost zaštite [[jetra|jetre]] od štetnog [[otrov|toksičnog]] djelovanja. <ref>[http://www.medikus.hr/gastro/545-komorac.html] "Komorač-začin i lijek", www.medikus.hr, 2011.</ref>
U [[antika|antici]] i u azijskom prostoru, komorač je bio cijenjen zbog svog okusa sličnog [[anis]]u, kao i zbog ljekovitih svojstava. Komorač je dobar izvor vitamina C, koji je također snažan antioksidans i ima sposobnost neutralizacije štetnog djelovanja slobodnih radikala u vodenim otopinama u tijelu, koji mogu uzrokovati boli u zglobovima i rezultirati osteoartritisom i reumatoidnim artritisom. Odličan je izvor dijetetskih vlakana koja pomažu u pravilnoj funkciji crijeva, i na taj način sudjeluje u sprječavanju razvoja [[Rak debelog crijeva|raka debelog crijeva]]. Vlaknaste tvari vežu na sebe otrovne i masne tvari u crijevima, odstranjujući tako [[otrov]]e iz tijela, te smanjujući razinu [[kolesterol]]a i masnoće u krvi. Dijetetska vlakna održavaju zdravlje [[srce|srca]] jer vežu žučne soli u [[Debelo crijevo|debelom crijevu]] i izlučuju ih iz tijela. Za ponovnu proizvodnju žučnih soli troši se kolesterol, čime se smanjuje njegova količina u krvi i rizik od njegovog štetnog djelovanja. Vlakna povećavaju osjetljivost [[inzulin]]a i tako sprječavaju razvoj [[dijabetes]]a tipa 2. Imaju visoki kapacitet vezanja vode, bubre i usporavaju probavu, što daje osjećaj sitosti. Iz tog se razloga hrana bogata dijetetskim vlaknima preporuča tijekom redukcijskih [[dijeta]].
Komorač je izvrstan izvor [[kalij]]a, koji pomaže kod snižavanja visokog [[Krvni tlak|krvnog tlaka]], jednog od rizičnih faktora koji mogu utjecati na [[Infarkt miokarda|srčani]] ili [[moždani udar]]. Sjemenke i korijen komorača sastavni su dijelovi [[čaj]]eva za čišćenje organizma, što se pripisuje eteričnom ulju koje suzbija nadutost, smiruje grčeve [[Želudac|želuca]] i crijeva i djeluje protiv vrenja. Čisto eterično ulje dobiva se [[Destilacija|destilacijom]] iz sjemenki, a preporuča se uzimanje sa šećerom ili u vodi, za liječenje bolova u grlu i promuklosti. Također se preporučuje i za vanjsku primjenu, kao sastavni dio anti[[reuma]]tskih sredstava za masažu. Komorač pojačava rad [[stanica]], jača [[Imunost (medicina)|imunitet]], zaustavlja razmnožavanje [[mikroorganizam]]a, pospješuje izlučivanje mlijeka, utječe na [[živčani sustav]] i dobro raspoloženje, odstranjuje sluz kod [[kašalj|kašlja]] i hunjavice, djeluje lagano smirujuće i opuštajuće. Zbog visokog sadržaja beta-karotena, može se preventivno koristiti kao djelotvorno sredstvo protiv raka. Više od dva puta tjedno komorač ne bi smjele konzumirati osobe koje su sklone [[proljev]]u.
Od sjemenki komorača dobiva se eterično ulje, a iz plodova se radi ljekoviti čaj za želudac i crijeva, koji uz to djeluje i lagano umirujuće, pa je idealan za djecu. Idealan je za osobe s prekomjernom težinom. Komorač veže na sebe [[masti]] u crijevima, tako se puno manje molekula [[Trigliceridi|triglicerida]] (molekule masti) može “ugnijezditi” u masnim naslagama na trbuhu (iz tog su razloga stare Rimljanke jele komorač!), bokovima, stražnjici i bedrima. Osim toga, komorač odstranjuje “mokru mast” na [[trbuh]]u, koju većina debelih pogrešno smatra naslagama masti, dok se u stvari radi o prilično velikim nakupinama vode oko pupka ([[Celulitis|celulit]]).
