Tehnologija srednjeg vijeka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sitnice |
|||
Redak 59:
=== Materijali: drvo, kamen i željezo ===
Srednji je vijek svijet drveta. [[Drvo (materijal)|Drvo]] je u ono doba bilo sveprisutni [[materijal]]. A i to je drvo bilo slabe [[Kakvoća|kakvoće]], komadi manjih dimenzija i osrednje obrađeni. Veliki komadi u jednom dijelu, za [[jarbol]]e ili [[krov]]nu konstrukciju, teško se sijeku i obrađuju, rijetki su i dragocjeni. Drvo je također bilo jedan od prvih [[izvoz]]nih
[[Željezo]] je na srednjovjekovnome Zapadu bilo rijetko. Sredinom 13. stoljeća engleski [[franjevac]] Bartolomej u svojoj enciklopediji ''De proprietatibus'' još uvijek spominje željezo kao dragu [[kovina|kovinu]], čovjeku korisniju od [[zlato|zlata]]. Željezo je bilo predmet pozornosti i čak se uspoređivalo s čudom. [[Kovač]] je u ranom srednjem vijeku bio izuzetna osoba, bliska vještcu. Dio tog ozračja valja zahvaliti kovaču kao kovaču [[oružje|oružja]]. Cijenu željeza u srednjem vijeku najbolje pokazuje pozornost koju mu pridaje [[sveti Benedikt]], učitelj srednjovjekovnoga materijalnoga i duhovnoga života. U svojoj ''Reguli'' on posvećuje čitavo poglavlje brizi koju redovnici moraju posvećivati ''ferramenta'' – [[alat]]kama od željeza kojima raspolaže [[samostan]]. Opat ih smije povjeriti samo redovnicima u koje ima puno povjerenje, a izgubiti ili oštetiti takve alatke je ozbiljan promašaj za koji su predviđene stroge kazne. Vladari također pridaju veliku vrijednost željeznim [[plug]]ovima i predviđaju visoke kazne za njihovu krađu.
Redak 71:
==== Vitez na bojnom konju ====
[[Stremen]] je bio ključni [[izum]] koji je omogućio pojavu jednog od svojstvenih likova europskog feudalizma – oklopljenog [[vitez]]a na [[oklop]]ljenom bojnom [[konj]]u. Do 9. stoljeća je u Europi [[ratnik]] na konju ostao na konju samo dok nije stigao do bojnog polja, kada bi sjahao i borio se kao [[pješak]]. Bez stremena koji osigurava stabilnost, samo su se najvještiji konjanici mogli boriti kao prava [[konjica]], te zamahivati [[mač]]em i napinjati [[Luk (oružje)|luk]] bez da izgube ravnotežu. Stremen su [[Tehnologija drevne Kine|izumili Kinezi]] u 4. stoljeću i nakon toga se on širi prema [[Zapadni svijet|Zapadu]]. Stremen je iznimno jednostavna izrađevina, bez pokretnih dijelova, ali stabilizira ratnika na konju i omogućuje borbu s konja. Sa stremenom i primjereno oblikovanim sedlom je jahač s [[koplje]]m pričvršćenim za oklop postao moćna bojna jedinica, pri čemu je [[Impuls sile|impuls]] zamijenio [[mišić]]e u novoj vrsti [[rat]]ovanja. No otvoreno je pitanje koliko je takvo koplje uistinu rabljeno na bojnom polju, tj. izvan viteških turnira. Prikazi s kraja 11. stoljeća i dalje prikazuju jahače u boju koji bacaju koplja. Europski se
Nova europska tehnika borbe na konju se skladno preplela s vlastelinskim sustavom uvedenim poljodjelskom revolucijom. Vitez je zamijenio seljaka-vojnika, uobičajenog u ranom srednjem vijeku, a biti vitezom je postao posao s punim radnim vremenom. Cijena opremanja viteza u oklopu, premda prilična, bila je unutar mogućnosti lokalnih vlastelina. Bojni konj je vrijedio 4-10 [[vol]]ova ili 40-100 [[ovca|ovaca]]. Tipični [[oklop]], načinjen od željeznih prstenova, je vrijedio 60 ovaca. Kako je rasla cijena opreme, vojnu preobrazbu je slijedila društvena. Vitez je od vojnika srednjeg statusa postao član prestižne [[kaste]].
