Razlika između inačica stranice »Crkva Santa Maria della Pietà«

m
bez sažetka
Oznaka: Prijevod sadržaja
 
m
[[Datoteka:Borgo (CdV) - Edificio con SM in Camposanto teutonico.JPG|thumb|295x295px|Crkva ''Santa Maria della Pietà'' i
zavod ''Campo Santo Teutonico'' u Vatikanu
]]
Crkva '''Santa Maria della Pietà in Campo Santo dei Teutonici e dei Fiamminghi '''([[Hrvatski jezik|hrv.]] '''Svete Marije Milosne na svetom terenu Teutonaca i Flamanaca''') je katolička crkva u [[Vatikan|Vatikanu]]. Nalazi se uz ''[[Teutonsko groblje]]'', svega nekoliko metara od [[Bazilika sv. Petra|Bazilike Svetoga Petra]]. Crkva je, kao i groblje, u vlasništvu Svete Stolice.
<span class="cx-segment" data-segmentid="114"></span>
 
== Povijest ==
 
==== Prostor u vrijeme Rimskog carstva ====
Tijekom razdoblja [[Rimsko carstvo|Rimskoga carstva]] na mjestu današnje crkve bio je [[Neronov cirkus]], koji je osim tog mjesta obuhvaćao i prostor gdje se sada nalaze južni dio bazilike i trga Sv. Petra, te [[Teutonsko groblje]]. Mjesto je to mučeništva brojnih kršćana, između ostalih i [[Sveti Petar|Sv. Petra]]. Zbog toga se trg između Bazilike Svetoga Petra i Teutonskog groblja i danas naziva ''Trg rimskih prvomučenika'' ([[Talijanski jezik|tal.]] ''Piazza dei Protomartiri romani'').
 
==== Karlo Veliki - osnivanje hospicija ====
Na tom mjestu u razdoblju od 797. do 799. godine car [[Karlo Veliki]], uz odobrenje pape [[Lav III.|Leona III]], osniva gostinjac, [[hospicij]] i groblje za potrebe kršćanskih hodočasnika, muškaraca i žena koji su dolazili obići grobove apostolskih prvaka. Uz te institucije nastaje i ''Schola francorum''. Ime Karla Velikog kao osnivača i danas se nalazi na ulazu u ovu instituciju.
 
Nije utvrđeno kada je napravljena prva crkva na tom mjestu, ali se u buli pape [[Inocent VI.|Inocenta VI]] iz 1360. spominje da je crkva u vrlo teškom stanju, te da zahtjeva obnovu. Razdoblje je to u kojem su pape bili u [[Avignon|Avignonu]], tako da su spomenute teutonsko-flamanske intitucije uz baziliku Svetoga Petra bile u nemaloj krizi.
[[Datoteka:Circo di Nerone mappa.jpg|thumb|341x341px|Prostor nekadašnjeg ''Neronovog cirkusa'' danas je mjesto gdje se nalaze ''Bazilika Sv. Petra'', ''Teutonsko groblje'' i crkva ''Santa Maria della Pietà'']]
 
==== 15. stoljeće - osnivanje bratstva i gradnja crkve u današnjem obliku<span class="cx-segment" data-segmentid="132"></span> ====
 
<span class="cx-segment" data-segmentid="132"></span>
 
Crkva ''Santa Maria della Pietà'' u današnjem obliku izgrađena je pred kraj 15. stoljeća, a vanjski radovi su dovršeni do velikog jubileja [[1500]]. godine, kada je crkva i posvećena. Bile su to godine entuzijazma, a crkva je izgrađena u tipičnom [[Renesansa|renesansnom stilu]] kakvim su u to vrijeme građane crkve u [[Njemačka|Njemačkoj]]. Arhitekt je bio [[Giovanni Dolci]], koji je između ostaloga sudjelovao i u gradnji [[Sikstinska kapela|Sikstinske kapele]].
 
