Josip Račić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Dodatak kategorije
m Nadopunio i proširio informacije, dodao puno slika koji se bave umjetničkim radom i životom koji je tekao nesposredno uz njega, napravio stranicu koja je dostojna Račića.
Redak 1:
{{Likovni umjetnik
|ime = Josip Račić
|period = [[realizam]]<br><small>[[Hrvatska moderna likovna umjetnost|hrvatska moderna, impresionizam]]</small>
|slika = 1908, Josip Racic,Račić - Autoportret, ulje, 65,1x53,1, Moderna galerija ZagrebI.jpg
|veličina = 200px
|opis = Autoportret iz [[19081905.]], ulje na platnu, 65,173 x 53,154 cm, [[Moderna galerija]], [[Zagreb]].
|rođenje = [[22. ožujka]] [[1885.]]<br>[[Horvati]], [[Hrvatska]]
|smrt = [[19. lipnja]] [[1908.]]<br>[[Pariz]], [[Francuska]]
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]] - [[litografija]] - [[akvarel]]
|praksa = [[Zagreb]], [[Beč]], [[München]], [[Pariz]]
|utjecao = [[Miroslav Kraljević]], [[Vladimir Becić]], [[Oskar Heman]]
|utjecali=[[Edouard Manet]], [[Wilhelm Leibl]], [[Diego Velázquez]] , [[Francisco Goya]]
|utjecali=
|djela = ''[[Autoportret]]''<br> ''[[Majka i dijete]]''<br> ''[[Djevojka u bijelom]]''
}}
'''Josip Račić''' ([[Horvati]] pokraj [[Zagreb]]a, [[22. ožujka]] [[1885]]. - [[Pariz]], [[19. lipnja]] [[1908]].), [[Hrvatska|hrvatski]] slikar.
 
Jedan od najznačajnijih hrvatskih slikara 20. st, koji je začeo pokret [[Münchenski krug|Münchenske škole]] te zajedno sa [[Vladimir Becić|Becićem]], [[Miroslav Kraljević|Kraljevićem]] i [[Oskar Herman|Hermanom]] odstupio od tadašnjeg [[Akademizam|akademizma]] i [[Klasicizam|klasicizma]] te hrabro zagovarao moderno, "čisto slikarstvo". Umro je pod misterioznim okolnostima – nađen je ustrijeljen u sobi pariškog hotela tek navršivši 23 godine.
Učio je litografski zanat u Zagrebu, a [[1904]]. godine otišao je u [[Beč]] pa u [[München]], gdje upisuje crtačku školu u kojoj s Hermanom, Becičem i [[Miroslav Kraljević|Kraljevićem]] čini zasebnu grupu nazvanu "Die kroatische Schule". Godine [[1908]]. otišao je u [[Pariz]] i napravio seriju akvarela s motivima pariških mostova, avenija i parkova. Nađen je ustrijeljen u svojoj hotelskoj sobi.
 
== Račićev dom ==
[[Datoteka:1908, Josip Racic, Majka i dijete.jpg|mini|lijevo|<center>''Majka i dijete'', [[1908.]], ulje na platnu, 90,2x68,4 cm, [[Moderna galerija]], [[Zagreb]].<center>]]
Josip Račić je rođen 22.3.1885. u malom naselju [[Horvati]] pokraj [[Zagreb|Zagreba]] (sada Knežija). Otac Mijo Račić bio je ubirač gradskih daća, imao je nešto posjeda i krčmu. Majka Josipa, rođena Zajec, rodila mu je kćer Pepicu. Iz Mijinog prošlog braka bilo je još dvoje djece - Jelka i Ivo. Rođen je u teškim, seoskim uvjetima no ipak to nije bila onakva "crna sirotinja" kako su kasnije brojni pisci izromantizirali – po dvorištu su mu šetale guske, patke i kokoši; iz štale se čulo mukanje goveda, no u očevoj kući i gostionici su se nalazile dvije prostrane sobe gdje je bilo mjesta za sve. Osnovnu školu je polazio u Zagrebu u Krajiškoj ulici, a od 1896. godine pohađao realnu gimanziju. Osnovnu školu je pohađao sa [[Oskar Herman|Oskarom Hermanom]]. Gimnaziju je, navodno zbog slabog učenja, prekinuo.
Ubraja se među utemeljitelje hrvatske moderne. Tajanstvena smrt pobudila je zanimanje javnosti. Apsurdnost je tim veća što mu je, nakon položena prijemnoga ispita i upisa na ''Akademiju likovnih umjetnosti'', odbijen zahtjev za stipendiju, a cijeli svoj umjetnički opus Račić je stvorio u teškim uvjetima, zapravo kao student. I tako mlad postao je velikanom hrvatske moderne. Posebna značajka njegova slikarstva je posvjetljivanje tamnih prostranstava ljudske duševnosti.
 