Redak 85:
==== Samostrijel ====
Jedno od najvažnijih srednjovjekovnih oružja je [[samostrijel]]. Poznavali su ga Rimljani i Kinezi, ali u
==== Barut i vatreno oružje ====
[[Barut]] i [[vatreno oružje]] su ustvari [[Tehnologija drevne Kine|kineski izumi]]. U Europi se barut prvi put spominje u tekstu [[Roger Bacon|Rogera Bacona]] iz 1268., a čini se da se opis odnosi na kineski [[vatromet]]. Dok tehnologija proizvodnje baruta i ranih vatrenih oružja potiče iz Kine, čini se da su topovi nastali u Europi oko 1310. – 1320. Neki dokumenti iz [[Firenca|Firence]] iz 1326. upućuju na to da su do tad [[metal]]ni [[top]]ovi već dobro poznati, a prva dokumentirana europska uporaba topa datira iz 1331. Ta se [[tehnologija]] potom brzo raširila natrag do [[Bliski istok|Bliskog istoka]] i Azije, tako da u [[islam]]skim zemljama topove nalazimo već oko 1330., a u Kini 1356. Do 1500. je proizvodnja topova postala uobičajena širom [[Stari svijet|Staroga svijeta]], sa središtima u Kini, [[mongoli|mongolskom]] carstvu u Indiji, [[Osmansko Carstvo|Otomanskom carstvu]] i Europi. Rani su europski topovi bili izrađivani od [[Bakar (element)|bakra]], [[mjed]]i (slitina bakra i [[cink]]a, mesing) ili [[bronca|bronce]]. No ubrzo se našao način izrađivanja topova od jeftinog željeza dobivenog u [[visoka peć|visokim pećima]]: [[kovač]] je oblikovao [[cijev]] topa slažući [[željezo|željezne]] šipke oko valjkaste [[Glina (tlo)|glinene]] jezgre, a takvu bi cijev ojačao željeznim vrpcama.
Topovska zrna su isprva izrađivana od [[Olovo (element)|olova]] ili željeza, a kasnije od jeftinijeg [[kamen]]a. No kad je postalo moguće [[Lijevanje|lijevati]] zrna od željeza, kamen je izgubio prednost u cijeni. Barut su isprva spravljali sami kovači koji su izrađivali topove. Omjer salitre ([[kalijev nitrat]], KNO<sub>3</sub>), [[sumpor]]a i [[ugljik]]a ([[drveni ugljen|drvenoga ugljena]]) nam nije pouzdano poznat. Neželjene [[eksplozija|eksplozije]] bile su česte. Prvo europsko osobno [[vatreno oružje]] pojavilo se
U znanstvenom smislu barut je otvorio mnoge [[kemija|kemijske]] probleme, koji su naposljetku doveli do otkrića [[kisik]]a i moderne kemije. S druge strane, očigledno je bila potrebna valjana [[balistika]] (razmatranje gibanja topovskog zrna), i to [[matematika|matematički]]. Naposljetku, izrada [[oružje|oružja]] je potaknula i razvoj metalurgije.