== Narodno vjerovanje ==
U narodnoj medicini se koristi kod očnih upala. U narodnoj medicini ljekovitim dijelovima biljke smatraju se korijen, koji se skuplja od polovine ožujka do kraja travnja, i nadzemni dio biljke, lišće, koje se može skidati tijekom cijelog ljeta. Komorač je jedno od najstarijih sredstava za slabe i [[Anemija|slabokrvne]] žene. Upotreba ove biljke u službenoj i narodnoj medicini je višestruka. Koristi se samostalno, ili kao dodatak čajnim mješavinama sličnog učinka. On se koristi kod raznih želučanih bolesti, spazma crijeva, a poboljšava i laktaciju. Čaj od lišća komorača smatra se odličnim sredstvom kod umora očiju. Eterično ulje se koristi za bronhitis i magareći kašalj. Smatra se da komorač produžava život i jača snagu.
Na [[Daleki istok|Istoku]] se komorač koristi za liječenje [[pretilost]]i. Vrlo je dobro kombinirati tri vrste sjemena: sjeme komorača, [[kim]]a i [[korijander]]a. Oni odlično pomažu u slučaju slabe probave kod djece i kod starijeg uzrasta. Svojim vrlo ugodnim mirisom i slatkim okusom komorač, prije svega, služi za popravljanje neugodnog mirisa i okusa lijekova koji se nerado uzimaju. Komorač ima i važnu profilaktičnu moć. Upotreba komorača kod nas je neophodna, jer mi još uvijek jedemo mnogo [[grah]]a, [[kupus]]a i drugu tešku hranu s mnogo [[Celuloza|celuloze]] koja se teško probavlja, i zato izaziva ne baš male tegobe u [[Ljudska probava|probavnim organima]]. Najviše komorača troše proizvođači eteričnih ulja, jer iz godine u godinu raste potrošnja ovog ulja za proizvodnju [[liker]]a, [[bombon]]a i drugih poslastica. <ref>[http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/697/] "Biljna ljekarna - komorač", www.vasezdravlje.com, 2011.</ref>
Eterično ulje omogućuje izlučivanje nagomilanih plinova probavnim organima, olakšava iskašljavanje (posebno za pušače), otklanja neugodan zadah iz usta, stimulira apetit i djeluje antiseptički. Ulje od komorača pomiješano s malo vode blagotvorno djeluje kod promuklosti i upale grla, a oblozi ublažavaju [[reuma]]tske bolove. Kod [[Sisanje|dojilja]] potiče stvaranje mlijeka. Oblozi komorača pomažu kod problema s [[Mokraćovod|mokraćnim putevima]], otklanjaju [[Parazitizam|parazite]] iz [[Ljudska probava|digestivnog trakta]], omogućuju miran san, naročito onima koji pate od napada kašlja zbog [[astma|astme]]. Onima koji boluju od proširenih [[vena]] ili vodene bolesti preporučuje se piti toplo [[vino]] u kojem je kuhan komoračev korijen. To vino je izvrstan napitak za starije ljude, brzo otklanja teškoće u funkciji želuca i probave nastale kao posljedica starosti. Čaj od mješavine anisa i komorača pomaže maloj djeci koja pate od želučanih i crijevnih tegoba.
== Povijest ==
U [[antika|antici]] i u azijskom prostoru, komorač je bio cijenjen zbog svog [[okus]]a sličnog [[anis]]u, kao i zbog [[Travarstvo|ljekovitih svojstava]]. [[Antički Rim|Stari Rimljani]] su uživali jesti njegove listove, korijenje i sjemenke u [[salata]]ma i [[kruh]]u. Osobito su ga voljele rimske dame, koje su ga grickale radi njegovog [[Diuretici|diuretičkog]] svojstva i otapanja masnog tkiva oko struka. Ratnici su pak komorač dodavali u [[jelo]] kako bi sačuvali dobro zdravlje i snagu! U [[Srednji vijek|Srednjem vijeku]] koristili su ga za rastjerivanje [[kukci|kukaca]]. Vjerovalo se da plaši vještice, pa su ga za Ivanjske noći ([[sveti Ivan Krstitelj]], 23. lipnja uvečer) vješali na ulazna vrata. Često su ga stavljali u ključanice da nikakvo zlo noću ne uđe u kuću. Srodne vrste komoraču su anis, celer i kim.
== Izvori ==
{{izvori}}
== Vanjske poveznice ==
{{WProjekti
|commons = Foeniculum vulgare
|commonshr = Komorač
|commonscat =
|commonscathr =
|wikivrste = Foeniculum vulgare
|wikivrstehr = Komoraču
|wikizvor =
|wikizvor_autor =
|wječnik =
|wikiknjige =
|wikicitat =
}}
[[Kategorija:Ljekovito bilje]]
[[Kategorija:Začini]]
[[Kategorija:Štitarke]]
{{Taksokvir
| boja = lightgreen
| |||