Povijest Poljske: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
izvori |
Novi dijelovi, obogaćena povijest |
||
Redak 1:
=== Rana povijest (područje Poljske prije formiranja države) ===
Poljska povijest ne počinje ujedinjenjem poljskih plemena u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] već u [[15. stoljeće pr. Kr.|15. stoljeću prije Krista]] dolaskom Lužičke kulture koja se zadržala do [[4. stoljeće pr. Kr.|4. stoljeća pr. Kr.]], a okupljala je stanovnike oko grada Biskupina. Nakon njih pojavljuje se [[Kelti|Keltska kultura]] koja se zadržava sve do [[1. stoljeće|1. stoljeća]]. Najpoznatija nalazišta su pronađena u [[Šleska|Šleskoj]] i oko grada [[Toruń|Toruńa]], uglavnom religijskog karaktera. Gradili su solane uz rijeku [[Visla|Vislu]], trgovali s rimskim carstvom na [[Jantarski put|Jantarnom putu]] (potez: [[Gdanjsk]] - Czesin - [[Jadransko more]]), imali izraženu pomorsku kulturu u [[Gdanjsk|Gdanjsku]] i bili usko povezani s [[Germani|Germanima]]. Nakon njih dolaze [[Balti]] sa sjevera i spuštaju se na područja današnjih država [[Estonija|Estonije]], [[Litva|Litve]] i [[Latvija|Latvije]], zatim [[Avari]] ([[5. stoljeće]]), [[Huni]] ([[6. stoljeće]]) i u konačnici [[Slaveni]] krajem [[6. stoljeće|6. stoljeća]] "na poziv rimskog cara" smjestivši se između rijeke [[Laba|Labe]], istočnih [[Alpe|Alpa]] i današnje [[Grčka|Grčke]].<ref name=":0">Kolegij Poljska kultura i civilizacija na katedri za Poljski jezik i književnost na odsjeku za Zapadnoslavenskih jezike Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, akademske godine 2015./2016.</ref>
== Povijest od stvaranja države do podjela u 18. stoljeću ==
[[Poljska]] je dobila naziv po plemenu Poljana koji su u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] pokorili poljska plemena Pomerana na sjeveru, Šležana u [[Šleska|Šleskoj]], Mazovljana u središnjoj [[Poljska|Poljskoj]], Poljan, Lenđana i Višljana na jugu oko [[Krakov|Krakova]] na području između rijeka [[Visla|Visle]] i [[Odra|Odre]] pod vlašću kneza [[Mješko I.|Mješka I.]] u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] oko 960. godine s centrom u [[Gniezno|Gnieznu]]. <ref name=":0" /> <ref name=":1">Michał Timowski, Najkrotsza historia Polski (hrvatsko izdanje -Kratka povijest Poljske, prijevod: Magdalena Najbar-Agičić, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., <nowiki>ISBN 953-150-534-9</nowiki>), Wydawnictwo Trio, Warszawa, 1995.</ref>On je bio prvi poznati vladar iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]]. Za njegova vladanja, [[966.|godine 966]]., [[Poljaci]] su primili [[kršćanstvo]], a poljska država priznala vlast [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. [[Mješko I.|Mieszko I.]] osnovao je i prvu poljsku biskupiju u [[Poznan]]u [[968.|968. godine]] na čelu s biskupom Jordanom[https://pl.wikipedia.org/wiki/Jordan_(pierwszy_biskup_Polski)]. <ref name=":0" /> Državu je stavio u zaštitu prepustivši je [[Sveta Stolica|Svetoj Stolici]] [[990.|990. godine]] u dokumentu Dagome Iudex [https://pl.wikipedia.org/wiki/Dagome_iudex], a umro je [[992.|992. godine]] prepustivši državu svom nasljedniku [[Boleslav I. Hrabri|Boleslavu I. Hrabrom]].<ref name=":0" />▼
