Grobnica za Borisa Davidoviča: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nastavak |
info okvir |
||
Redak 1:
{{Infobox knjiga
| naziv = Grobnica za Borisa Davidoviča
'''Grobnica za Borisa Davidoviča''' (podnaslovljena: ''Sedam poglavlja jedne zajedničke povesti'') je zbirka od sedam [[novela]] objavljena [[1976]]. godine, srpskog pisca [[Danilo Kiš|Danila Kiša]].▼
| naziv_izvornika =
| prijevod =
| slika =
| opis_slike =
| autor = [[Danilo Kiš]]
| ilustrator =
| dizajn_korica =
| država =
| jezik = [[srpski jezik]]
| žanr = zbirka novela
| vrsta_djela =
| izdavač = BIGZ / Liber (1. izdanje)
| datum_izdanja = 1976.
| vrsta_korica =
| broj_stranica =
| pripovjedač =
| gledište =
| vrijeme_radnje =
| mjesto_radnje =
| glavni_lik =
| vrhunac =
| teme =
| isbn =
}}
▲'''Grobnica za Borisa Davidoviča''' (podnaslovljena: ''Sedam poglavlja jedne zajedničke povesti'') zbirka je
Novele
Kiš je ovu knjigu napisao dok je radio na sveučilištu u [[Bordeaux]]u, motiviran uglavnom svojom frustracijom prouzročenom neznanjem i nevjerovanjem svojih studenata koji su, mahom [[Politička ljevica|ljevičarski]] orijentirani, odbijali čak povjerovati i u postojanje [[gulag]]a.<ref>Danilo Kiš Home Page – [http://www.kis.org.rs/web/Acitav/B/index.htm Podmuklo dejstvo biografije], prema ''Gorkom talogu iskustva'' (207)</ref>
Line 9 ⟶ 34:
== Novele ==
Svaka priča, osim posljednje, posvećena je nekom Kišovom suvremeniku.
Line 15 ⟶ 39:
Priča je posvećena [[Mirko Kovač|Mirku Kovaču]]. Radnja priče odvija se između 1925. i 1940. godine.
Mikša (Miksat Hantesku) je vješti krojački šegrt kod majstora E. M. Mendela.
Mikša potom upoznaje E. V. Ajmikea koji ga uvodi u tajnu revolucionarnu organizaciju. Nakon par mjeseci, Ajmike mu povjerava da u organizaciji postoji doušnik kojeg treba ubiti, ali mu ne
Ovo ubojstvo isprva ostaje
=== Krmača koja proždire svoj okot ===
Priča je posvećena [[Borislav Pekić|Borislavu Pekiću]].
Gould Verskojls je sin carinika koji u svojim dvadesetima napušta rodni, turobni [[Dublin]] u potrazi za boljim životom. Ubrzo, 1936. godine, dolazi u Španjolsku gdje postaje dragovoljac na strani republikanaca u [[Španjolski građanski rat|Španjolskom građanskom ratu]]. Jednog dana krišom priopćava svom komandantu da
Par dana kasnije, Verskojls je na prevaru doveden na vojni parobrod na kojem je navodno trebao napraviti sitnu popravku, te je odmah zatočen u potpalublju. Nakon tri dana zatočeništva, u ćeliji mu se pridružuju dvojica uhićenih komunista i trio provodi naredne dane u žustroj diskusiji, dok brod nije najzad stigao na odredište. Sva trojica su potom sprovedena u [[gulag]] gdje strahovito pate.
Line 34 ⟶ 58:
Priča je posvećena [[André Gide|Andréu Gideu]] (posveta je napisana na francuskom jeziku: ''Hommage à André Gide''), a glavni dio radnje odvija se u [[Kijev]]u, studenog 1934. godine.
