Đuro XII. Gruzijski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nova stranica: '''Đuro XII. Gruzijski''' (''gruz.'' '''გიორგი XI'''), prema nekim izvorima '''Đuro XIII.''' (10. studenog 1746. - 28. prosinca 1800... |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 3:
Đuro je bio sin [[Ereklo II. Gruzijski|Erekla II.]], kralja Kahetije, kasnije i Kartlije, i njegove žene Ane Abašidze. Popeo se na gruzijsko prijestolje nakon smrti oca, [[12. siječnja]] 1798. godine. Okrunjen je u [[Bazilika Ančishati|Bazilici Ančishati]] u [[Tbilisi]]ju [[1799.]] godine. U to vrijeme Tbilisi je još uvijek bio razrušen od posljedice perzijske invazije [[1795.]] godine.
U sve tri godine vladavine Đuro nije uživao potporu svojih podanika. Opterećen gojaznošću i edemima, ležao je bolestan u Tbilisiju uvučen u intrige svoje maćehe [[Daredžan Dadiani]] (Darije), koja je tražila da Đuro svoje potomke liši trona u korist nekih od njezinih sinova. Da stvar bude još gora, iranski šah [[Fateh Ali-šah Kadžar]] tražio je Đuru XII. da pošalje svog sina u [[Teheran]] kao taoca i da svoju zemlju da u podaništvo [[Perzija|Perziji]]. Prijetio mu je još gorim razaranjima zemlje nego što se to dogodilo za vrijeme kana [[Muhamed-
Da bi osigurao nasljedstvo svom sinu i spriječio kraljevstvo da bude uvučeno u građanski rat, Đuro je svoje poslanike u rujnu 1799. godine poslao na pregovore s carem Pavlom I. U studenom iste godine, carsko izaslanstvo je stiglo u Gruziju i preuzelo gruzijske inozemne odnose. Carski izaslanik Peter Ivanovič Kovalenski i perzijski ministar Hājjī Ibrāhīm Shīrāzī izmjenili su žestoke diplomatske note, potvrđujući odlučnost svojih vlada da Gruziju imaju u svom podaništvu. Kralj Đuro je ruskom caru ponudio veću ovlast nad gruzijskim unutarnjim i vanjskim poslovima, ali je zauzvrat tražio pravo njegove dinastije da vlada zemljom, te da se zadrži [[autokefalnost]] [[Gruzijska pravoslavna Crkva|Gruzijske pravoslavne Crkve]]. Međutim, dok su u [[Sankt Peterburg]]u pregovarali o uvjetima novog ugovora, car Pavle je odlučio anektirati Gruziju. Prije nego su se Đurini izaslanici vratili iz Sankt Petersburga, kralj Đuro je umro, a njegov se sin David proglasio gruzijskim regentom. Car Pavle je ubijen [[11. ožujka]] [[1801.]] godine, a njegov sin [[Aleksandar I., ruski car|Aleksandar I.]] odbio je dopustiti Davidu da bude okrunjen za gruzijskog kralja, te je uredbom potvrdio pripajanje Gruzije Rusiji [[12. rujna]] [[1801.]] godine.
| |||