Šah: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m uklonjena promjena suradnika Marin5060 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnika MaGa
Redak 16:
 
Igra s ovakvom pločom i figurama postoji barem od [[6. stoljeće|6. stoljeća]], ali pravila o kretanju figura mijenjala su se. Bitna promjena, koja čini moderni šah posve drugačijom igrom od [[iran]]skog '''[[šatrandž]]a''', uvedena je oko [[1470.]] godine u [[Italija|Italiji]]. Kasnije je bilo još modifikacija pravila ([[rokada]], uzimanje ''[[en passant]]'', promocija pješaka), pa su pravila konačno fiksirana tek u [[19. stoljeće|19. stoljeću]].
 
== Pravila igre ==
 
{{glavni|Pravila šaha}}
 
Igrači vuku naizmjenično po jedan potez, prvi potez vuče igrač s bijelim figurama. Cilj igre je matirati suparničkog [[Kralj (šah)|kralja]]. Pravila suvremenog šaha bitno se razlikuju od pravila iranskog šatrandža. Ploča i figure su jednaki, ali pravila o kretanju figura su drugačija.
 
=== Pravila kretanja figura ===
 
* [[Pješak (šah)|Pješak]] se kreće isključivo prema naprijed. Iz početne pozicije, na drugom redu, može ići naprijed za jedno ili za dva polja, a nakon toga samo za po jedno polje. Uzimati pak može samo ukoso na prvo polje prema naprijed. Dakle npr. bijeli pješak s polja d4 može uzeti protivničku figuru na c5 ili na e5. Pješak dolaskom u zadnji (osmi) red biva promoviran u figuru po izboru igrača (obično je to kraljica).
* [[Kralj (šah)|Kralj]] se može pokretati svim smjerovima za jedno polje. Nikada ne smije doći na mjesto koje napada bilo koja suparnička figura.
* [[Kraljica (šah)|Kraljica]] (naziva se i "dama") je najjača figura, kreće se neograničen broj slobodnih polja u svim smjerovima: okomito,vodoravno i dijagonalno. Ne može preskakati figure.
* [[Top (šah)|Top]] (naziva se i "kula") kreće se neograničen broj slobodnih polja okomito i vodoravno (po linijama i redovima). Ne može preskakati ostale figure.
* [[Lovac (šah)|Lovac]] (susreće se njemački naziv "laufer") kreće se neograničen broj slobodnih polja po dijagonalama. Ne može preskakati druge figure. Zbog kretanja uvijek po poljima iste boje lovci se mogu nazivati "bijelopoljnim" i "crnopoljnim" lovcem.
* [[Skakač]] (naziva se i "konj") je jedina figura koja može preskočiti drugu figuru, svoju ili protivničku. Kreće se u obliku slova L: dva polja ravno, zatim jedno polje lijevo ili desno, na bilo koju stranu. Dakle, ako stoji u centru table ima osam raspoloživih polja.
 
=== Mat ===
 
[[Mat]] je situacija kad je nakon našeg posljednjeg poteza suparnički kralj napadnut na takav način da se ne može obraniti. Postoje tri načina obrane od napada na kralja:
* uzeti napadačku figuru
* postaviti neku svoju figuru na liniju napada (ako nije napadnut od skakača)
* uzmaknuti kraljem na polje koje nije pod napadom.
 
Ako niti jedna obrana nije moguća, kralj je matiran.
 
== Šahovska notacija ==
 
{{glavni|Šahovska notacija}}
 
U općoj uporabi za bilježenje šahovskih partija i pozicija danas je takozvana '''algebarska notacija'''. Ona se prvi put pojavljuje u jednom francuskom rukopisu još iz [[1173.]] godine, ali u široku uporabu ušla je tek u 19. stoljeću. Godine [[1981.]] Svjetska šahovska organizacija [[FIDE]] ju je usvojila kao standard. U zemljama engleskog govornog područja još se ponekad koristi tzv. opisna notacija.
 