=== Srednjovjekovna poljodjelska revolucija ===
Unaprjeđenje [[poljodjelstvo|poljodjelstva]] u Europi nije slijedilo isti obrazac kao na drevnom Istoku, gdje je tehničko rješenje bilo umjetno [[navodnjavanje]]. Europa je već bila prirodno navodnjena dovoljnim [[padaline|padalinama]] tijekom proljeća i ljeta. Umjesto toga, europski su [[Ratarstvo|ratari]] proizvodnju mogli povećati jedino oranjem teškog tla
Čimbenici koji su prije sprječavali razvitak zapadne Europe – [[šume]] i tvrdo [[tlo]] – sada su ubrzali taj napredak. Od 10. stoljeća pokazuju se vlastite gospodarske prednosti Europe. One su prvenstveno poljodjeljske, zasnovane na prikladnosti klime i tla, kad su prevladane početne teškoće
==== Teški plug ====
[[Plug]] je najvažnija orača sprava, a svojom [[konstrukcija|konstrukcijom]] omogućava dublje [[rezanje]] i prevrtanje zemlje na jednu stranu. Obrada plugom mrvi, miješa i okreće čestice tla, što tako obrađeno [[tlo]] čini vrlo pogodnim za razvoj [[usjev]]a. Plug za razliku od rala u pravilu ima kolica ornice, na koje se naslanja gredelj koji je kraći nego kod rala, a rezanje zemlje okomito u odnosu na površinu tla se obavlja pomoću crtala. Najveća razlika, a ujedno i najvažniji dio pluga je daska ili odgrnjača, koja osigurava da plug može i prevaljivati zemlju. Pored toga, lemeš (vodoravno rezanje brazde) je proširen i oštar samo s jedne strane (asimetričan), a najčešće ima dvije ručice za upravljanje.
Prva novina poljodjelske revolucije bilo je uvođenje teškog pluga početkom 8. stoljeća. Zemlja je temelj materijalnoga života srednjovjekovlja, ali ona je škrta zbog toga što ljudi nisu sposobni iz nje mnogo izvući. [[Alat]]i su samo osnovni, zemlja je loše obrađena, oranje je plitko. Dugo je u uporabi bio [[antika|antički]] nepoduprti laki plug, primjeren površinskom tlu i neravnim terenima [[mediteran]]skog područja. To je u biti bila [[motika]] koju je vukao jedan ili dva vola, a polja su se orala unakrsno više puta. Njegov simetrični lemeš, ponekad
Teški plug, plug s crtalom, asimetričnim lemešom i odgrnjačom, s pokretnim prednjim dijelom, postavljen na [[kotač]]e, zacijelo je bio značajan napredak. Bio je to gigant od drveta i željeza. Raskopavao je tlo do dubine [[Korijen (biljke)|korijena]] i prevrtao ga, dajući prave brazde i uklanjajući potrebu za unakrsnim oranjem. Teškom se plugu opiralo golemo [[trenje]] i stoga ga je moralo vući do osam volova. Taj plug, jedan od najvažnijih srednjovjekovnih [[izum]]a, je antičkoga podrijetla i gotovo se sigurno razvio na temelju pluga s kotačima kojeg opisuje [[Plinije Stariji]] u 1. stoljeću. Iako su teški plug izumili [[stari Rim]]ljani, oni su ga rijetko koristili.
Redak 113:
Antička zaprega, koja je ormu stavljala na [[vrat]], pritiskala je grudi životinje, otežavala joj [[disanje]] i brzo je umarala. Orma koju su koristili za konje bila je u biti ista kao za volove. Tradicionalna vratna orma, koju je vol podnosio zbog kratkog vrata, nije bila primjerena konju. Ta je orma bila donekle prikladna za volove (glavnu životinju za vuču), ali je bila posve neprikladna za korištenje konja u istu svrhu, jer je prsni pojas, čim bi konj jače povukao, skliznuo prema vratu i gušio životinju, drastično smanjujući učinkovitu [[snaga|snagu]].
Europljani su prilagodili konjski ovratnik koji se oslanja na konjska ramena i koji je zamijenio traku preko konjskih prsa. Novi način uprezanja je premjestio [[pritisak]] na životinju s [[dušnik]]a na ramena i [[Prsna kost|prsnu kost]], omogućio životinji da lakše diše, što joj je pak omogućilo da snažnije vuče, i tako povećao učinkovitost konja pri vuči za četiri do pet puta. Konjski ovratnik je [[izum]] koji
Valja imati na umu da je veličina i snaga srednjovjekovnih teglećih životinja bila daleko manja od one današnjih. Tegleći je konj općenito manji od bojnoga, koji mora nositi oklop i teško naoružanoga konjanika. Tu se potvrđuje prvenstvo vojnih potreba pred gospodarskim. Također, mnogi su se seljaci i velikaši skanjivali uposliti konja zbog njegove visoke [[cijena|cijene]] i teškoće njegove prehrane ([[zob]]i). Stoga konj nije posvuda odmijenio vola. Do 12. stoljeća konju je dana prednost kao životinji za vuču kola. Upravljivost kola je poboljšana na razne načine.
