Ivan Degrel: razlika između inačica

 

== Životopis ==

Kao mnogo ondašnji katolički inteligenti počeo je pisati u [[Luč (časopis)|Luči]]. Bilo je to 1927. godine. Pisanjem je nastavio u ''Omladini'', ''Obitelji'' (kojoj je bio urednik i gdje je objavio životopisne crtice), ''Hrvatskoj straži'' (kojoj je bio urednik), ''Hrvatskoj prosvjeti'', ''Sv. Ceciliji'', [[Spremnost|Spremnosti]], [[Hrvatski narod|Hrvatskom narodu]].<ref name="Lončarević476"/> Bio je djelatni član [[Hrvatski katolički pokret|Hrvatskoga katoličkog pokreta]]<ref name="Lončarević476"/> i time od 1932. član uredništva dnevnika Hrvatske straže.<ref name="H.leksikon"/><ref name="Lončarević476">[http://hrcak.srce.hr/file/201384 Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 40/2(80) (2014) 467–488] Vladimir Lončarević: ''Kritika totalitarizama u časopisu Hrvatska prosvjeta (1914–1940)'', str. 476, 483-484 (pristupljeno 21. ožujka 2016.)</ref>

Uređivao je hrvatski dnevni list [[Hrvatska straža (dnevni list, Zagreb)|Hrvatsku stražu]] i istoimeni [[Hrvatska straža (tjednik, Zagreb)|tjednik]] (1933. - 1939.).<ref name="Lončarević476"/> Od 1934. godine pisao je i za časopis [[Hrvatska prosvjeta|Hrvatsku prosvjetu]] otkako je list otvorio stranice i za političke teme. Degrel je kao i kolege [[Konstantin Rimarić Volinski]], [[Marije Matulić]] i [[Emilio Pallua]] prigovore usmjerio protiv liberalizma i masonstva te kritizirali totalitarne političke filozofije i sustave. Degrelovi su politički komentari prožeti filozofijskim objekcijama. Osobito se bavi "njemačkim pitanjem". Degrel spada među krug autora koji su prepoznali Hegelov i Nietzscheov utjecaj na stvaranje velikonijemstva i nacionalsocijalizma. <ref name="Lončarević467">[http://hrcak.srce.hr/file/201384 Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine 40/2(80) (2014) 467–488] Vladimir Lončarević: ''Kritika totalitarizama u časopisu Hrvatska prosvjeta (1914–1940)'', str. 467 (pristupljeno 21. ožujka 2016.)</ref>

Uređivao je i tjednik [[Obitelj (tjednik)|Obitelj]] te [[Hrvatski glas]] od 1941. godine,<ref name="H.leksikon"/> , posljednjeg dnevnog katoličkog lista do danas, koji je prestao izlaziti kolovoza 1941. godine. <ref name="Lončarević476"/> U NDH je obnašao važne dužnosti u novinarskom i promidžbenom sektoru režima, no nije bio simpatizer Osovinskih sila. Obnašao je dužnost nadstojnika Hrvatskoga dojavnog ureda "Croatia" od rujna 1942. godine te je neko vrijeme bio odgovorni urednik [[Nova Hrvatska (Peroš)|Nove Hrvatske]]. Člankom "Bijeli rat" koji je napisao 1939. prije izbijanja drugoga svjetskog rata u Europi, predvidio je skoro izbijanje rata, što nije bilo neočekivano, ali je ispravno procijenio da će Njemačka vjerojatno izgubiti jer "srlja u rat". Na pitanje "Kako će završiti 'bijeli' rat (stanje međunarodnih odnosa koji se poslije drugog svjetskog rata nazivalo "[[hladni rat]]")?" predvidio je : "»Vjerojatno 'crvenim' (krvavim) ratom".<ref name="Lončarević476"/> Kao iskreni katolik osudio je nacionalsocijalizam. Članak "Njemačka - svjetski problem" iz 1939. godine. Tu je naglasio da je materijalni red neposredno bitan za stanje mira ili rata, ali da je duhovni red važniji jer su učinci dublji i trajniji. Analizu je zasnovao proučavajući vrijeme od napoleonskih ratova do tada. [[Treći Reich]] i njegov nastanak okarakterizirao je da je ne samo reakcija na nesretno zaključenje Prvoga svjetskog rata, nego i kao pogodovanje njemačkoj težnji preuzimanja duhovne baštine Drugog Reicha (Bismarckova i Vilimova), ali potenciranije, surovije, da Njemačka postaje ne samo europski nego i svjetski bauk. Korijene toga vidi u Bismarckovom "poprušenju nijemstva" i Hegelovoj filozofiji. Slično je o Hegelovom prinosu njemačkom imperijalizmu pisao i krčki biskup [[Antun Mahnić]] (članak Centralistička Njemačka u Hrvatskoj prosvjeti).<ref name="Lončarević476"/>

 

Boravio je u Buenos Airesu. U Argentini je radio kao statičar u građevinskoj tvrtci te poslije kao projektant. U Argentini je nastavio i glazbeno usavršavanje. Završio je tečaj moderne kompozicije te je nastavio skladati. Skladao je većinom za mješovite zborove, orkestre i komorne sastave.<ref name="Lončarević476"/> U Buenos Airesu je preko dva desetljeća vodio Hrvatski pjevački zbor Jadran (osnovanim 1947.). Vodio ga je od 1953. do smrti 1976. godine. Surađivao je s hrvatskim iseljeničkim listovima, poput [[Hrvatska revija|Hrvatske revije]]. <ref name="H.leksikon"/>