Holokaust: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 93.141.231.189 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika El hombre |
|||
Redak 52:
Uspjeh vojnog pohoda na [[SSSR]] potakao je naciste na odluku, da se umjesto ranije planirane deportacije na istok provede "konačno rješenje židovsko pitanja", tj. fizička likvidacija svih Židova u Europi. Plan je na tajnoj konferenciji u Berlin-Wannseeu [[20. siječnja]] [[1942]]., ([[Konferencija u Wanseeu]]) izložio SS-Obergruppenführer '''Reinhard Heyndrich''', šef Sigurnosne policije i Sigurnosne službe. On je bio osobno od [[Adolf Hitler|Hitlera]] ovlašten da provede taj plan; svim državnim službama bilo je naređeno, da sudjeluju u istrebljenju pod vodstvom [[SS]]-a. Određeno je da svi nesposobni za rad trebaju biti odmah ubijeni, a drugi odvedeni na prisilni rad pod minimalnim životnim uvjetima sve, dok ne umru od iscrpljenosti. Kao oblik masovnih likvidacija naređeno je ubijanje [[plin]]om i strijeljanje. Nakon Heyndrichove pogibije (u atentatu u [[Češka|Češkoj]]) provođenje plana preuzeo je [[Adolf Eichmann]].
Na temelju te odluke osnovani su posebni [[koncentracijski logori]] te logori smrti. Dok su u koncentracijskim (sabirnim) logorima zatvorenici radili, jedina funkcija logora smrti je bilo sustavno istrebljivanje zatvorenika, najčešće uz pomoć visoko sofisticirane organizacije (primjerice, postojale su jedinice zatvorenika koje bi se brinule da krematorij neprekidno pali leševe). Logori smrti osnivani su ponajviše na području okupirane [[Poljska|Poljske]]: [[Auschwitz]] (Oswiencim), Birkenau (Brzezinka), Treblinka, Mauthausen, Majdanek, Sobibor, Izbica i drugi. Kada je sovjetska vojska tijekom 1944., zaposjela Poljsku, likvidacije su nastavljene u logorima na njemačkom tlu: Dachau,
[[Datoteka:Flag Schutzstaffel.svg|mini|lijevo|200px|Znak [[SS]]-a]]
Dio deportiranih, najčešće žene, djeca i starci, pri dolasku u logore je odmah ubijen, dok je dio privremeno ostavljen na [[život]]u kao robovska radna snaga; dio bi umro od iscprljenosti, a ostali su kasnije također ubijeni. U prvo su vrijeme žrtve, ukoliko ih nisu strijeljali na stotine i tisuće, ubijane pomoću ispušnih plinova [[kamion]]a u vožnji: pedesetak bi bilo nabijeno u hermetički zatvoren prostor u koji je bila prespojena ispušna cijev, tako da bi se svi pogušili. Kasnije je masovno ubijanje usavršeno: tvrka DEGESCH – ''Njemačko društvo za borbu protiv štetočina'' – isporučivala je brzodjelujući plin [[ciklon-B]]. Pomoću ovog plina krvnici iz [[SS]]-a organizirali su "racionalno" masovno ubijanje u željezničkim vagonima ili u prostorijama kamufliranim kao kupaonice s tuševima. To je omogućavalo da se prevarene žrtve same svuku pa su im tako oduzete i odjeća i razne sitnice, koje su još posjedovali. Nakon smrti, prije bacanja u peći za spaljivanje, čupani su zlatni [[zubi]]. Od zubnih proteza, nakita i prstenja dobiveno je 17 tona [[zlato|zlata]].
| |||