Redak 121:
==== Otvorena polja ====
Do 11. stoljeća selom su zavladala dva usporedna sustava: na razini sela i seljaka organizacija rada poznata kao '''sustav otvorenih polja''', a na razini vlastelina '''vlastelinski sustav'''. Feudalni posjed je bio imanje vlastelina. Obično se
Podrijetlo sustava otvorenih polja je u 10. i 11. stoljeću, ali su izvori vrlo škrti. U 12. stoljeću sustav je već dosegnuo zrelost. Nekoliko je čimbenika doprinijelo oblikovanju toga sustava. Jedan je rast stanovništva, koji je rascjepkao [[obitelj]]ske posjede zbog dijeljenja nasljeđa među djecom ili samo sinovima. Drugi je kultiviranje nove zemlje, koja je dijeljena u trake prikladne za oranje. Treći je uporaba teškoga pluga, kojim je lakše obrađivati duge trake zemljišta nego kvadratna polja (često okretanje većeg broja upregnutih životinja je vrlo nespretno). Tako su s vremenom velika područja [[Britanija|Britanije]] i kontinentalne Europe postala prekrivena selima okruženim s dva ili tri velika polja koja su činile kultivirane trake prilagođene [[reljef]]u, a ona bi se obrađivala redom zadanim dvopoljnim ili tropoljnim sustavom (stoga su seljaci imali zemlju u svim poljima), a na isti je način bila organizirana i zemlja koju je izravno koristio vlastelin. No u nekim se je područjima održao sustav odvojenih posjeda, a postojali su i drukčiji sustavi.
U takvom je sustavu rotacija polja postala organizirana i regulirana. Sve se
=== Razvoj gradova i specijalizacija proizvodnje ===
Redak 168:
[[Germani|Germanski]] su narodi u Europu uveli nemediteranski stil odijevanja: [[krzno]], [[čarape]], [[hlače]], [[čizme]], te ideju šivanja [[odjeća|odjeće]] iz više dijelova [[tkanina|tkanine]]. U ranom srednjem vijeku, kao i u rimsko doba, izrada odjeće bila je gotovo isključivo ženski posao. One su šišale [[ovca|ovce]], drobile [[lan]], češljale [[vuna|vunu]], prele, tkale, rezale tkaninu i šivale. Kao i u rimsko doba, glavne tkanine bile su laneno platno i vuna. Izradom [[pamuk|pamučne]] i [[svila|svilene]] odjeće je kršćanska Europa ovladala tek u 12. stoljeću.
Ovčje runo se
==== Tkalački stan ====
Redak 177:
Jedna od najranijih raširenih industrijskih primjena [[vodenice]] bilo je valjanje sukna. Valjanje sukna je jedan korak u izradi vunene odjeće, kojim se vunena tkanina čisti i čini gušćom. Prije primjene vodenice izvodilo se je gaženjem nogama, a potom teškim drvenim batovima koji su se podizali i spuštali vrtnjom [[vodeničko kolo|vodeničkog kola]]. Proizvodnja [[uže|užadi]] od [[konoplja|konoplje]] zahtijeva sličan postupak, kojim se razbijaju osušene stabljike i oslobađaju vlakna. Uporaba vodenice u tu svrhu je dokumentirana u jugoistočnoj Francuskoj oko 900.
