Prirodno stanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
rawls i rousseau |
dopuna |
||
Redak 10:
[[Jean-Jacques Rousseau]] smatra da se prirodno stanje može promatrati kao rajsko blaženstvo: Rousseau je smatrao između ostalog da čovjek ''nije'', kako su drugi filozofi [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] tvrdili, postao sretniji kroz znanost i napredaj. Često se slogan "Natrag u prirodu!" koristi da bi se rezimirala njegova filozofije, nešto što on nikada nije napisao.
Ideja o prirodnom stanju, kao i društveni ugovor po pravilu, gubi puno na održivostu tijekom 19. stoljeća, no vraća se zajedno s kontraktualističkim teorijama i sa knjigom
[[John Rawls|Johna Rawlsa]] ''A Theory of Justice'' (1971.) dolazi do ponovnih diskusija o tom što čini ljudsko prirodno stanje.
Rawls se ne koristi samim pojmom "prirodno stanje", no međutim uzima kao početno polazište za svoj društveni ugovor tzv. "izvorno stajalište" (''original position''). U izvornom stajalištu ljudi se nalazi iza "vela neznanja" (''veil of ignorance''), tako da ne znaju tko su oni, koja su njihova razmišljanja, želje ili koja psihološke sklonosti imaju.
Temeljni principi za organizaciju države, prema kojima bi se ljudi dogovorili o tom stajalištu, se prema Rawlsu mogu smatrati kao pravedni.
Rawls se služi kontraktualizmom kako bi opravdao socijalnoliberalnu [[Skrbnička država|skrbničku državu]] kako Rawls naziva demokraciju u kojoj postoji mogućnost vlasništva, koja se prema Rawlsu razlikuje od skrbničke države pošto ova ne uzima u obzir "fer vrijednosti političkih sloboda", tj. da skrbnička država ne promiče osnovne mogućnosti pojedinaca da ispune svoje životne projekte i svoju percepciju dobrote. Kritizirajući Rawlsa, [[Robert Nozick]] brani u svojoj knjizi ''Anarchy, State and Utopia'' (1974.), [[Neoliberalizam|neoliberalnu]] minimalnu državu, kroz vraćanje na John Lockeov kontraktualizam. Nozickovo prirodno stanje sliči Lockeovim, s manjim promjenama.
Kasniji teoretečari kontraktualizma su također uzimali u obzir "prirodno stanje". Jedan od njih Ken Binmore u ''Game Theory and the Social Contract'' (1994.-1998.) smatra da se prirodno stanje može promatrati kao stanje u kojem se nalazimo danas. Odatle možemo i trebamo voditi društvo polako i uspješno u socijalnoliberalnom pravcu kako je to Rawls zamislio, pošto smo opremljeni tom vrstom normi i vrijednosti koje čine da je taj ideal nešto što smatramo atraktivnim.
| |||