[[Datoteka:Račićevi roditelji.jpg|left|thumb|Mijo i Josipa Račić, slikarevi roditelji.
Po Račiću se zove prestižna hrvatska likovna nagrada koju daje hrvatski dnevni list [[Vjesnik]], [[nagrada Josip Račić]].
Fotoarhiv Ivana Laya, Zagreb
]]
Treba zabilježiti i sjećanja koja je Mihovil Krušlin saopćio Matku Peiću :
[[Datoteka:Litografska radionica "Rožankowski & Drug".jpg|thumb|Litografska radionica "Rožankowski & Drug", u Kukovićevoj 5. To je druga adresa firme i tu je Račić dovršio svoje zagrebačko školovanje. Počeo je, u istom zavodu, u Berislavićevoj 12, gdje je pogon opstao do 1902.]]
"''Kao stolarski naučnik došao sam u građevni tečaj. Tu sam našao Račića. Bio je mršav, miran. U kretnjama prigušen. Nije se družio s ostalim dječacima. Bio je vječno povučen, zadubljen u sebe. Bio je ljubimac profesora, Hochetlingera, koji je u prvom i drugom tečaju predavao prostoručno crtanje. Sprijateljili smo se. Ja sam njemu donio moje, a on meni svoje crteže. Na njegovim sam crtežima mogao vidjeti konje, krave, purane i svinje, a kako su u Horvatima imali krčmu, bilo je i šaljivih crteža s veseljacima i pijancima.''"<ref>Matko Peić, ''Josip Račić'', Zagreb, 1985.</ref>
 
1894. umire Račićeva majka. Ta će ga smrt još više približiti sestri Pepici, kojoj ostaje jako privržen do kraja života. 1896. upisuje 1. razred Kraljevske realne gimnazije na današnjem Roosveltovom trgu. Račiću u realnoj gimnaziji profesor risanja na prvoj godini bio je Oton Iveković, a kasnije Italo Hochetlinger. Najvjerojatnije su materijalne prilike navele Račićeva oca da sina prebaci u litografski zanat. Učio je to podsredstvom znanca i susjeda Jure Horvata, koji je upravo bio započeo šegrtovanje kod [[Litografija|litografa]] Vladimira Rožankovskog, tada u Berislavićevoj ulici 12, kasnije u Kukovićevoj ulici. Iz tog vremena, osim posve početničkih crteža Moj djed i Moj otac ostale su dvije stranice iz spomenara Jelke Devide, sestre njegiva druga, litografskog šegrta Antuna. 1903. dočekao je svoju prvu promociju te dobio svjedočbu "litografskog pomoćnika". Počinje štedjeti od nevelike početničke plaće, te postaje pomoćnik litografa Maravića i Slamela u Dugoj ulici. Taj stari litograf i Račićev drug iz djetinjstva pričao je novinaru Smolčiću :
==Poveznice==
* [[Minhenski krug]]
 
