Prirodno stanje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Pierre Clastres
sit.
Redak 1:
'''Prirodno stanje''' označava stanje u kojem se čovjek nalazio prije nego što su sagrađeni gradovi, ili neki put kad nisu postojale ni društvene zajednice. Prema ovoj definiciji možepojam se ovaj pojam tumačitimože odnositi na društvo [[Lovci-sakupljači|lovaca-sakupljača]] koji su osnivali zajednice prije [[Neolitik|neolitičke revolucije]] kada je poljoprivreda postala složenija, što je omogućilo stvaranje složenijih zajednica. Ponekad se ovaj pojam odnosi i na stanje čovjeka prije nego što je uopće živio s drugim ljudima: i da je čovjek nasljedionaslijedio svoju prirodu od ranih majmunskih vrsta koje su čovječiji evolucijski pretci.
{{radovi24}}
'''Prirodno stanje''' označava stanje u kojem se čovjek nalazio prije nego što su sagrađeni gradovi, ili neki put nisu postojale ni društvene zajednice. Prema ovoj definiciji može se ovaj pojam tumačiti odnositi na društvo [[Lovci-sakupljači|lovaca-sakupljača]] koji su osnivali zajednice prije [[Neolitik|neolitičke revolucije]] kada je poljoprivreda postala složenija, što je omogućilo stvaranje složenijih zajednica. Ponekad se ovaj pojam odnosi i na stanje čovjeka prije nego što je uopće živio s drugim ljudima: i da je čovjek nasljedio svoju prirodu od ranih majmunskih vrsta koje su čovječiji evolucijski pretci.
 
== Prirodno stanje u okvirima kontraktualizma ==
Pojam "prirodno stanje" javlja se uglavnom u kontraktualističkoj [[politička filozofija|političkoj filozofiji]] i filozofi ga tumače različito.
 
[[Thomas Hobbes]] daje jednu sumornu sliku prirodnog stanja u svojoj knjizi ''[[Levijatan (Hobbes)|Levijatan]]'' (1651). U tom stanju je "rat svih protiv svih" (''bellum omnium contra omnes''), i ljudski život je "usamljen, siromašan, prljav, okrutan i kratak" (''solitary, poor, nasty, brutish and short''). To je stanje iz kojeg ljudska pokretačka snaga, samoodržanje, dobiva energiju za stvaranje jednog zajedničkog društva i datreba predapredati svoju ovlast nekom [[suverenitet]]u, koji dobiva neograničenu moć vladanja nad svojim podanicima.
 
Hobbesov zemljak [[John Locke]] daje svjetliju sliku prirodnog stanja u svojoj knjizi ''[[Dvije rasprave o vladi]]'' (1690.): gdje vlada prirodno pravo koje ljudima daje pravo nad samim sobom (''vlasništvo''), i da na taj način svojim radom zadobiju [[pravo vlasništva]] ikojeg brane ga od nepravednih napada, i potrebaimaju dapotrebu seostvarivanja ostvari zaštitazaštite od sve jačih napada i to tjera ljude da se udružuju u jednu "političku zajednicu" (''Political Society'') i da predaju jedan dio svojih ovlasti državi, što se može jedino napraviti uz suglasnost naroda.
 
[[Jean-Jacques Rousseau]] smatra da se prirodno stanje može promatrati kao rajsko blaženstvo: Rousseau je smatrao između ostalog da čovjek ''nije'', kako su drugi filozofi [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] tvrdili, postao sretniji kroz znanost i napredajnapredak. Često se slogan "Natrag u prirodu!" koristi da bi se rezimirala njegova filozofije, nešto što on nikada nije napisao.
 
Ideja o prirodnom stanju, kao i društveni ugovor po pravilu, gubi puno na održivostu tijekom 19. stoljeća, no vraća se zajedno s kontraktualističkim teorijama i sa knjigom
[[John Rawls|Johna Rawlsa]] ''Teorija pravednosti'' (1971.) (''A Theory of Justice'' (1971.) dolazi do ponovnih diskusija o tom što čini ljudsko prirodno stanje.
 
Rawls se ne koristi samim pojmom "prirodno stanje", no međutim uzima kao početno polazište za svoj društveni ugovor tzv. "izvornoizvorni stajalištepoložaj" (''original position''). U izvornom stajalištupoložaju ljudi se nalazi iza "vela neznanja" (''veil of ignorance''), tako da ne znaju tko su oni, koja su njihova razmišljanja, želje ili kojakoje psihološke sklonosti imaju.
Temeljni principi za organizaciju države, prema kojima bi se ljudi dogovorili o tom stajalištupoložaju, se prema Rawlsu mogu smatrati kao pravedni.
 
Rawls se služi kontraktualizmom kako bi opravdao socijalnoliberalnu [[Skrbnička država|skrbničku državu]], kako Rawls naziva demokraciju, u kojoj postoji mogućnost vlasništva, koja se prema Rawlsu razlikuje od skrbničke države pošto ova ne uzima u obzir "fer vrijednosti političkih sloboda", tj. da skrbnička država ne promiče osnovne mogućnosti pojedinaca da ispune svoje životne projekte i svoju percepciju dobrote. Kritizirajući Rawlsa, [[Robert Nozick]] brani u svojoj knjizi ''AnarchyAnarhija, Statedržava andi Utopiautopija'' (1974.) (''Anarchy, State and Utopia''), [[Neoliberalizam|neoliberalnu]] minimalnu državu, kroz vraćanje na John Lockeov kontraktualizam. Nozickovo prirodno stanje sliči LockeovimLockeovom, s manjim promjenama.
 
Kasniji teoretečari kontraktualizma su također uzimali u obzir "prirodno stanje". Jedan od njih, Ken Binmore, u ''Game Theory and the Social Contract'' (1994.-1998.) smatra da se prirodno stanje može promatrati kao stanje u kojem se nalazimo danas. Odatle možemo i trebamo voditi društvo polako i uspješno u socijalnoliberalnom pravcu kako je to Rawls zamislio, pošto smo opremljeni tom vrstom normi i vrijednosti koje čine da je taj ideal nešto što smatramo atraktivnim.
 
[[Antropologija|Antropolog]] Pierre Clastres zaključuje iz svog [[etnografija|etnografskog]] socijalnog djelovanja da je prirodno stanje zajednica (pleme) s politikom moći da je očuva od raspada između onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Nastanak države nije napredak već gubitak moći da bi se uspostavila jednakost. Za javne rituale (tetoviranje), koji odražvaju pripadnost plemenu po istim uvjetima, može se reći da su radikalna suprostnostsuprotnost društvenog ugovora koji ne uspostavlja neko društvo, već prije neutralizirajuneutralizira ga. Sa vlašću i državom stvara se naprotiv militantno stanje pojedinca u "ratu svih protiv svih".
 
[[Kategorija:Društvo]]
[[Kategorija:Filozofija politike]]