== Nastanak i razvoj ==
=== Podrijetlo ===
 
Podrijetlo šaha nije dovoljno poznato. Prvo spominjanje šaha datira s kraja [[6. stoljeće|6. stoljeća]] poslije Krista, ali općenito se smatra da je nastala znatno ranije, vjerojatno oko početka naše ere. Zaključuje se tako iz činjenice da je izumitelj igre među figure uvrstio i onu koja simbolizira bojna kola, oružje koje je u 6. st. bilo već odavno zastarjelo.
 
Šah je vjerojatno nastao u [[Indija|Indiji]]. Na [[sanskrt]]u igra nosi naziv "čaturanga" ("čatarunga"), što znači "četverodjelna"; to je također pjesnički izraz za vojsku, koja je imala četiri roda: [[pješaštvo|pješake]], [[konjica|konjaništvo]], [[slon]]ove i [[bojna kola]]. Ime su preuzeli [[Perzijanci]] (Iranci) kao "čatrang", a od njih [[Arapi]] kao "šatrandž". Neki ipak smatraju, da je igra nastala u [[Kina|Kini]] ili [[Središnja Azija|Središnjoj Aziji]].
 
Legenda, izmišljena tek u novom vijeku, pripisuje izum šahovske igre grčkom junaku [[Palamed]]u: izmislio ju je za vrijeme [[Trojanski rat|opsade Troje]], da bi razbio dosadu tijekom deset godina opsade. Sigurno je, da [[Grci]] i [[Rimljani]] nisu poznavali šah. Poznato je da su Rimljani, a prije njih već i [[Drevni Egipat|Egipćani]], poznavali neke igre na ploči, ali one su sličile našoj igri "[[mlin]]u".
 
=== Varijacije šahovske igre ===
 
Osim modernog, "europskog" šaha, koji se danas igra u cijelom [[svijet]]u, postoje desetci drugih [http://www.chessvariants.com/ varijacija], vjerojatno nastale iz iste osnove, indijske "čatarunge". Neke se igraju na tabli s manjim ili većim brojem polja, s dodatnim figurama, drugačijm pravilima o kretanju figura itd. Igre tipa šaha razlikuju se od drugih [[igra na ploči|igara na ploči]] posebnom ulogom pješaka (koji se ne mogu kretati unatrag) i kralja (čije je matiranje u većini varijacija cilj igre). Od tih varijacija najpoznatija je [[japan]]ska igra '''[[shogi]]'''[http://www.shogi.net/shogi.html], koja se igra na ploči 9×9 polja.
 
=== Ratnička simbolika figura ===
 
Šahovske figure, osim kralja i ferza (naša [[kraljica (šah)|kraljica]]), simboliziraju [[četiri]] roda [[vojska|vojske]]: pješake, konjicu, [[slon]]ove i borna kola. (U [[Indija|Indiji]] se također spominje veza s podjelom na četiri [[kaste]] odnosno varje.) Ta se simbolika u prevodima na razne [[jezik]]e djelomično izgubila.
 
Pješak (pijun) je u [[njemački jezik|njemačkom jeziku]] "der Bauer" (seljak), u [[engleski jezik|engleskom]] "pawn", [[riječ]] koja potiče, preko anglo-normanskog i [[francuski jezik|francuskog]], od [[latinski jezik|latinskog]] "pedon", što označava vojnika-pješaka.
 
Figura "konjanik" (ili vitez) još se tako zove recimo u engleskom. U [[ruski jezik|ruskom]] je "konj", u [[hrvatski jezik|hrvatskom]] se gotovo isključivo koristi riječ "[[skakač]]" iako se i tu susreće naziv konj.
 
Indijska figura, koja simbolizira slona i danas se naziva "slon" u ruskom. U njemačkom je "der Läufer", što znači "trkač". U hrvatskom je postala "lovac", a u engleskom, neočekivano, "bishop" ([[biskup]]), možda zato jer oblikom podsjeća na biskupsku kapu.
 
