Prirodno stanje: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Pierre Clastres |
sit. |
||
Redak 1:
'''Prirodno stanje''' označava stanje u kojem se čovjek nalazio prije nego što su sagrađeni gradovi, ili neki put kad nisu postojale ni društvene zajednice. Prema ovoj definiciji
▲'''Prirodno stanje''' označava stanje u kojem se čovjek nalazio prije nego što su sagrađeni gradovi, ili neki put nisu postojale ni društvene zajednice. Prema ovoj definiciji može se ovaj pojam tumačiti odnositi na društvo [[Lovci-sakupljači|lovaca-sakupljača]] koji su osnivali zajednice prije [[Neolitik|neolitičke revolucije]] kada je poljoprivreda postala složenija, što je omogućilo stvaranje složenijih zajednica. Ponekad se ovaj pojam odnosi i na stanje čovjeka prije nego što je uopće živio s drugim ljudima: i da je čovjek nasljedio svoju prirodu od ranih majmunskih vrsta koje su čovječiji evolucijski pretci.
== Prirodno stanje u okvirima kontraktualizma ==
Pojam "prirodno stanje" javlja se uglavnom u kontraktualističkoj [[politička filozofija|političkoj filozofiji]] i filozofi ga tumače različito.
[[Thomas Hobbes]] daje jednu sumornu sliku prirodnog stanja u svojoj knjizi ''[[Levijatan (Hobbes)|Levijatan]]'' (1651). U tom stanju je "rat svih protiv svih" (''bellum omnium contra omnes''), i ljudski život je "usamljen, siromašan, prljav, okrutan i kratak" (''solitary, poor, nasty, brutish and short''). To je stanje iz kojeg ljudska pokretačka snaga, samoodržanje, dobiva energiju za stvaranje jednog zajedničkog društva i
Hobbesov zemljak [[John Locke]] daje svjetliju sliku prirodnog stanja u svojoj knjizi ''[[Dvije rasprave o vladi]]'' (1690.): gdje vlada prirodno pravo koje ljudima daje pravo nad samim sobom (''vlasništvo''), i da na taj način svojim radom zadobiju
[[Jean-Jacques Rousseau]] smatra da se prirodno stanje može promatrati kao rajsko blaženstvo: Rousseau je smatrao između ostalog da čovjek ''nije'', kako su drugi filozofi [[prosvjetiteljstvo|prosvjetiteljstva]] tvrdili, postao sretniji kroz znanost i
Ideja o prirodnom stanju, kao i društveni ugovor po pravilu, gubi puno na održivostu tijekom 19. stoljeća, no vraća se zajedno s kontraktualističkim teorijama i sa knjigom
[[John Rawls|Johna Rawlsa]] ''Teorija pravednosti'' (1971.) (''A Theory of Justice''
Rawls se ne koristi samim pojmom "prirodno stanje", no međutim uzima kao početno polazište za svoj društveni ugovor tzv. "
Temeljni principi za organizaciju države, prema kojima bi se ljudi dogovorili o tom
Rawls se služi kontraktualizmom kako bi opravdao socijalnoliberalnu [[Skrbnička država|skrbničku državu]], kako Rawls naziva demokraciju, u kojoj postoji mogućnost vlasništva, koja se prema Rawlsu razlikuje od skrbničke države pošto ova ne uzima u obzir "fer vrijednosti političkih sloboda", tj. da skrbnička država ne promiče osnovne mogućnosti pojedinaca da ispune svoje životne projekte i svoju percepciju dobrote. Kritizirajući Rawlsa,
Kasniji teoretečari kontraktualizma su također uzimali u obzir "prirodno stanje". Jedan od njih, Ken Binmore, u ''Game Theory and the Social Contract'' (1994.-1998.) smatra da se prirodno stanje može promatrati kao stanje u kojem se nalazimo danas. Odatle možemo i trebamo voditi društvo polako i uspješno u socijalnoliberalnom pravcu kako je to Rawls zamislio, pošto smo opremljeni tom vrstom normi i vrijednosti koje čine da je taj ideal nešto što smatramo atraktivnim.
[[Antropologija|Antropolog]] Pierre Clastres zaključuje iz svog [[etnografija|etnografskog]] socijalnog djelovanja da je prirodno stanje zajednica (pleme) s politikom moći da je očuva od raspada između onih koji vladaju i onih kojima se vlada. Nastanak države nije napredak već gubitak moći da bi se uspostavila jednakost. Za javne rituale (tetoviranje), koji odražvaju pripadnost plemenu po istim uvjetima, može se reći da su radikalna
[[Kategorija:Društvo]]
[[Kategorija:Filozofija politike]]
|