Do 12. stoljeća organizacija rada se
U 13. stoljeću razvio se novi način organizacije posla. Dobru sliku daju nam dokumenti sudskog procesa iz 1285. - 1286. u gradu Douai, na sjeveru [[Francuska|Francuske]]. [[Trgovac]] je kupovao vunu u Engleskoj, te ju je prodavao lokalnim tkalcima. Tkalci su pak njemu prodavali nedovršenu tkaninu, a on ju je prodavao valjačima. Valjači su opet njemu prodavali dovršenu tkaninu, a on ju je prodavao na bojanje. Onda bi opet otkupio obojenu tkaninu i konačno ju prodavao na [[tržište|tržištu]]. Tako je istu vunu kupovao i prodavao 4 puta, a cijena je pritom narasla od 5 do 6 puta. U čitavom postupku ključni su bili tkalci. Oni su bili prvi radnici u povijesti koji su putem [[štrajk]]a zaustavili neku industriju (Douai, 1245.).
Srednjovjekovni gradovi koji su u 13. stoljeću najjasnije nagovještavali budući razvoj bili su veliki ''tekstilni'' gradovi [[Flandrija|Flandrije]] i [[Italija|Italije]], u kojima je umjesto mnogih specijaliziranih [[obrt]]a manjih gradova prevladavajuća [[tekstilna industrija]] dovela do velikih klasnih razlika. Kuće bogatih trgovaca tekstilom gomilale su se u prvim europskim [[luksuz]]nim stambenim četvrtima, dok su [[labirint]]i stambenih zgrada u kojima su živjele obitelji tkalaca činili prve [[Proleteri|proleterske]] sirotinjske četvrti.
==== Kolovrat ====
Krajem 13. stoljeća dolazi do daljnjeg mehaniziranja tekstilne industrije uvođenjem kolovrata, koji je vjerojatno izumljen na [[Bliski istok|Bliskom istoku]] ili u [[Indija|Indiji]]. Najstariji poznati pouzdani prikaz je iz [[Bagdad]]a, a datira iz 1237. Najstarije spominjanje u Europi je iz oko 1280. U najranijem zapadnom obliku sastojao se od malenoga vretena učvršćenog na držače i putem [[Remenski prijenos|remena]] povezanog s većim kolom. Prelja je držala preslicu s vlaknima u lijevoj ruci, desnom rukom sučući nit koja se namatala na vreteno, a vrtnja vretena se
U 13. stoljeću je uvedeno grebenalo s [[metal]]nim zupcima, koje je postupno zamijenilo stare koštane ili drvene češljeve, pomoću kojih su vlakna pripremana za predenje. Sljedeća novina je bila naprava za pripremanje snopova niti osnove za smještanje na [[tkalački stan]]. To je bio kvadratni drveni okvir koji se
==== Svilena tkanina ====
Redak 198:
==== Radilica ====
Obrtna ručica izgleda da je ipak srednjovjekovni [[izum]]. Pojavila se u ranome srednjem vijeku u jednostavnim mehanizmima, kao što je [[Brušenje|obrtni brus]] prikazan u ''Utrechtskom psalitru'' sredinom 9. stoljeću, ali čini se da nije bila u širokoj uporabi prije kraja srednjega vijeka. Kako god bilo, njezina najuspješnija inačica, sustav radilica ([[koljenasto vratilo]]) - obrtna ručica, pojavljuje se tek potkraj 14. stoljeća. Čini se ipak prema nekim nalazima, premda spornim, da je radilica također antički izum. [[Mač]]eve i bojne sjekire, kao i mnoge poljodjelske, kućanske i obrtničke alate trebalo je oštriti. Odavno je za brušenje korišten postupak višestrukog povlačenja oštrice preko [[abrazija|abrazivnog]] kamena (obično [[pješčenjak]]a). U Kini se
==== Bregasta osovina ====
Redak 204:
==== Tokarilica ====