Zanimljive su promjene imena figure "borna kola" u [[Hrvatska|Hrvatskoj]], koje simboliziraju promjene u tehnici [[rat]]ovanja. Stariji naziv bio je "toranj" ili "kula", što se odnosi na drveni toranj, koji se koristio u opsadi. Danas je nazivamo "top". Prijetnja toj figuri naziva se "šuh".
 
Kralj, [[perzijski jezik|perzijski]] "šah", dao je ime igri ("šahmaty" u ruskom, "das Schach" u njemačkom). Uz njega stoji figura, koja se na parzijskom naziva "ferz", što označava kancelara (vezira). Ime "ferz" koristi se i u ruskom. U [[Europa|Europi]], ferz je promijenio spol i postao kraljica ili dama. Prijetnja kraljici nazica se "šeh".
 
=== Šahovnica: magijski kvadrati ===
 
Kako je došlo do konstrukcije tako složene igre? Šahovska ploča je svakako starija od figura: magijski kvadrati s raznim brojem polja nađeni su u starim [[egipat]]skim, [[Kina|kineskim]] i [[Indija|indijskim]] [[hram]]ovima. Tabla sa 8¤8 polja široko je korištena u Indiji. Na [[sanskrt]]u se naziva "aštapada", od "aštau": [[osam]] i pâdam: [[noga]], stopa, polje; to je i jedno od iemna za prebivalište boga Višnu. Aštapada je bila površina na kojoj se gatalo i pororicalo, a poslije su na nju bacane i kocke za igru. U doba [[Veda]] obredi su vršeni u [[priroda|prirodi]] pa je i [[kvadrat]] aštapade urezivan na zemlji. Kvadrat je vjerojatno imao veličinu 8×8 stopa, pa odatle potječe naziv. Početkom naše ere aštapada se počela izrađivati kao tabla od [[drvo|drva]], [[srebro|srebra]] i [[zlato|zlata]] i sl.
 
Na tabli za šatrandž, polja nisu bila obojena raznim [[boja]]ma. Uzorak svjetle i tamne boje, kakav danas općenito zovemo "šahovnica", pojavljuje se prvi put krajem [[11. stoljeće|11. st]].
 
=== Metafizička simbolika ===
 
Kao što se aštapada koristila za proricanje, figurice raznih oblika koristile su se u raznim obredima. Vjerojatno su ta dva elementa spojena i postepeno se razvijala fiksirana pravila o tome kako se pojedine figure kreću preko polja, sve do konstrukcije kompleksne [[igra|igre]].
 
Vjeruje se da su [[Indijci]] iz kaste brahmana, koji su vršili obrede i proricanja, na umu imali [[religija|religijsko]]-[[filozofija|filozofijsku]], a ne [[rat]]ničku simboliku aštapade i figura. Figure simboliziraju [[pet]] elemenata od kojih je građen materijalni [[svijet]]: [[zemlja|Zemlju]], [[voda|Vodu]], [[Zrak]], [[vatra|Vatru]] i "peti element", [[Eter (klasični element)|eter]], koji ih objedinjuje. (Tu su teoriju o građi materije od [[Perzija]]naca su usvojili i [[Grci]]; "peti element" kod Grka uvodi [[Anaksimandar]], nazivajući ga ''[[apeiron]]'', ono što je bez granica). Kretanje figura simbolizira međuodnose tih elemenata, a vezano je uz brojčane odnose kojima brahmani pridaju mistična svojstva.
 
=== Zrna žita na šahovskoj ploči ===
 
Jedna [[legenda]] povezuje šahovnicu (aštapadu) s tzv. [[geometrijski red|geometrijskom redom]], čija svojstva zaprepaščuju [[čovjek]]a neukog u [[matematika|matematici]].
 
