Željeznica: razlika između inačica

Prve željezne vagončiće na tračnicama upotrebljavali su još u [[16. stoljeće|16. stoljeću]] u [[Njemačka|Njemačkoj]] i [[Engleska|Engleskoj]] za prijevoz iskopane [[rude]]. Vagončiće su vukli konji. Engleski inženjer [[George Stephenson]] izumio je prvu parnu lokomotivu. Mogla je brzinom pješaka vući nekoliko rudničkih vagona. Gradnjom udobnijih vagona, počeo je teretni i putnički razvoj željeznica. Prva javna željeznička prometna veza uspostavljena je [[1825.]] između engleskih gradova Stocktona i Darlingtona. Najstarija pruga u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] izgrađena je [[1860.]] između Kotoribe i Čakovca. Željeznički promet vrlo je značajan, premda u zadnje vrijeme opada zbog [[automobil]]a, kamiona i [[autobus]]a. Poslije spore parne željeznice nastale su dizelske, pa moderne električne željeznice (elektrificirane). Željeznice velikih brzina (preko 200km/h) se koriste najčešće za putnički promet na dalekim relacijama i iznimno za prijevoz većih količina poštanske robe na dalekim relacijama. Željeznice velike brzine vrlo dobro konkuriraju osobnim motornim vozilima i imaju prednost, da nema zastoja u prometu i prometnih gužvi. Željeznice doprinose ekologiji kroz efikasnost, za razliku od [[cestovni promet|cestovnog prometa]]. Prvu željeznicu na zapadnoj polutci postavili su Španjolci na [[Kuba|Kubi]] [[1837.]] godine, a tijekom stoljeća željeznica se pojavila u gotovo svim zemljama.<ref>Mirjana Polić-Bobić, Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 262.</ref>