A. L. Čeljustnikov je sovjetski aparatčik, veteran [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], novinar lokalnog lista i ljubavnik Nastasje Fedotjevne, žene svog šefa. Jednog dana, u zoru, on je pozvan u podružnicu KP SSSR-a
[[Datoteka:Édouard Herriot 01.jpg|100px|mini|desno|Povjesni Édouard Herriot]]
Čeljustnikov odmah po Herriotovom dolasku odlazi u crkvu Svete Sofije koja služi kao pivnica, te dovodi grupu zatvorenika da građevinu hitno preurede da bi ličila na funkcionalnu crkvu. Zatim, odlazi u kazalšte gde ga kostimiraju u protojereja, i to toliko dobro da ga ni njegov vozač nije uspio prepoznati.
Četiri godine kasnije, Čeljustnikov biva zatvoren na deset godina pod optužbom da je podrivao vlast, sudjelovao u jednom ubojstvu, i da se u Španjolskoj bio pridružiti [[trockizam|trockistima]], a zapravo zbog toga što je razotkrivena njegova ljubavna afera. Nekoliko godina po oslobađanju, rehabilitiran je, i na kraju posećuje spomen-knjižnicu Édouarda Herriota u Lyonu.
Svega par tjedana nakon završetka rada na knjizi, Kiš slučajno saznaje da je izvjesni Édouard Herriot zapravo postojao i da je bio važna javna osoba u Francuskoj, i to upravo u periodu kada se odvija radnja priče.<ref>Danilo Kiš Home Page – [http://www.kis.org.rs/web/bzivot/a/A/R/index.htm Skladište: La part de Dieu]</ref> Stoga, Kiš prepravlja početak priče i već u prvoj rečenici navodi da je u
=== Magijsko kruženje karata ===
Line 49 ⟶ 73:
Doktor Karl Georgijevič Taube je ubijen u svojoj kancelariji, naizgled bez razloga. Motiv ubojstva se saznaje tek četiri godine kasnije kada je uhićen Kostik Koršunidze, dugogodišnji robijaš u gulagu gde je robijao zajedno s Čeljustnikovim i Nastasjom Fedotjevnom, i kada je nakon toga otkriveno da su otisci prstiju na alatu kojim je Taube ubijen – njegovi.
Taube je rođen u malom gradu, ali je bio osoba sa krupnim revolucionarnim ambicijama; objavljivao je zapaljive tekstove (koristeći i pseudonime), surađivao je s Borisom Davidovičem Novskim, i bio jedan od prvih zatvorenika u [[Koncentracijski logor Dachau|Dachau]]. Nakon što se razočarao u zapadnjački nedostatak vjere u komunističke ideje, a i u zapadnjačko sljepilo za stvarnost užasa koncentracijskog logora, Taube odlazi u [[Moskva|Moskvu]] gdje godinu dana radi u raznim državnim strukturama, a potom biva uhićen. Po uhićenju, biva
U jednoj kartaškoj partiji odigranoj u ćeliji, Koršunidze gubi od Segidulina i time preuzima na sebe obvezu ubojstva doktora Taubea. Doktor, međutim, saznaje za prijetnju (vjerojatno od samog Segidulina) te biva već sutradan premješten u drugi, udaljeni logor, i Koršunidze ne uspijeva doći do njega sljedećih osam godina. Najzad, Koršunidze slučajno saznaje da je Taube rehabilitiran i da je postao upravnik u jednoj udaljenoj bolnici, odmah odlazi tamo i ubija Taubea u kancelariji, sleđa.
Line 57 ⟶ 81:
Priča je posvećena „uspomeni Leonida Šejke“.
Boris Davidovič Melamud, poznatiji pod prezimenom Novski, značajan je sudionik [[Oktobarska revolucija|revolucije]], kog povijest nije dostojno upamtila. Rođen je iz veze kćeri lokalnog učitelja i Davida Abramoviča, jedinog
Početkom [[Prvi svjetski rat|Pvog svjetskog rata]], sklanja se na jug Francuske gde je ponovo uhićen, a potom seli u Berlin gdje u novinama objavljuje socijalističke tekstove. Nakratko se primiruje u Švicarskoj, a na vijest da je u Petrogradu izbila revolucija, ponovo se aktivira, na strani [[boljševici|boljševika]] te se bori u [[Ruski građanski rat|građanskom ratu]] u kom je i lakše ranjen. U ovom periodu se i ženi, ali je brak trajao kratko. Novski službuje i kao diplomat, a po okončanju rata nastupa kao predstavnik na pregovorima s Engleskom i stupa u kontakt s tamošnjim sindikatima.
