Izravni učinak: razlika između inačica

'''Izravni učinak''' je svojstvo [[pravna norma|pravne norme]] [[pravo Europske unije|prava Europske unije]] da stvara subjektivna prava za pravne subjekte, a ta su subjektivna prava nacionalni sudovi država članica dužni štititi. Da bi pravna norma prava EU imala izravni učinak u nacionalnom pravu, odnosno da bi mogla utjecati na nastanak, promjenu ili prestanak nekog pravnog odnosa, ona mora biti jasna i bezuvjetna, te neovisna o donošenju bilo kakvih dodatnih mjera od strane država članica. Izravni učinak u nacionalnom pravu država članica mogu imati norme primarnog i sekundarnog zakonodavstva. Svaka od kategorija pravnih akata specifična je po svojim učincima. Doktrinu izravnog učinka [[Europski sud]] uspostavio je u [[Predmet Van Gend en Loos|predmetu ''Van Gend en Loos'']] i ustvrdio da pravo Zajednice ima izravni učinak u pravnim poretcima država članica, ne rekavši ništa preciznije o njihovom mjestu u nacionalnim pravnim poretcima, što je Europski sud razjasnio u odlukama koje su uslijedile nakon toga.<ref>[http://www.pravo.hr/_download/repository/Ucinci_direktiva.pdf Rodin S. i Ćapeta T (ur.), ''Učinci direktiva EU u nacionalnom pravu'', Pravosudna akademija, Zagreb 2008. ]</ref>

 

 

==Izvori==