Za potrebe obrade [[Drvo (materijal)|drva]] je uvedeno malo novih pomagala, ali su se mnoge stare počele češće rabiti, uključujući [[tokarenje|tokarilicu]]. Radi se o [[stroj]]u koji brzo vrti komad drveta kojeg se obrađuje pomoću nekog [[Rezni alat|alata za rezanje]], a u srednjem su vijeku rabljene dvije mogućnosti: tokarilica s motkom i tokarilica s lukom. U tokarilici s motkom uže je namotano oko osovine i jednim krajem privezano za kraj motke učvršćene iznad osovine; povlačenje drugog kraja užeta prema dolje vrti osovinu i savija motku, koja, kad se ispravlja, vrti osovinu u suprotnom smjeru. U tokarilici s [[Luk (oružje)|lukom]] se
==== Lončarsko kolo ====
Redak 227:
==== Kovano željezo ====
U proizvodnji [[Povijest metalurgije željeza|željeza]] su se i dalje koristili stari postupci. Prvi je korak bilo pranje i pečenje rude, te njeno mrvljenje u komade prikladne za preradu u [[plitko ognjište|plitkom ognjištu]] (''redukcijskoj peći''). Nakon što je stoljećima bila tek udubljenje u zemlji s [[Glina (tlo)|glinenom]] oplatom i [[Kupola|kupolom]], [[peć]]i je dodan zdepast [[dimnjak]] od gline i [[pješčenjak]]a. Peć je imala otvor za izlaz [[plin]]ova, otvor za punjenje rudom, te otvor pri dnu za vađenje žara, mekog i usijanog (ali ne rastaljenog) [[željezo|željeza]] ([[spužvasto željezo]] ili porozno željezo) i upuhivanje zraka pomoću [[mijeh|mjehova]]. Za proizvodnju 1 [[kilogram]]a željeza takva je peć trošila 12 kilograma [[drveni ugljen|drvenog ugljena]]. Spužvasto željezo se
Naravno, nije se znalo što se uistinu događa u [[peć]]i (plitkom ognjištu). Znalo se
Srednjovjekovni mjehovi su bili drvene kutije zatvorene komadom [[Koža (materijal)|kože]], koje se
Jedna od novina u obradi željeza bilo je uvođenje naprave za izvlačenje željezne [[žica|žice]]. Velike količine željezne žice bile su potrebne za izradu žičanih [[oklop]]a (oklopa od međusobno povezanih prstenova). Umjesto da se žica proizvodi dugotrajnim [[kovanje]]m, sada se
Tijekom 12. stoljeća opaža se širenje kovača na [[selo]]. Isprva su kovači bili prije svega proizvođači [[oružje|oružja]] i opreme za [[vitez|vitešku]] elitu, a pojavljuju se na selu tek kad se
==== Visoka peć i lijevano željezo ====
Prema nekim [[povijest|povjesničarima]] je [[visoka peć]] ([[peć]] za proizvodnju [[sirovo željezo|sirovog željeza]]) najveće [[tehnologija|tehnološko]] postignuće [[srednji vijek|srednjega vijeka]]. U postupku oblikovanja srednjovjekovne visoke peći je [[vodeničko kolo]] još jednom igralo glavnu ulogu. Širenje vodeničkih kola s pritoka i malih rijeka na velike rijeke bilo je omogućeno izgradnjom [[brana]] i vodeničkih jaraka, koja se opaža naročito nakon 1300., a okomito je kolo opremljeno nizom dodataka, poput mehaničkog automatskog regulatora: kvadratni segment [[osovina|osovine]] mlinskog kamena je vrtnjom udarao u produžetak na lijevku [[mlin]]a i istresao [[brašno]] iz njega: što se
Kada su i gdje visoke peći nastale nije posve jasno. Kineske visoke peći pogonjene snagom vode su se s vremenom proširile do [[Perzija|Perzije]], ali nije poznato kada, niti kako su se otuda širile dalje na Zapad. Prva poznata europska visoka peć
Snažna struja zraka u takvim pećima zagrijava rudu do temperature na kojoj apsorpcija [[ugljik]]a postaje vrlo brza, što daje slitinu koja sadrži oko 96% željeza i 4% ugljika. Temperatura taljenja takve slitine je oko 1100° [[celzij|C]], što je mnogo niže od temperature taljenja čistog željeza (1530 °C), a to pak omogućuje [[lijevanje]] rastaljenog željeza. Tako je visoka peć drevno umijeće proizvodnje željeza uvela u [[Industrijska revolucija|industrijsko doba]]. Lijevano je željezo postalo traženi poluproizvod posve novoga dvostupanjskog postupka.