"Bio jednom davno velik [[car]] [[Šeram]], koji je htio nagraditi 'skromnog' matematičara Sesu za njegovo otkriće šahovske ploče, i rekao mu je neka traži što hoće. Sesa je rekao: Želim da mi date za prvo polje na ploči jedno zrno [[pšenica|pšenice]], za drugo polje dva zrna, za treće četiri, za četvrto osam, i tako za svako slijedeće dva puta više zrna nego za prethodno [[polje]]. Car se iznenadio, rekao: Zar samo to? Nema problema, dobit ćeš svoju vreću [[pšenica|pšenice]] poslije ručka. No, carevi matematičari su računali dva dana, da bi dobili koliko zrna treba predati Sesi, i izračunali su da taj broj iznosi: 18 446 744 073 709 551 615. Car se zamislio, jer matematičari su mu rekli, da njegove [[roba|robne]] zalihe nisu dostatne, pa da ih ima i sto puta više ne bi bile dostatne. I napokon je smislio, pozvao je Sesu i rekao mu: "Dragi čovječe, ja te ne želim prevariti niti za jedno zrno, pa ćeš ti svoju nagradu brojati zajedno s mojim slugama." Čuvši to, Sesi je postalo neugodno, i počeo se ispričavati, da ima hitnoga posla, jer mu je sestra na drugom kraju zemlje pred [[porođaj|porodom]], a muž joj je umro, našto se car nasmijao i dao mu bogatu poputbinu, da širi glas [[svijet]]om o milostivosti cara Šerama."
 
Napomena: legenda je ispričana prema sjećanju, pa može odstupati od neke pisane verzije.
 
Ova pouka o svojstvima geometrijskog reda i danas je aktualna, s obzirom na [[ekologija|ekološku krizu]].
 
=== Šah u Indiji, Perziji i islamskom svijetu ===
 
Prva spominjanja šaha u literaturi potiču iz [[Indija|Indije]] i [[Iran]]a. Krajem [[6. stoljeće|VI. st]], šah (čatarunga) se spominje u indijskoj poemi "Vasavadatta", pisanoj na [[sanskrt]]u, te u isto vrijeme (čatrang) u iranskoj poemi "Karnamuk". Godine [[620]]. zabilježeno je igranje šaha u [[Egipat|Egipt]]u.
 
U [[arapski jezik|arapskoj]] literaturi, šah je prvi put spomenut u jednoj romantičnoj [[poema|poemi]] [[720]]. godine. Nakon toga, šah u islamskom svijetu postiže veliku popularnost. Godine [[786]]. zabilježeno je, da je [[kalif]] [[Harun al-Rašid]] vrlo rado igrao šah, te organizirao mečeve najboljih igrača i pobjednike darivao golemim nagradama (imanja sa seljacima), kakvima se do danas nijedan profesionalni šahist nije približio. Ljubitelji i mecene bili su i kasniji kalifi i drugi vladari u [[Azija|Aziji]]. Najstariju zabilježenu partiju odigrali su u [[9. stoljeće|IX st.]] kalif [[al-Nuktadi]] i znameniti igrač [[al-Suli]]. Kasniji su glasoviti majstori npr. [[Abulafath]], po narodnosti [[Tadžik]] ([[11. stoljeće|XI.]] -[[13. stoljeće|XII. st.]]) i [[Ali Šatrandži]] ([[15. stoljeće|XV st.]]), koji je boravio i igrao na dvoru [[Timur|Timur-Lenka]] u [[Samarkand]]u.
 
U arapskom svijetu postalo je izuzetno popularno sastavljanje i rješavanje šahovskih problema (mansuba). Prvi sastavljeni šahovski problem pripisuje se [[bagdad]]skom kalifu Bilahu, [[840]]. godine.
 
Prva [[knjiga]] koja sadrži analize pojenih šahovskih otvaranja pojavila se [[910]]. godine. Autor je al-Lajlaj.
 
=== Šah u Europi ===
[[Datoteka:Honoré Daumier 032.jpg|250 px|mini|desno|Honoré Daumier: Igrači šaha]]
Šah (šatrandž) se širi u [[Europa|Europu]] preko Arapa i [[Bizant]]a. Tako je već [[735]]. godine zabilježeno, da je na dvoru [[Franačka|franačkog]] kralja Karla Martela (utemenitelja dinastije [[Karolinzi|karolinga]] odigrana šahovska partija živim figurama. Na području današnje [[Rusija|Rusije]] šah se prvi put spominje [[820]]. godine; donesen je izravno iz [[Perzija|Perzije]], pa je do danas zadržan iranski naziv "ferz".
 