=== Za vrijeme prvih Pjastovića ===
Za vladanja [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] ([[992]]. – [[1027]].) [[Poljska]] se proširila na oblast [[Lužica|Lužice]], [[Češka|Češke]], [[Moravska|Moravske]] i [[Slovačka|Slovačke]]. Htio je povećati samostalnost Poljske i ta težnja se vidi u slanju misionarskih ekspedicija [[997.|997. godine]], pod vodstvom praškog biskupa [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]], u misiju pokrštavanja poganskih Prusa.<ref name=":0" /> Ondje [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeh]] pogiba i [[999.|999.godine]] je proglašen svetim, a tijelo mu je prebačeno u katedralu u [[Gniezno|Gnieznu]]. <ref name=":0" /><ref name=":1" />Za vrijeme vladavine [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] postignut je veliki napredak u diplomatskim odnosima sa [[Sveto Rimsko Carstvo|SRC-om]] kada je [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Oton III.]] proglasio [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] patricijem carstva u [[Gniezno|Gnieznu]] iznad groba [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]] te u istoimenom gradu osnovao nadbiskupiju. Osnovao je biskupije u [[Krakov|Krakovu]], [[Wrocław|Wrocławu]] i Kołobrzegu [https://pl.wikipedia.org/wiki/Ko%C5%82obrzeg].<ref name=":1" /> Nakon [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Otona III.]] carstvo na čelu sa [[Henrik II. Sveti|Henrikom II. Svetim]] mijenja svoju politiku i pokreće 3 poljsko - njemačka rata ([https://pl.wikipedia.org/wiki/Wojna_polsko-niemiecka_1002-1005], [https://pl.wikipedia.org/wiki/Wojna_polsko-niemiecka_1007-1013] i [https://pl.wikipedia.org/wiki/Wojna_polsko-niemiecka_1015-1018]) u kojima [[Boleslav I. Hrabri]] izlazi kao pobjednik.<ref name=":1" /> Svoju poziciju učvršćuje pohodom na [[Kijev]] [[1018.|1018. godine]] gdje, prema legendi, krunidbenim mačem Szczerbiecom[https://pl.wikipedia.org/wiki/Szczerbiec] udario u Kijevska vrata. [[1025.|1025. godine]] biva okrunjen i tim činom kneževina [[Poljska]] postaje kraljevina. Iste godine i umire, a nasljeđuje ga Mješko 2[https://pl.wikipedia.org/wiki/Mieszko_II_Lambert] koji šest godina kasnije nakon poraza od [[Nijemci|Nijemaca]],[[Rusini|Rusina]] i [[Česi|Čeha]] biva lišen krune. Umire [[1034.|1034. godine]]. <ref name=":1" />▼
▲[[Poljska]] je dobila naziv po plemenu Poljana koji su u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] pokorili poljska plemena Pomerana na sjeveru, Šležana u [[Šleska|Šleskoj]], Mazovljana u središnjoj [[Poljska|Poljskoj]], Poljan, Lenđana i Višljana na jugu oko [[Krakov|Krakova]] na području između rijeka [[Visla|Visle]] i [[Odra|Odre]] pod vlašću kneza [[Mješko I.|Mješka I.]] u [[10. stoljeće|10. stoljeću]] oko 960. godine s centrom u [[Gniezno|Gnieznu]]. <ref name=":0" /> <ref name=":1">Michał Timowski, Najkrotsza historia Polski (hrvatsko izdanje -Kratka povijest Poljske, prijevod: Magdalena Najbar-Agičić, Matica Hrvatska, Zagreb, 1999., <nowiki>ISBN 953-150-534-9</nowiki>), Wydawnictwo Trio, Warszawa, 1995.</ref>On je bio prvi poznati vladar iz dinastije [[Pjastovići|Pjastovića]]. Za njegova vladanja, [[966.|godine 966]]., [[Poljaci]] su primili [[kršćanstvo]], a poljska država priznala vlast [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetog Rimskog Carstva]]. [[Mješko I.|Mieszko I.]] osnovao je i prvu poljsku biskupiju u [[Poznan]]u [[968.|968. godine]] na čelu s biskupom
