Talijani u Hrvatskoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
+povijest
Redak 40:
== Povijest ==
===Prvi svjetski rat i poraće===
Izbijanjem [[Prvi svjetski rat|rata]] između Austro-Ugarske i Italije 1915., mnoga talijanska kulturna društva i organizacije te stranke u Hrvatskoj su raspuštene i zabranjene, a Talijani pristaše ujedinjenja s Italijom bili su zatvoreni. Neki Talijani iz Istre i Dalmacije dobrovoljno su služili u talijanskoj vojsci na [[Talijansko bojište (Prvi svjetski rat)|Sočanskom bojištu]] (Fabio Filzi iz Pazina, Giovanni Grion iz Pule itd.). Nakon raspada Austro-Ugarske krajem 1918., talijanske snage sukladno [[Londonski ugovor|Londonskom ugovoru]] zauzele su Istru, Rijeku i veći dio Dalmacije. Većina domaćih Talijana s velikim nadama je očekivala pripajanje tih krajeva Italiji.<ref name="sebenico"/> Između studenog 1918. i lipnja 1921. većina Dalmacije te Rijeka i kvarnerski otoci bili su pod vojnom upravom Antante i talijanskih snaga, čekajući diplomatsko rješenje spora između Italije i Kraljevine Jugoslavije. Talijanska okupacijska vlast diskriminirala je protivnike pripajanja Italiji te ograničavala političke slobode. U takvim uvjetima dolazilo je do okršaja i sukoba mjesnih Talijana s Hrvatima i Srbima. U porastu nacionalnih napetosti, među dalmatinskim Talijanima dolazi i do osnivanja udruženja ''Fascio nazionale'' i ''Fascio giovanile'' s geslom "Italia o morte" ("Italija ili smrt").<ref>[http://hrcak.srce.hr/file/74558‎ M. Blažević, Šibensko gospodarstvo od sredine 19. stoljeća do 1921. Rad. Zavoda povij. znan. HAZU Zadru, sv. 51/2009., str. 161–201.]</ref> Kad je [[Rapallski ugovor|Rapallskim mirovnim sporazumom]] 19211920. Italiji, suprotno očekivanjima, uz Istru pripao samo grad Zadar, otoki otoci Lastovo, teCres i IstraLošinj, dio dalmatinskih Talijana se zajedno s povlačenjem talijanske vojske iselio u Italiju ili u novopripojene krajeve, pogotovo Zadar.<ref (navodnoname="sebenico">[http://www.sebenico.com/our-works/dolazak-talijana-u-sibenik-06-11-1918-godine/ iOdlazak doTalijana 20iz Šibenika nakon 30 mjeseci okupacije],000) sebenico.com</ref> 1924. i Rijeka ulazi u sastav Italije.
 
U ostatku istočnojadranske obale koji je pripao [[Kraljevina Jugoslavija|Jugoslaviji]], lokalni Talijani su po [[Rapallski ugovor|Rapallskom sporazumu]] imali pravo na talijansko državljanstvo i obrazovanje na svom jeziku. Nastupanjem fašizma u Italiji te agresivnom [[Mussolini]]jevom retorikom prema Dalmaciji, rasla je međunacionalna netrpeljivost. Ona se očitovala 1921. i 1932. i u razbijanju [[Mletačka Dalmacija|mletačkih]] spomenika u Trogiru i drugim gradovima.<ref>Jareb, Matio. "Trogirski incident od 1. prosinca 1932. i mletački lav svetog Marka kao simbol “talijanstva” istočne obale Jadrana", God. 39., br. 2., 419.- 443. (2007)</ref><ref>J. BREŠAN [http://arhiv.slobodnadalmacija.hr/20050114/dalmacija04.asp "Mletački lav izronio iz kanala"], Slobodna Dalmacija, petak, 14.1.2005.</ref>
 
U krajeve koja su između dva rata bili pod talijanskom vlašću talijanske vlasti su doseljavale državne službenike s juga Italije, pa su tako u Vodnjanu bile izgrađene barake za karabinjere i carinike koji su se doseljavali na službu u pripojenu Istru.<ref>Sven Semenčić: [http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=845654 Istra - kako je počela kulturna revolucija u oficirskom ljetovalištu], Jutarnji list, 10. srpnja 2010.</ref> Slično tome, talijanska vlada je poticala naseljavanje u Zadar i Lastovo.
 
===Drugi svjetski rat===
U Travanjskom ratu 1941. fašistička Italija je izvršila invaziju na Jugoslaviju te joj je nakon sloma države NDH prepustila veći dio Dalmacije te ostatak Kvarnera i Hrvatskog primorja. Nekih od mjesnih Talijana su bili novačeni u talijansku vojsku ili su postali oslonci novog režima. Nakon kapitulacije Italije 1943., dalmatinski i Talijani iz Italije zarobljeni od strane partizana priključili su se NOVJ u sklopu bataljuna "Garibaldi", nastavljajući se boriti protiv Nijemaca i ustaša. Drugi su u Istri, Rijeci i Zadru pod zaštitom njemačkih snaga ostali i nastavili se boriti protiv partizana, dok su neki, pogotovo iz ostatka ratom poharane Dalmacije i teško bombardiranog Zadra, 1943.-1944. otišli u Italiju.