Gradnji crkve prethodilo je osnivanje teutonsko-flamanskog dobrotvornog bratstva 8. prosinca [[1454]]. godine koje se brinulo za smještaj siromašnih hodočasnika, njegu bolesnika ili eventualni sprovod ukoliko bi netko preminuo tijekom [[Hodočašće|hodočašća]]. Prvi članovi bratstva ''Petrus Licht'', ''Bartholomäus Dinstman'' i ''Johannes Lichtenfelser'' s još devetoricom govornika njemačkog jezika ujedno su bili i inicijatori izgradnje nove crkve. U svojem memorandumu pred početak gradnje zapisali su da je na tome mjestu ''Friedrich Frid'' iz [[Magdeburg|Magdeburga]] vlastitim sredstvima prethodno za hodočasnice sagradio malenu kuću, gostinjac i žensku bolnicu, te da se tu nalazila i crkvica ''Svetoga Spasitelja''. Dijelovi te stare crkve inkorponirani su u novu, te su i danas vidljivi.
 
Odlukom pape [[Grgur XIII.|Grgura XIII.]] [[1579.]] bratstvo postaje ''Nadbratstvo Svete Marije Milosne'' ([[Talijanski|tal]]. ''Arciconfraternità di Santa Maria della Pietà''), te ujedno i pravni vlasnik novoizgrađene crkve koja od tada nosi isto ime kao i teutonsko-flamansko nadbratstvo. Nadbratstvo postoji i danas i broji ukupno oko 110 članova (2015. godine).
 
==== Kapela Švicarske garde ====
Unutarnje ukrašavanje crkve [[Barokno kiparstvo|baroknim kipovima]] i freskama dovršava se u [[16. stoljeće|16.]] i [[17. stoljeće|17. stoljeću]] kada do izražaja dolaze uglavnom učenici velikih umjetnika koji su u to vrijeme radili na uređenju novoizgrađene [[Bazilika sv. Petra|bazilike]] u Vatikanu.
 
Približna kvadratna crkve je 23,5 m x 21,6 m.
Približna kvadratna crkve je 23,5 m x 21,6 m. Istočno od glavnoga oltara sagrađena je kapela [[Švicarska garda|Švicarske garde]] u kojoj su grobovi pripadnika garde koji su, braneći papu, poginuli [[1527]]. godine. Svoj prilog za uređenje te kapele dala je i Švicarska garda, a bogoslužja u njoj danas imaju jedino za posebna slavlja u godini.
 
Približna kvadratna crkve je 23,5 m x 21,6 m. Istočno od glavnoga oltara sagrađena je kapela [[Švicarska garda|Švicarske garde]] u kojoj su grobovi pripadnika garde koji su, braneći papu, poginuli [[1527]]. godine. Svoj prilog za uređenje te kapele dala je i Švicarska garda, a bogoslužja u njoj danas imaju jedino za posebna slavlja u godini.
 
==== Restauracije kroz povijest ====
U povijesti je bilo nekoliko restauracija crkve. 1959. godine tadašnji predsjednik Savezne Republike Njemačke, [[Theodor Heuss]] naručio je od kipara [[Elmar Hillebrand|Elmara Hillebranda]] izradu kamenoga oltara koju je poklonio crkvi Svete Marije Milosne. Posljednja restauracija bila je od 1971. do 1975. godine, a u tijeku je priprema za ponovnu restauraciju.
 
==== Osnivanje svećeničkog zavoda ====
[[1876.|1876]]., papa [[Pio IX.|Pio IX]] uz crkvu je, na temelju postojanja nekadašnje ''Scholae francorum'', osnovao svećenički zavod za govornike njemačkog jezika koji se žele specijalizirati u arheološkim istraživanjima i povijesti Crkve. Danas je crkva poznata kao zavodska crkva, te je i dalje važno mjesto okupljanja njemačke zajednice u Rimu. Zavod je danas otvoren za svećenike i laike govornike njemačkog jezika koji studiraju na Papinskim sveučilištima i rade u raznim [[Dikasterij|Vatikanskim uredima]]. Neki od poznatijih stanovnika zavoda bili su: [[Benedikt XVI.|Joseph Aloisius Ratzinger]], [[Paul Josef Cordez]], [[Diarmuid Martin]], [[Karl-Heinz Wiesemann]],[[ Georg Gänswein]] i dr.
[[Datoteka:Benedetto XVI Campo Santo Teutonico 2015.jpg|thumb|255x255px|Papa emeritus Benedikt XVI prilikom posjeta crkvi ''Santa Maria della Pietà in Campo Santo'' (27. rujna 2015.)]]
[[1876.|1876]]., papa [[Pio IX.|Pio IX]] uz crkvu je, na temelju postojanja nekadašnje ''Scholae francorum'', osnovao svećenički zavod za govornike njemačkog jezika koji se žele specijalizirati u arheološkim istraživanjima i povijesti Crkve. Danas je crkva poznata kao zavodska crkva, te je i dalje važno mjesto okupljanja njemačke zajednice u Rimu. Zavod je danas otvoren za svećenike i laike govornike njemačkog jezika koji studiraju na Papinskim sveučilištima i rade u raznim [[Dikasterij|Vatikanskim uredima]]. Neki od poznatijih stanovnika zavoda bili su: [[Benedikt XVI.|Joseph Aloisius Ratzinger]], [[Paul Josef Cordez]], [[Diarmuid Martin]], [[Karl-Heinz Wiesemann]],[[ Georg Gänswein]] i dr.
 