▲[[Mješko I.]]|left]]Za vladanja [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] ([[992]]. – [[1027]].) [[Poljska]] se proširila na oblast [[Lužica|Lužice]], [[Češka|Češke]], [[Moravska|Moravske]] i [[Slovačka|Slovačke]]. Htio je povećati samostalnost Poljske i ta težnja se vidi u slanju misionarskih ekspedicija [[997.|997. godine]], pod vodstvom praškog biskupa [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]], u misiju pokrštavanja poganskih Prusa.<ref name=":0" /> Ondje [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeh]] pogiba i [[999.|999.godine]] je proglašen svetim, a tijelo mu je prebačeno u katedralu u [[Gniezno|Gnieznu]]. <ref name=":0" /><ref name=":1" />Za vrijeme vladavine [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] postignut je veliki napredak u diplomatskim odnosima sa [[Sveto Rimsko Carstvo|SRC-om]] kada je [[Oton III., car Svetog Rimskog Carstva|Oton III.]] proglasio [[Boleslav I. Hrabri|Boleslava I. Hrabrog]] patricijem carstva u [[Gniezno|Gnieznu]] iznad groba [[Adalbert Praški|Sv. Vojtjeha]] te u istoimenom gradu osnovao nadbiskupiju. Osnovao je biskupije u [[Krakov|Krakovu]], [[Wrocław|Wrocławu]] i
Nakon smrti Mješka II., zemlja tone pod poganskom pobunom i ustankom velikaša. U toku pobune uništena je crkvena organizacija, a prijestolonasljednik Kazimir I. Obnovitelj[https://pl.wikipedia.org/wiki/Kazimierz_I_Odnowiciel] je bio primoran otići iz zemlje te gubi krunu.<ref name=":1" /> Pritom [[Česi]] zauzimaju [[Šleska|Šlesku]] te uništavaju [[Gniezno]] i [[Poznanj]]. Zahvaljujući njemačkoj pomoći vraća se u zemlju, ali samo kao knez. Premješta prijestolnicu u [[Krakov]], a pod kneževinu vraća [[Mazovjecko vojvodstvo|Mazoviju]], [[Šleska|Šlesku]] i [[Pomorje]]. <ref name=":0" /><ref name=":1" /> Najveća zamjerka njegove vladavine je u tome što nije uspio osamostaliti kneževinu. Umire [[1058.|1058. godine]]. <ref name=":1" /> Nasljeđuje ga Boleslav II. Smjeli [https://pl.wikipedia.org/wiki/Boles%C5%82aw_II_Szczodry]▼
▲Nakon smrti Mješka II., zemlja tone pod poganskom pobunom i ustankom velikaša. U toku pobune uništena je crkvena organizacija, a prijestolonasljednik [[:pl:Kazimierz_I_Odnowiciel|Kazimir I. Obnovitelj
Boleslav II. Smjeli se nakon uspješnih ratova uspio [[Poljska|Poljskoj]] povratiti status kraljevine, okrunivši se za kralja [[1076.|1076. godine]].
Line 12 ⟶ 15:
Od vremena vladanja [[Boleslav III. Krivousti|Boleslava III. Krivoustog]] ([[1102]]. – [[1138]].) Poljaci su počeli voditi dugotrajne ratove protiv pripadnika Njemačkog viteškog reda (teutonaca) koji u [[12. stoljeće|12. stoljeću]] otimaju Poljskoj područja [[Pomeranija|Pomeranije]] od ušća Visle do [[Gdanjsk|Gdanjska]]. Tim je osvajanjima Poljskoj zapriječen put do [[Baltičko more|Baltičkog mora]]. Nakon njegove smrti Poljska je u stalnim sukobima s [[Brandenburg]]om i teutoncima, a u tim je sukobima izgubila zapadno Pomorje, Veliku Poljsku, Gdanjsko primorje i jug države.
