Crkveni raskol: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 213.149.51.243 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika 93.143.239.9
Redak 12:
Car [[Dinastija Komnen|Izak I. Komnen]], vrlo uzrujan čitavom situacijom, poslao je Cerularija u progonstvo, gdje je ovaj i umro. Međutim jedinstvo crkava nije nikada više uspostavljeno: izopćeni biskupi su nastavili rukopolagati nove biskupe, koji su upravljali mjesnim crkvama - u otvorenom nepoštivanju pape u Rimu.
 
==Dublji uzroci raskola== NE
 
 
Neslaganja koja su rezultirala gore opisanim događajima sežu u stoljeća koja su prethodila. Rimski car [[Konstantin Veliki]] prebacuje sjedište carstva u Byzantion 330.godine (u balkanskim krajevima poznat i kao [[Carigrad]]). Godina 395. označava konačnu podjelu [[Rimsko carstvo|Rimskoga Carstva]] na dva dijela kada car još uvijek jedinstvenoga carstva [[Teodozije I.]] daruje svom sinu Arkadiju Istok, a drugome sinu Honoriju Zapad.
Line 33 ⟶ 32:
Ovaj dodatak "i Sina" (lat. "Filioque") je na Zapadu dodan najkasnije u 5. stoljeću, osloncem na teološka djela nekih istočnih crkvenih otaca, poput [[Ćiril Aleksandrijski|sv. Ćirila Aleksandijskog]]. Značenje dodatka "Filioque", objašnjava [[Katekizam]] Katoličke Crkve iz 1992. god. u toč. 246. - 248., pozivom na definiciju sa [[Firentinski sabor|Firentinskog sabor]]<nowiki/>a iz 1438. godine, ovim riječima: "Budući da je sve što je Očevo Otac rađanjem predao svojemu jedinorođenom Sinu, osim biti Otac ... vječni red božanskih osoba u njihovu istobitnom zajedništvu uključuje da je Otac prvi izvor Duhu ako je 'počelo bez počela', ali također da je, ako je Otac jedinorođenog Sina, sa Sinom jedinstveno počelo iz kojeg ishodi Duh Sveti". Takva objašnjenja nisu grčki teolozi smatrali dovoljnima - ni u prvom tisućljeću, ni do danas.
 
Drugi po važnosti predmet sukoba je uloga koju ima '''papa'''. U mnoštvu biskupa koji upravljaju mjesnim crkvama, na istoku se papa (biskup Rima) smatrao '''prvim među jednakima''' - koji stoga recimo ima iznimnu čast i ovlaštenje da se jedino po njegovom pristanku može sazvati valjani [[Ekumenski sabor|opći crkveni sabor]]; zaključci takvog sabora ne mogu postati pravovaljani dok ih papa ne odobri (iako su pravoslavni i nakon Velikog raskola imali raznih regionalnih sabora i širih okupljanja biskupa, ne smatraju oni niti jedan od tih sabora za punovažni Opći crkveni sabor). Na zapadu se razvila važna teološka disciplina koja se bavi tzv. "petrovskom službom" ([[Latinski jezik|lat.]] "munus petrinum"), koja polazi od toga da je Isus dao posebnu prednost ne samo Apostolu Petru kao poglavaru apostola, nego i svim njegovim nasljednicima na mjestu biskupa Rima. Stoga katolici smatraju da papa nad Crkvom ima vlast analognu onoj koju otac patrijarhalne obitelji ima nad svojim ukućanima, ili kralj nad kraljevstvom. Pismo koje je napiso papa Nikola 865. godine proklamira kako je '''"papinska moć nad cijelom Zemljom, tj. nad svakom crkvom".'''
 
==Geografska podjela teritorija među denominacijama==