Neki od poznatijih stanovnika zavoda bili su: [[Benedikt XVI.|Joseph Aloisius Ratzinger]], [[Paul Josef Cordez]], [[Diarmuid Martin]], [[Karl-Heinz Wiesemann]],[[ Georg Gänswein]] i dr.
 
[[2010.]] godine papa [[Benedikt XVI]] proglasio je taj svećenički zavod papinskim ([[Talijanski jezik|tal.]] ''Pontificio collegio Teutonico di Santa Maria in Camposanto'').
 
[[2015.]] godine u zavodu je otvoreni aula i knjižnica [[Benedikt XVI]]. Na svečanoj inauguraciji je sudjelovao i papa emeritus. Osim kapele u njegovu domu [[Mater Ecclesiae (samostan)|Mater Ecclesiae]], crkva ''Santa Maria della Pietà in Campo Santo'' je jedina crkva gdje umirovljeni papa predvodi [[Misa|Euharistijsko slavlje]].<span class="cx-segment" data-segmentid="156"></span>
 
<span class="cx-segment" data-segmentid="132156"></span>
 
== Galerija fotografija ==
<gallery>
File:Campto Santo Teutonico from St. Peter's.JPG|VuePogled des l'églisekupole etbazilike duSv. Petra na crkvu Santa Maria della Pietà in Campo Santo Teutonico
File:Rome S Maria della Pietà CST 03.jpg|IntérieurUnutrašnjost et autelcrkve
File:Rome S Maria della Pietà CST 02.jpg|PlafondStrop kapele Švicarske garde
File:Rome S Maria della Pietà CST 04.jpg| Jedan od kipova u crkvi
</gallery>
 
== Bibliografija ==
* Erwin Gatz (Hrsg.): ''1200 Jahre Campo Santo Teutonico''. ''Ein Festbericht. ''Rom 1988. <br>
* Erwin Gatz: ''Hundert Jahre Deutsches Priesterkolleg beim Campo Santo Teutonico, 1876–1976.'' Rom, Freiburg i. Br. u. a. 1977. <br>
* Nikolaus Grass: ''Camposanto-Teutonico-Privilegien für Österreich. Ein Beitrag zur Sakralkultur im Zeitalter Kaiser Maximilians I.'' In: Walter Höflechner u. a. (Hrsg.): ''Domus Austriae. Festgabe für Hermann Wiesflecker zum 70.Geburtstag.'' Graz 1983, S. 137–158. <br>
* Ursula Fischer Pace: ''Kunstdenkmäler in Rom. ''Wissenschaftliche Buchgesellschaft 1988. <br>
* Rudolf Schieffer: ''Karl der Große, die schola Francorum und die Kirchen der Fremden in Rom. In: Römische Quartalschrift für christliche Altertumskunde und Kirchengeschichte'' 93 (1998), S. 20–37. <br>
* Aloys Schmidt: ''Das Archiv des Campo Santo Teutonico. Nebst geschichtlicher Einleitung.'' Freiburg i. Br. 1967. <br>
* Knut Schulz: ''Die Anfänge der Bruderschaft des Campo Santo Teutonico (bis zum ersten Viertel des 16. Jahrhunderts)''. In: ''Römische Quartalschrift für christliche Altertumskunde und Kirchengeschichte'' 93 (1998), S. 38–61. <br>
* Andreas Tönnesmann und Ursula Fischer Pace: ''Santa Maria della Pietà. Die Kirche des Campo Santo Teutonico.'' Freiburg i. Br. 1988. 4
* Anton de Waal: ''Der Campo Santo der Deutschen zu Rom. Geschichte der nationalen Stiftung, zum elfhundertjährigen Jubiläum ihrer Gründung durch Karl den Großen.'' Freiburg i. Br. 1896. <br>
* Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico in Rom und seine Grabdenkmäler. ''Herder, Rom, Freiburg im Breisgau, Wien 1988, <nowiki>ISBN 3-451-20882-2</nowiki> (zugleich Dissertation an der Universität Freiburg im Breisgau 1986). <br>
* Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico. Ein Deutscher Friedhof im Vatikan'', In: Der Herold, Band 13, Hft. 6, Berlin (1991), S. 178-189. <br>
* Erwin Gatz, Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico bei St. Peter in Rom ''1975-2010, Ein Tätigkeitsbericht, Schnell und Steiner, Regensburg 2010, <nowiki>ISBN 978-3-7954-2372-8</nowiki>. <br>
* Erwin Gatz, Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico Rom'', 4. Auflage, Schnell und Steiner, Regensburg 2006, <nowiki>ISBN 978-3-7954-4736-6</nowiki> (''= Kleine Kunstführer'', Band 100).
== Vidi također ==
* ''[[Teutonsko groblje]]'' [[Teutonsko groblje|Campo Santo u Vatikanu]]
* [[Bazilika sv. Petra|Bazilika Svetoga Petra]] 
* [[Švicarska garda]]<br>
 
