Eksperimentalni film u Hrvatskoj: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
horizontalna, vertikalna->vodoravna, okomita
Redak 32:
Neke filmove [[Tomislav Gotovac|Tomislava Gotovca]], o kojima će biti najviše riječi, pripadaju struji "redukcijskog" usmjerenja, odnosno posebnoj vrsti strukturalnog filma. Karakterizira je davanje prednosti dugotrajnom snimanju te ponavljanju jednog ili malog broja postupaka. Tu se ubrajaju neki filmovi Mihovila Pansinija i Vladimira Peteka.<ref name="Turković"/>
 
Tomislav Gotovac svoje filmove pažljivo planira. To se vidi već u njegovom prvom filmu "Smrt" iz [[1962.|1962.]] godine. Riječ je o snimkama niza [[Fotografija|fotografija]] u ton-negativu uz odgovarajuću glazbu. "Prijepodne jednog fauna" iz [[1963.|1963.]] Gotovčev je drugi film, a njegove osnovne karakteristike su svedenost i redukcija postupaka te njihovo ponavljanje ili produljeno odvijanje. Dakle, ispituju se jedan ili mali broj postupaka koji upravo odgovaraju navedenoj definiciji strukturalnog filma. U filmu "Pravac" iz [[1964.|1964.]] godine prisutno je uporno ponavljanje postupka vožnje kamerom prema naprijed, a u filmu "Kružnica" iz iste godine ponavlja se horizontalnavodoravba i vertikalnaokomita panorama. "Plavog jahača" iz [[1963.|1963.]] godine obilježava hektičko šaranje kamerom.<ref name="Turković"> Turković, H. ''Tomislav Gotovac, u: Tomislav Gotovac: Promatranje kao sudjelovanje'', Hrvatski filmski savez, Zagreb, 2003., str. 12, 13</ref>
 
Ipak, u Gotovčevom opusu osjeti se i [[Dokumentarni film|dokumentaristička]] nota, odnosno umjetnikovo zanimanje za snimanje onoga što ga svakodnevno okružuje. Ponekad u filmove uključuje i prizore iz doma, obitelji, prijatelja ili nečega što mu je blisko. Primjeri za filmove gdje se bavi takvim temama su „Plastični Isus“ i „Obiteljski film“. Pritom je ta dokumentarnost intimna, kao i realistička jer ipak snima prizore koje su svakome poznati – prizori ulice ili grada.<ref name="Turković"/>