Popularnost šaha u Europi raste u doba [[Križarski ratovi|križarskih ratova]]. Europljani uvode i prve preinake pravila o kretanju figura, koja dinamiziraju [[igra|igru]], što dovodi do velike revolucije oko [[1470]]., kada se šatrandž transformira u moderni šah.
 
[[Katolička Crkva|Crkva]] je u to vrijeme često prijekim okom gledala na šahovsku igru, svrstavajući je u isti tip poroka kao [[kockanje]]. [[Svećenik|Svećenicima]] i redovnicima često se zabranjivalo, da igraju šah. Prva takva zabrana zabilježena je [[1061]]. godine u [[Italija|Italiji]], a zabilježena je i u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] još u [[16. stoljeće|XVI. st.]] (vidi [[Šah u Hrvatskoj]]).
 
Godine [[1119]]. odigrana je prva dopisna partija. Protivnici su bili [[Engleska|engleski]] kralj [[Henrik I., kralj Engleske|Henrik I.]] i [[Francuska|francuski]] kralj [[Luj VI.]]
 
Veliko djelo o šatrandžu napisao je godine [[1283]]. kralj [[Alfons X. Mudri]].
 
Već [[1472]]. u [[Augsburg]]u je tiskana prva šahovska knjiga (o šatrandžu).
 
==== Šah u keltskoj mitologiji ====
 
Šah je postao vrlo popularan u [[Velika Britanija|Britaniji]] i [[Irska|Irskoj]], o čemu svjedoči njegovo često spominjanje u mitologiji britanskih i irskih [[Kelti|Kelta]]. Bog Lugh, koji će postati kralj Tuatha Dé Danana (analogni su grčkim olimpijskim bogovima), prikazujući svoje mnogobrojne vještine, između ostaloga pobijedio je najboljeg šahistu, uvodeći nov potez nazvan "Lughovo ograđivanje". (Squire, ?/2005:81) Kada je Becuma, boginja koja je bila supruga irskog kralja Conna, zahtijevala da njezin posinak Art bude protjeran, partija šaha odlučivala je tko će morati otići. (Squire, ?/2005:190) Finn mac Coul je igrao šah sa svojim sinom Ossianom, a progonjeni Diarmait, sakriven u [[krošnja|krošnji]] [[stablo|stabla]] iznad njih, triput zaredom u kritičnoj situaciji baci [[plod|bobicu]], kojom pogodi figuru kojom treba povući pobjedonosni potez. (Squire, ?/2005:206) Kod Britanaca, također, šahovska garnitura je jedno od "trinaest blaga Britanije". (Squire, ?/2005:310)
 
== Povijest modernog šaha (od 1470 g.) ==
 
Oko [[1470]]. godine, nepoznati [[Španjolska|španjolski]] genij uveo je dramatičnu promjenu u igru, koja je time znatno dinamizirana. Nova igra, nazvana "De la dama" (jer je dama postala najjača figura) vrlo brzo je postala popularna. Iz Španjolske se reforma brzo proširila na [[Italija|Italiju]]. Do tada se lovac kretao maksimalno za dva polja po dijagonali u potezu, a sada je dobio neograničeno kretanje. Dok je dama koja se kretala za dva polja po linijama i dijagonali dobila današnje mogućnosti kretanja i tako postupno od najslabije postala najjačom figurom na ploči. Naime prije u šatrandžu se dama zvala ''ferz'' i u samim počecima se kretala tek za jedno polje po dijagonali i bila najslabija figura. Ta reforma je ubrzala [[igra|igru]] i proširila mogućnosti, što je sasvim odgovarala duhu [[renesansa|renesansnog]] čovjeka tog vremena.
 