<br>
== Bibliografija ==
<br>
* [[Erwin Gatz]] (Hrsg.): ''1200 Jahre Campo Santo Teutonico''. ''Ein Festbericht. ''Rom 1988. <br>
<br>
* [[Erwin Gatz]]: ''Hundert Jahre Deutsches Priesterkolleg beim Campo Santo Teutonico, 1876–1976.'' Rom, Freiburg i. Br. u. a. 1977. <br>
* Nikolaus Grass: ''Camposanto-Teutonico-Privilegien für Österreich. Ein Beitrag zur Sakralkultur im Zeitalter Kaiser Maximilians I.'' In: Walter Höflechner u. a. (Hrsg.): ''Domus Austriae. Festgabe für Hermann Wiesflecker zum 70.Geburtstag.'' Graz 1983, S. 137–158. <br>
* Ursula Fischer Pace: ''Kunstdenkmäler in Rom. ''Wissenschaftliche Buchgesellschaft 1988. <br>
* Rudolf Schieffer: ''Karl der Große, die schola Francorum und die Kirchen der Fremden in Rom. In: Römische Quartalschrift für christliche Altertumskunde und Kirchengeschichte'' 93 (1998), S. 20–37. <br>
* Aloys Schmidt: ''Das Archiv des Campo Santo Teutonico. Nebst geschichtlicher Einleitung.'' Freiburg i. Br. 1967. <br>
* Knut Schulz: ''Die Anfänge der Bruderschaft des Campo Santo Teutonico (bis zum ersten Viertel des 16. Jahrhunderts)''. In: ''Römische Quartalschrift für christliche Altertumskunde und Kirchengeschichte'' 93 (1998), S. 38–61. <br>
* Andreas Tönnesmann und Ursula Fischer Pace: ''Santa Maria della Pietà. Die Kirche des Campo Santo Teutonico.'' Freiburg i. Br. 1988. 4
* Anton de Waal: ''Der Campo Santo der Deutschen zu Rom. Geschichte der nationalen Stiftung, zum elfhundertjährigen Jubiläum ihrer Gründung durch Karl den Großen.'' Freiburg i. Br. 1896. <br>
* Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico in Rom und seine Grabdenkmäler. ''Herder, Rom, Freiburg im Breisgau, Wien 1988, <nowiki>ISBN 3-451-20882-2</nowiki> (zugleich Dissertation an der Universität Freiburg im Breisgau 1986). <br>
* Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico. Ein Deutscher Friedhof im Vatikan'', In: Der Herold, Band 13, Hft. 6, Berlin (1991), S. 178-189. <br>
* [[Erwin Gatz]], Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico bei St. Peter in Rom ''1975-2010, Ein Tätigkeitsbericht, Schnell und Steiner, Regensburg 2010, <nowiki>ISBN 978-3-7954-2372-8</nowiki>. <br>
* [[Erwin Gatz]], Albrecht Weiland: ''Der Campo Santo Teutonico Rom'', 4. Auflage, Schnell und Steiner, Regensburg 2006, <nowiki>ISBN 978-3-7954-4736-6</nowiki> (''= Kleine Kunstführer'', Band 100).
100

uređivanja