"''Opazio sam da je Račić još kao učenik pučke škole u Krajiškoj ulici, zatim kao polaznik niže srednje škole a kasnije kao litografski šegrt uvijek nešto crtao i risao. Kao litograf živo se zanimao za slikanje i veselio se svojim uspjelim radovima. Joža je bio vrlo bistar dečko, dobar prijatelj i drug, pun samosvijesti i ponosan. Gledao je u budućnost. Živo je težio za što većim usavršavanjem, pa je nagovorio svog oca Miška, da bi ga poslao na daljnje nauke u inozemstvo''<ref>Niko Smolčić, ''Životna tragedija slikara J. Račića'', "Nova Hrvatska" 8, Zagreb, 1944.</ref>"
==Vanjske poveznice==
 
Još jedna zagonetna osoba koja se pojavljuje na puno Račićevih radova je njegov susjed iz Horvata, Daroslav Stopar. Po zapisima, on je bio umirovljeni željezničar o kojem Babić govori da je bio čudak s kojim se slikar družio tijekom svojih boravaka u Horvatima. Navodi se da je i taj neobični čovjek bio konjušar na rumunjskom dvoru, slobodni mislilac, vrtlar, pisac i konstruktor. Ono najbitnije kod njega je da je upravo on iskreno poticao Račića da se posveti ozbiljnijoj umjetnosti i raspamlsao vatru u umjetnikovom srcu.
 
== Odlazak u München ==
[[Datoteka:1904 photo of Anton Ažbe.jpg|thumb|Anton Ažbe, Račićev profesor crtanja]]
1904. godine kreće na put sa vlastitom ušteđevinom koju ju zarađivao kao litografski pomoćnik. Poveden pričama njegovih litografskih kolegak o [[Beč|Beču]] kao vodećom europskom središtu nove umjetnosti, [[Secesija|Jugendstila]], odlazi u Beč. U vlaku sretne nekog mladog Mađara, Kalmana, koji ga odvrati od Beča i uvjeri ga da je [[München]] pravo mjesto za njega. On ga uputi u crtačku školu Slovenca Antona Ažbea, koji je Muchenu u Georgenstrasse 16 držao veliku privatnu školu crtanja. U njegovoj školi Račić je stekao temelj svog stila, pošto je Ažbe naučavao tzv. Kugelprinzip – zagovaranje blisko [[Paul Cézanne|Cezanneovoj]] teoriji o svođenju predmeta na temeljne geomterijske forme. Odstupanje od Cezanneove teorije je značajno : tonovi i polutonovi nisu odijeljeni kao posebni ''moduli,'' nego se spajaju i time se gubi apsolutna čistoća tona. Franz Stele objašnjava :
 
[[Datoteka:Ženski akt, 1905..jpg|left|thumb|''Ženski akt'', 1905.
''ugljen na papiru''
 
Jedan od crteža koji je nastao tijekom poučavanja kod Ažbea
]]
"''Ažbe je zastupao nužnost da pri oblikovanju predmeta ne zaboravimo njegov optički prihvatljiv vid, i na tom je metodskom načelu zasnovao svoju obradu slikarskih problema. Ako u crtežu samo ton predstavlja temljeno sredstvo oblikovanja tjelesnih oblika, u slikarstvu samo boja može riješiti zadatak donošenja realnih predmeta koji okružuju umjetnika. Tako je u Ažbeovoj školi suprostavljanje crtanja slikarstvu postalo obavezno i značajno za njegovu pedagošku metodu. Po njegovu mišljenju crtanje mora naučiti umjetnika da da točnu svjetlostnu karakteristiku predmetu da bi snimio njegov tjelesni oblik''"<ref>Franz Stele, ''Anton Ažbe - učitelj, u katalogu Anton Ažbe in njegov šola'', Ljubljana, 1962.</ref>
[[Datoteka:Ažbetova šola s tremi gojenci 1897.jpg|thumb|Ažbeova crtaća klasa, 1897.]]
 