=== Poljska rascjepkana na pokrajine ===
Od 12. do početka [[15. stoljeće|15. stoljeća]] Poljska naglo slabi, osamostaljuju se pojedine kneževine, a [[Njemačka|Nijemci]] se šire na poljska područja. Njihovim dolaskom niču [[grad]]ovi i [[selo|sela]] i potiče se [[Gospodarstvo|gospodarski]] razvoj. [[1241]]. godine u Poljsku su provalili [[Tatari]] koji su poharali južne predjele Poljske koje su poljski vladari naseljavali Nijemcima. Tih godina visoki staleži preuzimaju [[njemački jezik]] i običaje, a kako su se Nijemci naselili i uz pogranična područja Poljske, polako Poljska dolazi pod njemački utjecaj. [[1300]]. godine poljsko plemstvo izabire češkog kralja [[Vaclav II.|Vaclava II.]] za kralja Poljske kako bi se uspješnije oduprijeli njemačkom prodoru, ali to nije uspjelo
[[Datoteka:CasimirtheGreat.jpg|mini|desno|200px|[[Kazimir III. Veliki]]]]▼
=== Ujedinjenje, razvoj plemićke republike i ustoličenje izborne monarhije ===
[[Datoteka:Rzeczpospolita 1600.png|mini|197x197px|Područja pod vlašću [[Poljsko-Litavska Unija]][[Datoteka:Poljsko Litavska Unija 1619.jpg|mini|desno|200px|Mapa povijesne države Poljsko-Litavske Unije (1619.).]]▼
]]
Proces za ujedinjenje poljskih zemalja započeo je u [[14. stoljeće|14. stoljeću]] kralj [[Vladislav I. Lokietek]] ([[1306]]. – [[1333]].) koji je Poljskoj ponovo pripojio [[Krakow]] i Veliku Poljsku. Jačanje Poljske nastavlja [[Kazimir III. Veliki]] ([[1333]]. – [[1370]].) koji potiče razvoj poljskih gradova pospješivanjem razvoja [[trgovina|trgovine]] i [[obrt]]a. On kodificira poljsko pravo (Statut Wislicki), potiče kolonizaciju nenaseljenih poljskih područja, te provodi financijske i upravne reforme. Osnovao je i [[Krakovsko sveučilište]] i utemeljio [[Kraljevski vrhovni sud u Krakowu]]. On je bio posljednji poljski vladar iz dinastije Pjastovića, a nakon njegove smrti na poljsko prijestolje dolazi kralj [[Ludovik I. Anžuvinac]] iz dinastije [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] koji je bio nećak Kazimira III. Nakon njegove smrti na vlast dolazi njegova kći [[Hedviga Anžuvinska|Jadviga]] koja se udala za [[Litva|litavskog]] kneza [[Vladislav II., poljski kralj|Vladislava Jagela]] koji je vladao Poljskom kao Vladislav II. ([[1386]]. – [[1434]].) Izborom za poljskog kralja, on je primio kršćanstvo i uspostavio [[Poljsko-litavska unija|poljsko-litavsku uniju]]. Nakon uspostave te unije, Poljska je uz pomoć Litve uspijela spriječiti prodor Nijemaca. [[1410]]. godine u bitci kraj [[Grünwald]]a i [[Tonberg]]a teško su porazili [[Teutonci|Teutonce]]. Nakon smrti Vladislava II., na vlast dolazi [[Vladislav III.]] ([[1434]]. – [[1444]].) koji je kao i Vladislav I. vladao [[Ugarska|Ugarskom]] i [[Hrvatska|Hrvatskom]]. Poznat je i pod nazivom Vladislav Varnenčik jer je [[1444]]. poginuo u bitci kraj [[Varna|Varne]].
Line 19 ⟶ 27:
U [[16. stoljeće|16. stoljeću]] Poljska ulazi u razdoblje unutrašnjih staleških borbi, pa je kralj bio primoran donijeti ''Rodomsku konstituciju'' prema kojoj se zakoni mogu donijeti samo uz pristanak malog i srednjeg plemstva ([[šljahta|šljahte]]). [[1569]]. godine zaključen je ''[[Lublinski sporazum]]'' prema kojem šljahta bira kralja, a Poljska i Litva čine realnu uniju.
▲[[Datoteka:Poljsko Litavska Unija 1619.jpg|mini|desno|200px|Mapa povijesne države Poljsko-Litavske Unije (1619.).]]
Nakon smrti [[Stjepan Bathory|Stjepana Bathoryja]] ([[1575]]. – [[1586]].), Poljska je ponovo ojačala dolaskom na vlast [[Sigismund III. Vasa|Sigismunda III.]] ([[1587]]. – [[1632]].) iz [[Švedska|švedske]] dinastije Vasa, ali joj je moć oslabila za vladavine [[Ivan II. Kazimir|Ivana II. Kazimira]] koji je ratovao protiv [[Rusija|Rusije]] i Švedske. Poljska u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]] ratuje i s [[Osmanlijsko carstvo|Turcima]] i u tim ratovima gubi Podoliju i velika područja na desnoj obali [[Dnjepar|Dnjepra]]. Ta su joj područja vraćena [[Mir u Srijemskim Karlovcima|Mirom u Srijemskim Karlovcima]], jer je Poljska pomogla u obrani [[Beč]]a od turskih napada.
