Pančićeva omorika: razlika između inačica

'''Pančićeva omorika''' ([[latinski jezik|lat]]. ''Picea omorika'') je [[Crnogorica|crnogorična]] vrsta [[Drvo|drveća]] iz porodice Pinaceae, koja u [[Priroda|prirodi]] raste u jako malom arealu i endemska je vrsta u [[Srbija|Srbiji]] i [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] ([[Podrinje]]), ali je raširena po parkovima diljem [[Europa|Europe]] i [[Sjeverna Amerika|Sjeverne Amerike]], koristi se i kao [[božićno drvce]]. Otkrio ju je [[1875.]] godine [[Botanika|botaničar]] [[Josip Pančić]] na planini [[Tara (planina u Srbiji)|Tari]], a [[1887.]] godine dao joj je znanstveni naziv i opis. Pančić je rođen u naselju [[Ugrini]] u [[Bribir]]u, u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] a od [[1846.]] godine [[liječnik]]om je u Srbiji gdje se bavio izučavanjem flore i faune, mineralogije i geologije.<ref name="bib.irb.hr">[http://bib.irb.hr/prikazi-rad?rad=702800 Hrvatska znanstvena bibliografija: Pregled bibliografske jedinice broj: 702800], pristupljeno 20. ožujka 2016.</ref>

[[Datoteka:Pancic omorika s.jpg|mini|150px|Josip Pančić]]

Ova vrsta je relikt iz doba [[tercijar]]a, kada je imala veliko područje rasprostiranja. Uslijed promjene [[Klima|klime]], sačuvala se u prirodi samo u području oko donjeg i srednjeg toka rijeke [[Drina|Drine]] u istočnoj [[Bosna i Hercegovina|Bosni]] i jugozapadnoj [[Srbija|Srbiji]]. Endem je [[Balkanski poluotok|Balkanskog poluotoka]]. Otkrio ju je [[Prirodne znanosti|prirodoslovac]] Josip Pančić, kraj sela [[Zaovine]] na planini [[Tara|Tari]] u jugozapadnoj Srbiji 1875. godine. Pančić je rođen u [[Bribir]]u u [[Hrvatska|Hrvatskoj]].

Zahtjevi za [[Toplina|toplinom]], [[Svjetlost|svijetlom]] i [[tlo]]m su vrlo skromni. Pripada u vrste široke [[Ekologija|ekološke]] amplitude. U prirodi uspijeva na vapnenoj podlozi na nadmorskoj visini od 300 do 1.700 m, a čak i u vrlo mokrim staništima s [[Crna joha|crnom johom]]. Podnosi umjerenu zasjenu, vrsta je polusjene. Otporna je na štete od [[snijeg]]a, zahvaljujući posebnom izgledu krošnje. Vrlo je otporna na štetne [[plin]]ove i prašinu, često se sadi u gradovima i industrijskom području. Raste polako, doživi do 150 - 200 godina.