Prvu knjigu posvećenu modernom šahu objavio je godine [[1497]]. [[Španjolci|Španjolac]] [[Luis Ramírez de Lucena|Lucena]] u [[Salamanka|Salamanki]]. U njoj se bavi šahovskim otvaranjima. Godine [[1512]]. u Italiji je tiskana [[knjiga]] čiji je autor [[Pedro Damiano]].
 
U XVI st. najjači igrači šaha su Španjolci i [[Talijani]]. Španjolac [[Ruy López]] je [[1560]]. godine u [[Rim]]u pobijedio najjače talijanske igrače. Prvi šahovski turnir, igran kao niz mečeva, održan je [[1575]]. na dvoru španjolskog kralja [[Filip II.|Filipa II.]] u [[Madrid]]u. Tada su Španjolsku posjetili trojica ponajboljih talijanskih šahista. Talijan [[Giovanni Leonardo di Bona]] pobijedio je Lópeza.
 
Šah se u [[17. stoljeće|17. stoljeću]] i dalje ponajviše igra na dvorovima kraljeva i velikaša. Španjolski biskup [[Ruy López de Segura]] je razvio elemente šahovskih otvaranja i počeo analizirati jednostavne [[šahovska završnica|završnice]] (knjiga [[Libro de la invención liberal y arte del juego del Axedrez]]). Veliku slavu postigao je Talijan (iz Kalabrije) [[Gioachino Greco|El Greco]] ([[1600.]] - [[1634.]]). On je putovao Europom, igrao za novac i svuda pobjeđivao. Svoja uputstva za igru nije tiskao kao knjigu, nego ih pripremao samo kao rukopise, koje je skupo prodavao bogatim ljubiteljima. Karakteristika šahovske [[igra|igre]] u to vrijeme je tendencija za brzim razvojem figura s ciljem napada na najslabije protivnikove točke u osnovnoj postavi. Zbog zanemarivanja defenzivne igre i nepoznavanja šahovske taktike i strategije te partije traju uglavnom vrlo kratko s bezbrojnim previdima čak i mata u jednom potezu.
 
Uz El Greca se veže jedna zanimljiva životna priča. Rođen je u [[Kalabrija|Kalabriji]] oko [[1600]]. godine u siromašnoj [[obitelj]]i. U to vrijeme u šahu je prednjačila Italija, a najači igrači su bili [[Alessandro Salvio|Salvio]], [[Giulio Cesare Polerio]] i [[Pietro Carrera|Carerra]]. Mladi siromašni Greco je počeo prepisivati za plemiće različita šahovska djela, od Lucene pa do talijanskih modernih autora. S vremenom je i sam počeo izvoditi kombinacije u [[šahovsko otvaranje|otvaranju]] te unapređivati izvode svojih prethodnika. Iako, je Grecov genije bio poznat cijeloj Italiji nikad nije dobio pravu priliku, da potuče sve oponente za najboljeg šahista Italije. Zato je otišao u [[svijet]], da tamo potraži mjesto pod suncem, gdje ga neće toliko sputavati njegovo porijetlo. Odlazi u [[Francuska|Francusku]] i tamo na dvoru [[Henrik II., francuski kralj|Henrika II.]] igra protiv najboljih francuskih šahista. Sve ih pobjeđuje vrlo lako više puta i za nagradu dobiva od kralja 5000 kruna. Neki su pokušali to uspoređivati s kasnijim zaradama i zaključili, da je to najveća vrijednost neke šahovske nagrade ikad. No, to mu nije bila jedina zarada, jer je cijelo vrijeme još i prodavo plemićima na dvoru svoje rukopise. Tako su neki engleski plemići, koji su se zatekli u Parizu pozvali El Greca u [[Engleska|Englesku]]. On željan dodatne zarade i prihvaća poziv te odlazi preko [[Le Manche]]a. No, na putu za [[London]] Greco biva opljačkan i jedva izvlači živu glavu. U Londonu jednako lako pobjeđuje sve protivnike, ali izostaje nagrada engleskog kralja. Tako kao jedina zarada Grecu u Londonu ostaje prodaja rukopisa plemićima. Zato se on vraća u [[Francuska|Francusku]], gdje opet pobjeđuje sve protivnike te opet dobiva, doduše manju, nagradu od francuskog kralja. Opet prodaje svoje rukopise plemićima. U tim rukopisima Greco izvodi nove varijante, ali nikad te varijante s današnjeg stajališta nisu korektne. Nakon maestralne igre uvijek dolazi do kritičnog trenutka, gdje vuče neočekivano slab potez. To je razumljivo, jer mu je šah jedina zarada te u svakoj varijanti želi sačuvati nešto za sebe, kako bi nastavio sloviti kao najjači šahist. U njegovim partijama je vidljiva težnje nekoj vrsti protopozicione igre, ali nema potrebe dublje ulaziti u takve pozicije. Greco na vrhuncu šahovske moći, odlučiop je otići u Španjolsku pa odatle u Ameriku. U Španjolskoj pobjeđuje sve protivnike te dobiva nagradu od španjolskog kralja, te ponovno prodaje rukopise. S velikim bogatstvom odlazi u Ameriku, gdje kupuje velike posjede s mnogim [[priroda|prirodnim]] bogatstvima. Odlučio je izaći iz šahovskog svijeta i posvetiti se [[gospodarstvo|gospodarstvu]], ali u tome ga je spriječila jedna od zaraznih [[bolest]]i, koje su se širile u Novoj zemlji. Umire mlad u naponu snage oko [[1634]]. godine.
[[Datoteka:Muzej Međimurja, Čakovec (Croatia) - stol za šah i mlin.jpg|200 px|mini|desno|Starinski stol za šah i [[Mlin (igra)|mlin]]]]
 