=== Srebrni vijek, previranja na tronu i vanjski pritisci ===
Pobjede Poljske nad Turcima nisu ojačale kraljevu vlast, a samovolja šljahte postala je sve izraženija. [[1652]]. godine izglasan je zakon ''Liberum veto'' kojim je ozakonjena feudalna anarhija u Poljskoj. Tim je zakonom svaki član jednodomne skupštine u Poljskoj (sejm) mogao spriječiti donošenje bilo kakvog zakona. U ratovima protiv Švedske i Rusije u drugoj polovici [[17. stoljeće|17. stoljeća]], Poljska gubi veliki dio svojih područja. [[1697]]. godine Saksonski knezovi postaju kraljevi Poljske, čime dolazi do kraja poljske neovisnosti.
[[Datoteka:RzeczpospolitaII.png|mini|desno|200px|Poljska od [[1921]]. do [[1939]].]]▼
== Podijeljena Poljska ==
==== ''Prva podjela'' ====
U [[18. stoljeće|18. stoljeću]] [[Poljsko-Litavska Unija]] podijeljena je 3 puta između 3 države. Prva podjela dogodila se [[1772.|1772. godine]] sporazumom između [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]], [[Pruska|Pruske države]] i [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]]. [[Pruska]] je zauzela Istočnu [[Pomorje|Pomeraniju]] (bez [[Gdanjsk|Gdanjska]]), [[:en:Warmia|Warmije]] i dio [[Kujavsko-pomeransko vojvodstvo|Kujavije]], [[Habsburška Monarhija]] [[Malopoljska|Malopoljsku]] južno od [[Visla|Visle]], [[:en:Podolia|Podolije]] i dio [[Volinj|Volinja]], a [[Rusko Carstvo]] sjeveroistočni teritorij [[Poljsko-Litavska Unija|Unije]] s gradovima Mstislav, Vitebsk i Polock te poljski dio [[:pl:Inflanty|Inflantije]] (područje današnjih baltičkih država i Kalingradske oblasti). <ref name=":1" />
==== ''Druga podjela'' ====
Druga podjela odvila se [[1793.|1793. godine]], dvije godine nakon donošenja [[:pl:Konstytucja_3_maja|Ustava 3. Svibnja]], između [[Rusko Carstvo|Ruskog Carstva]] i [[Pruska|Pruske]] te je okupirano područje od oko 200.000 km2 s oko 4 milijuna stanovnika. Većinski dio postaje ruski protektorat te ustav postaje ništavan. <ref name=":1" />
==== ''Treća podjela'' ====
Treća podjela odvila se [[1795.|1795. godine]] ponovno između tri države koje su sudjelovale i u prvoj podjeli. [[Pruska]] je zauzela [[Mazovjecko vojvodstvo|Mazoviju]] s [[Varšava|Varšavom]] i područje do rijeke [[Njemen]], [[Habsburška Monarhija]] područje između rijeka [[:pl:Pilica|Pilice]], [[Visla|Visle]] i [[Južni Bug|Južnog Buga]], a [[Rusko Carstvo]] istočno od rijeka [[Zapadni Bug|Zapadnog Buga]] i [[Njemen]].<ref name=":1" /> Time prestaje višestoljetna politička i kulturna neovisnost Poljske države i započinje "Dugo [[19. stoljeće]]"<ref name=":0" /> koje će trajati sve do kraja [[Prvi svjetski rat|WWI]].
== Poljska u 20-om stoljeću ==
Poljska je opet uspostavljena kao neovisna država nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]. Godine [[1939]]. podijeljena je nadvoje između [[Njemačka|Njemačke]] i [[Sovjetski Savez|Sovjetskog Saveza]]. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]], Poljska je dobila nova područja na zapadu, ali je izgubila dvostruko veća područja na istoku.
Line 38 ⟶ 56:
*[[Dodatak:Popis poljskih vladara]]
== Izvori ==
| |||