Visoka peć pokretana [[vodeničko kolo|vodeničkim kolom]] je mogla raditi bez prestanka tjednima ili mjesecima. Pijesak i glina koji su sadržavali željeznu rudu su miješani s [[vapnenac|vapnencem]] (talionički dodatak). Peć je punjena slojevima te smjese, između kojih su dodavani slojevi drvenog ugljena. Tijekom zagrijavanja su glina, pijesak i vapnenac stvarali [[šljaka|šljaku]] koja je plutala na površini rastaljenoga željeza. Šljaka se
==== Bušotine i rudnici ====
Redak 252:
Tijekom ranoga srednjega vijeka [[brodogradnja]] je napredovala i na jugu i na sjeveru Europe. Na [[Sredozemno more|Sredozemnom moru]] je tijekom ranog srednjeg vijeka trokutasto [[latinsko jedro]] konačno uspješno postavljeno na veća plovila. Tu su tehniku najprije razvili [[muslimani]], od njih su je preuzeli [[Bizant]]inici, a potom i ostali Europljani, tako da je do 800. latinsko jedro prevladalo na Sredozemnom moru. Bilo je obješeno na dugi nakošeni križ [[jarbol]]a. Jedan kraj križa se uzdizao iznad vrha jarbola, a drugi je dopirao gotovo do [[Paluba|palube]]. Takvo jedro može zahvatiti [[vjetar]] s obje strane i poboljšalo je pokretljivost broda. No baratanje takvim jedrom nije bilo lako.
Istodobno s uporabom latinskoga jedra, na Sredozemnom moru se
Na sjeveru Europe se brodogradnja razvijala zasebno. Najstariji poznati sjevernjački brod pronađen je u [[Danska|Danskoj]] i datira iz oko 350. pr. Kr. Dug je oko 13 [[metar]]a, građen je tako da mu se daske preklapaju (''preklopna građa''), a daske su međusobno privezane, a ne zabijene [[čavao|čavlima]]. [[Brod]] nema niti jarbol, niti kobilicu, niti brave za duga [[veslo|vesla]] i očigledno ga se
[[Vikinzi]] su imali i svoju verziju obloga, trgovačkoga broda (''knorr''), brod preklopne građe, širok i uglavnom pokretan jedrima, uz nekoliko dugih vesala. No do 10. stoljeća preklopna je građa zastarjela, a u [[Nizozemska|Nizozemskoj]] se je pojavio bolji obli brod ili ''koga''«. Bio je građen od dasaka poredanih jedna do druge, koje se ne preklapaju (način gradnje preuzet sa Sredozemnoga mora) i imao je korito ravna dna. Takvo je dno bilo prikladno za pristajanje na [[plaža]]ma, ali je zbog njega brod bio izložen zanošenju. Povećanje broja [[luka]] na sjeveru u 11. stoljeću omogućilo je da se dno koga zaobli i da mu se doda duboka kobilica, što je riješilo problem zanošenja. Ti su brodovi bili pogonjeni isključivo [[energija vjetra|vjetrom]], imali su jedno veliko križno jedro od [[pamuk|pamučne]] ili [[lan]]ene tkanine. Bok broda izvan vode je povišen. Dok je ''knorr'' mogao prevoziti 50 [[tona]] tereta uz posadu od 12 do 14 ljudi, nova ''koga'' je mogla prevoziti 200 tona uz posadu od 18 do 20 ljudi, a do kraja 12. stoljeća kapacitet je dosegnuo 300 tona.