Po sjećanju Bože Lovrića, Ažbe prima Račiću u svoju klasu za besplatno, prepoznavši u njemu talent. U Ažbeovoj školi su dolazili mnogi mladići i djevojke iz raznih krajeva Europe, no posebno je bio omiljen među studentima slavenskog podrijetla. Tu se Račić ponovno sreće sa svojim starim kolegom, Oskarom Hermanom. U Ažbeovoj su školi postojala tri razreda – u prizemlju odjel za početnike (lubanja,antika), a na prvom katu velki salu za odmakle đake i slikarski odjel. Kako je Becić zabilježio, Račić je napredovao vrlo brzo, njegova vrsnoća i koncentriranost na bitno nije promakla oku iskusna pedagoga. Račićevo crtanje kod Ažbea nije bilo crtanje u crtačkom, linearnom smislu, nego slikarsko crtanje, maljanje pomoću ugljena. No kopiranje po sadri mu bijaše dosadno, pa se jednog dana ušulja u dvoranu gdje je bio živi model. Ažbe je bio kasnije toliko iznenađen tim radom da mu je pred svim učenicima rekao . "''Vi ste mali Rubens!''" <ref>Vladimir Becić, ''Sjećanje na Račića i Kraljevića,'' "Hrvatska revija", Zagreb, 8, 1935.</ref>Te su ga riječi vjerovatno još više potakle da se posveti svom umjetničkom radu.
 
1905. odlazi u Berlin nekoliko mjeseci raditi kao litograf u grafičkom poduzeću "R.Bong & comp.". Na to je prisiljen nestašicom sredstava. Tamo radi među 9 litografa i među njima se odmah istakne kao najbolji crtač, no iz pisma ocu se vidi da je nezadovoljan tim poslom i što prije se želi vratiti u München i nastaviti studij. U Berlinu Račić prvi put vidi originale [[Édouard Manet|Maneta]], [[Claude Monet|Moneta]], [[Edgar Degas|Degasa]] i [[Adolf Menzel|Menzela]], koji ga potpuno očaravaju.
 
== Studiranje na Akademiji ==
 
6. kolovoza 1905. godine umire Ažbe i tu Račić gubi scenu svoje prve umjetničke afirmacije, no odlučuje se prijaviti na prijemni ispit na ''Koninglische Bayerische Akademie der Bildenen Kunste''. Polaže prijemni ispit 21. listopada i upisuje Crtačku školu prof. Johanna Caspara von Hertericha. Samo pet dana nakon toga prof. Herterich umire, a njegovu klasu preuzima Hugo von Habermann.
 
Novi profesor mjenja način rada te već početkom 1906., pretvara crtačku u slikarsku klasu. Legendarne su i priče o Račićevom sukobu sa Habermannom. Habermannov moderni, novi stil se sukobljavao sa Račićevim idejama o oblikovanju i čistoj boji koju je naslijedio od Ažbea i one Manetove koje je htio postići. Habermann he bio umjetnik manire, šablone i htio je na diskretan način nametnuti svoja shvaćanja i gledanja na slikarsku umjetnost. Svađe su nekad znale biti toliko žustre da je Račić, povlačeći za sobom većinu klase, jednom odbrusio profesoru u sijedu bradu : "''So hat Manet nicht gemalt!''". No Herman smatra da je upravo Habermann potakao Račića na otkriće osobnosti. On mu je otvorio put prema leiblovskom realizmu i Velasquezu. Račićevo uže društvo su činili Herman, Kramstyk i Hoffer. Na drugom semestru, oni su se prebacili u klasu drugog profesora, ali je Račić ostao u klasi starog Habermanna.
 
Te jeseni je Račić, osokoljen upisom zatražio stipendiju od Hrvatske zemaljske vlade, ali je nažalost, nije dobio. U proljeće 1906. traži od Hrvatskog društvu umjetnosti jednokratnu pomoć i školarina mu je odobrena. U to vrijeme također uspostavlja kontakt sa urednikom novopokrenutih Kopriva i za potrebe toga humorističko-satiričkog časopisa izradio je 18 litografija.
 
Iz razdoblja prve godine studiranja značajni radovi su : ''Autoportret, Portret ciganke, Portret muškarca sa šalom, Portret starice i Portret starca.''
 
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Račić, Josip]]