Inačica od 17. ožujka 2016. u 02:25 uredi Ceha (razgovor \| doprinosi) 5.106 edits mNema sažetka uređivanja Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 17. ožujka 2016. u 03:21 uredi ukloni ovu izmjenu Ceha (razgovor \| doprinosi) 5.106 edits m →‎Životopis Oznaka: VisualEditor Novija izmjena →
Redak 58: U mladosti je bio krstjanin, kao i dio lokalnog plemstva, dok je kasnije – navodno na nagovor hvarskog biskupa Tome – prihvatio [[katoličanstvo\|katoličku vjeru]]. S dozvolom [[papa\|pape]] [[Eugen IV.\|Eugena IV.]] (1431. – 1447.) od 29. svibnja [[1445]]. godine, razveo se od svoje prve žene Vojače, koja nije bila plemenitoga roda i nije bila po volji ostalim plemićima. Iste godine papinom ispravom dobio je legalizaciju rođenja, što mu je bilo prijeko potrebno zbog sukoba s vojvodom [[Stjepan Vukčić Kosača\|Stjepanom Vukčićem]], koji mu je osporavao pravo na prijestolje i podržavao njegova brata [[Radivoj Ostojić\|Radivoja]], inače osmanskog kandidata. Godine [[1446.]] izmirio se s vojvodom Kosačom i oženio njegovu kći, [[Katarina Kosača-Kotromanić\|Katarinu]], koja je u to vrijeme imala 22 godine. Vjenčanje je obavljeno po katoličkom obredu na dan Uzašašća [[26. svibnja]] 1446. godine u Milodražu kod [[Fojnica\|Fojnice]]. Ovim brakom kralj i ban Stjepan Tomaš dobio je svog vjernog pratioca, a u svom puncu Stjepanu Vukčiću Kosači moćnog saveznika u ratu protiv [[Osmanlije\|Osmanlija]]. Za vjerski odgoj kraljice brinuli su se [[bosanski franjevci\|franjevci]]. Sam papa Eugen IV. poslije vjenčanja iste godine dao je dozvolu da sama po svojoj želji izabere dva kapelana među bosanskim franjevcima. Katarina, zajedno sa svojim mužem Stjepanom Tomašem, po Bosni je gradila crkve: crkvu [[Trojstvo (nauk)\|Presvetog Trojstva]] u Vrlima, crkvu Sv. Katarine u [[Jajce\|Jajcu]], crkvu Sv. Tome u [[Vranduk (Zenica, BiH)\|Vranduku]], kao i najveću započetu crkvu u gradu [[Bobovac\|Bobovcu]] [[1461]]. godine. U braku s kraljem i banom Stjepanom Tomašom, kraljica Katarina je rodila troje djece: Žigmunda, kćer Katarinu i još jednog po imenu nepoznatog sina, dok je kralj i ban s bivšom suprugom Vojačom imao i starijeg sina [[Stjepan Tomašević Kotromanić\|Stjepana Tomaševića]]. Već [[1447.]] opet je u sukobu sa Stjepanom Vukčićem koji je [[1448.]] uzeo titulu ''hercega od svetog Save'', čime je želio naglasiti svoju nezavisnost od bosanskog kralja i bana. Tomaš se [[1449.]] godine, pred osmanskim nadiranjem u Bosnu, ~~vezuje~~veže uz hrvatsko-ugarskog kralja i pristaje na odlučniji progon [[Crkva bosanska\|Crkve bosanske]].<ref>Opća i nacionalna enciklopedija u 20 knjiga, sv. XVIII, str. 318.</ref> Stjepan Tomaš umire početkom srpnja 1461. godine pod nerazjašnjenim okolnostima (navodno je ubijen 10. srpnja 1461. kod Orahovice, na izvoru rijeke [[Una\|Une]] u sukobu s hrvatskim banom [[Pavao Špirančić\|Pavlom Špirančićem]]<ref>Povijest Hrvata, srednji vijek, str. 383.</ref>, a zatim pokopan u [[Jajce\|Jajcu]]). Nakon njegove smrti, na bosansko prijestolje dolazi Stjepan Tomašević (1461. – 1463.), Tomašev sin iz prvog braka s Vojačom, koji naslijeđuje teško stanje u zemlji i već u prvom mjesecu svoje vladavine priznaje Katarinu kraljicom i majkom i ona i dalje sa svojom djecom živi na kraljevskom dvoru u [[Kraljeva Sutjeska\|Kraljevoj Sutjesci]] te na [[Bobovac\|Bobovcu]]. == Izvori ==

Stjepan Tomaš Kotromanić: razlika između inačica