Od početka [[18. stoljeće|XVIII. st.]], primat u šahu preuzimaju [[Francuska]] i Engleska. Središte šahovskog života postaju kavane, u kojima se okupljaju pripadnici nove građanske klase u usponu. Najpoznatije su Café de la Regence u [[Pariz]]u i Old Slaughter u [[London]]u.
 
Drugu polovicu [[18. stoljeće|XVIII st.]] obilježio je [[Francuzi|Francuz]] [[François André Danican]], poznatiji pod imenom '''Philidor''' ([[1726]].-[[1795]].) (vidi [[Philidorova škola]]). Također je bio slavni [[opera|operni]] skladatelj. Tijekom nekoliko desetljeća daleko je nadmašivao sve svoje protivnike.
 
Prva novinska šahovska rubrika pojavila se [[8. srpnja]] [[1813.]] godine u Liverpool Mercuryju.
 
Prvi šahovski časopis počeo je izlaziti [[1836]]. g. u Parizu pod imenom [[La Palamada]], urednik je bio [[Labourdonais]].
 
Prvi međunarodni šahovski turnir odigran je [[1851]]. godine u Londonu. Šesnaest sudionika igralo je mečeve po kup-sustavu. Pobijedio je [[Adolf Anderssen]].
 
== Svjetsko prvenstvo (od 1886.) ==
''Glavni članak: [[Svjetsko prvenstvo u šahu]]''
 
Svjetsko prvenstvo u šahu natjecanje je čiji pobjednik postaje svjetski šahovski prvak. Pobjednik je igrač koji prvi osvoji deset bodova (do 1921. godine), poslije 1921. godine šest bodova. Prvi osvajač [[Wilhelm Steinitz]] bio je svjetski prvak 8 godina. Drugi svjetski prvak bio je [[Emanuel Lasker]], titulu je nosio najdulje do sada, punih 27 godina, od 1894. do 1921. godine.
 
Titula prvaka je bila jedinstvena od 1886. do 1993. godine. U tom razdoblju bilo je 13 svjetskih prvaka, potom dolazi do raskola i postoje dvojica prvaka: tzv. klasični prvak svijeta i prvak svijeta FIDE. Poslije 2006. godine titula prvaka je opet jedinstvena, od 2007. godine to je Indijac [[Viswanathan Anand]], petnaesti prvak svijeta.
 
== Sadašnji najbolji igrači ==