Line 63 ⟶ 87:
Boris Davidovič Novski uhićen je krajem 1930. godine, nakon što ga je potkazao jedan zatvorenik svojim priznanjem da je špijunirao za Englesku. Novski pada u nadležnost istražitelja Fedjukina i biva podvrgnut mučenju ne bi li dao lažno priznanje na svoju štetu. Novski se, sada u svojim kasnim tridesetim, iscrpljen i izmučen, ipak odupire i odbija da lažnim priznanjem ukalja svoj bogati životopis. Međutim, Fedjukin mijenja taktiku i dvije večeri zaredom izvodi Novskog iz samice i suočava ga sa po jednim, tek uhićenim zatvorenikom; ucjenjuje ga zatvorenikovim životom, a pošto Novski ne prizna, zatvorski čuvari ovog odmah ubiju.
Treće večeri, Novski pristaje na razgovor, ali je odmah
U zimu 1937. godine, Novski je ponovo uhićen, ali iz gulaga uspjeva ponovo
=== Psi i knjige ===
Line 71 ⟶ 95:
Priča je posvećena [[Filip David|Filipu Davidu]] i zapravo je prijevod zapisa jednog svećenika iz vremena [[inkvizicija|inkvizicije]] na jugu Francuske.
Krajem 1330. godine, monsinjor
Mjesec dana ranije, u Grenadi kraj [[Toulouse|Toulousa]] silom su pokrštena dvojica Židova koji zatim dolaze u Toulouse da se s Neumanom posavetuju oko toga
Nakon jednog
U napomeni nakon priče, Kiš tvrdi da je na ovaj zapisnik naišao nakon završetka pisanja naslovne novele, i navodi mnoge sličnosti između Davida Neumana i Borisa Davidoviča Novskog – njihova imena, istrajnost, tematiku, datume uhićenja, itd.
Line 85 ⟶ 109:
A. A. Darmolatov je pjesnik revolucije, od minornog značaja, premda doseže određene pjesničke domete koji „nisu bez draži“. Surađuje sa B. D. Novskim koji mu je neka vrsta političkog zaštitnika. Kada je Novski uhićen, i Darmolatov strahuje za svoju sudbinu i počinje fizički i umjetnički propadati, ali ipak ne biva uhićen.
Na [[Cetinje|Cetinju]], autor knjige, tada još uvijek dijete, prisustvuje Darmolatovljevoj posjeti lokalnom muzeju
U ''post scriptumu'' priče, navodi se da je bolest [[Limfatička filarijaza|elefantijaza]] koja je već tada zahvatila Darmolatovljeve [[mošnja|mošnje]] bila tako odmakla da je fotografija istih pretiskavana u udžbenicima patologije
== Optužbe za plagijat ==
Nekoliko mjeseci poslije objavljivanja, knjiga se našla u kontroverzi povodom optužbi za plagijat. Napadi i optužbe su trajali mjesecima, najčešće vezani za navodno plagiranje romana „7000 dana u Sibiru“ Karla Štajnera. Sam Štajner nije reagirao,<ref>„Globus“ – [http://globus.jutarnji.hr/kultura/mark-thompson--najveci-grijeh-danila-kisa- „Najveći grijeh Danila Kiša“], 23.7.2013.</ref> a Kiš je 1978. godine objavio obimnu polemičku obranu na napade, pod nayivom „Čas anatomije“.
== Izvori ==
{{izvori}}
[[Kategorija:Srpski književnici]]
|