Redak 260:
Krajem 12. stoljeća na Sredozemnom moru su se pojavili brodovi s dva jarbola. [[Brodogradilište|Brodogradilišta]] [[Venecija|Venecije]] i [[Genova|Genove]] su proizvodila brodove s dvije ili tri palube i parom jarbola s latinskim jedrima. Imali su velik teretni prostor što je snizilo cijenu [[prijevoz]]a i potaknulo trgovanje rasutim teretom.
Tijekom 13. stoljeća na Sredozemnom moru se
U 11. stoljeću su sjevernjačkim ''kogama'' dodane ''kule'', nadgradnje na palubi na pramcu i/ili krmi, koje su služile za obranu od gusara. U sredozemnoj su [[brodogradnja|brodogradnji]] te kule preuzete i postupno su postale dio trupa broda te su se pokazale djelotvornima za obranu od gusara. Takva u trup broda ugrađena pramčana kula (prednja paluba), postala je stalna odlika [[jedrenjak]]a i služila je kao zaklon za posadu i spremište rezervne [[uže|užadi]].
==== Kompas ====
I [[kompas]]
==== Krmeno kormilo ====
[[Krma|Krmeno]] je [[kormilo]] je odavno bilo poznato u Kini i moguće je da je iz Kine stiglo u Europu, ali je isto tako moguće da je neovisno izumljeno u [[Bizant]]u ili na [[Baltičko more|Baltiku]]. Središnje je kormilo bilo teško postaviti zbog oblika kobilice na krmi broda, pa je rabljeno veslo za upravljanje sa strane broda. Čini se da u Europi uvođenje krmenoga kormila nije bilo potaknuto potrebom za boljom upravljivošću, jer je [[veslo]] za upravljanje sasvim dobro služilo toj svrsi. No nove su ''koge'' postale toliko visoke da su zahtijevale vrlo duga vesla za upravljanje, što je stvaralo probleme. Ravna krma ''koge'' je bila zgodno mjesto za postavljanje kormila. U 13. stoljeću krma je izravnana i dodano je krmeno središnje kormilo. To je jako poboljšalo upravljivost broda, vjetar se
Kompas i krmeno kormilo imali su na moru učinak jednak onome konjske orme na kopnu. Plovidba otvorenim morem je postala izvediva i zamijenila je obalnu plovidbu. Time su [[ocean]]i po prvi put postali dostupni za istraživanje. Neki pak smatraju da uvođenje krmenog kormila u 13. stoljeću vjerojatno ipak nije bilo toliko značajno kao što se vjerovalo. Nije se značajno poboljšala upravljivost, za značajnu promjenu smjera je i dalje trebalo pomicati jedra, ali je ovakvo kormilo ipak smanjilo vrijeme i napor potrebne za održavanje broda na pravcu (kursu).
Napredak u [[Pomorstvo|moreplovstvu]] imao je značajne posljedice
Rana uporaba
=== Graditeljstvo ===
Redak 287:
=== Papir ===
[[Papir]] je bio proizvođen u Kini već u 2. stoljeću. Otuda se proširio najprije [[islam]]skim svijetom, u [[Bagdad]]u je već korištena snaga vode, a u [[Španjolska|Španjolskoj]] se takve tvornice javljaju oko 1150. Veća proizvodnja [[lan]]enoga platna, potaknuta modom nošenja lanenih košulja i rublja, dala je sirovinsku bazu za proizvodnju papira u Europi, postupci koje su preuzeti iz Kine. Tako je cijena papira pala, a [[tržište]] se proširilo. Papir se proizvodio u dva koraka. U prvom krpe su se rezale, namakale, sjeckale i tukle u koritima [[Bat (alat)|batovima]] sa šiljcima. U drugom je koraku tako dobivena kaša prenošena u spremnik tople vode, miješana i uranjana u pravokutni kalup s rešetkastim dnom od žice. Slojevi kaše su podizani i slagani na hrpu, razdvojeni filcem, a iz hrpe bi se potom iscijedila voda. Tako dobiveni listovi su sušeni, izglađeni kamenom, te uronjeni u spremnik smjese od želatine i stipse. U kršćanskoj Europi se
== Izvori ==
|