Josip Račić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m Nadopunio i proširio informacije, dodao puno slika koji se bave umjetničkim radom i životom koji je tekao nesposredno uz njega, napravio stranicu koja je dostojna Račića. |
m Nadopunio starije informacije sa novim zbog straha da bi mi se kompjuter mogao opet crashat kao i prošli put kada sam napisao cijeli članak... nadopunjavanje to be continued |
||
Redak 9:
|vrsta = [[slikarstvo]] - [[crtež]] - [[litografija]] - [[akvarel]]
|praksa = [[Zagreb]], [[Beč]], [[München]], [[Pariz]]
|utjecao = [[Miroslav Kraljević]], [[Vladimir Becić
|utjecali=[[Edouard Manet]], [[Wilhelm Leibl]], [[Diego Velázquez]] ,
|djela = ''[[Autoportret]]''<br> ''[[Majka i dijete]]''<br> ''[[Djevojka u bijelom]]''
}}
Redak 45:
[[Datoteka:Ažbetova šola s tremi gojenci 1897.jpg|thumb|Ažbeova crtaća klasa, 1897.]]
Po sjećanju Bože Lovrića, Ažbe prima Račiću u svoju klasu za besplatno, prepoznavši u njemu talent. U Ažbeovoj školi su dolazili mnogi mladići i djevojke iz raznih krajeva Europe, no posebno je bio omiljen među studentima slavenskog podrijetla. Tu se Račić ponovno sreće sa svojim starim kolegom, Oskarom Hermanom. U Ažbeovoj su školi postojala tri razreda – u prizemlju odjel za početnike (lubanja,antika), a na prvom katu velki salu za odmakle đake i slikarski odjel. Kako je Becić zabilježio, Račić je napredovao vrlo brzo, njegova vrsnoća i koncentriranost na bitno nije promakla oku iskusna pedagoga. Račićevo crtanje kod Ažbea nije bilo crtanje u crtačkom, linearnom smislu, nego slikarsko crtanje, maljanje pomoću ugljena. No kopiranje po sadri mu bijaše dosadno, pa se jednog dana ušulja u dvoranu gdje je bio živi model. Ažbe je bio kasnije toliko iznenađen tim radom da mu je pred svim učenicima rekao . "''Vi ste mali Rubens!''" <ref name=":0">Vladimir Becić, ''Sjećanje na Račića i Kraljevića,'' "Hrvatska revija", Zagreb, 8, 1935.</ref>Te su ga riječi vjerovatno još više potakle da se posveti svom umjetničkom radu.
1905. odlazi u Berlin nekoliko mjeseci raditi kao litograf u grafičkom poduzeću "R.Bong & comp.". Na to je prisiljen nestašicom sredstava. Tamo radi među 9 litografa i među njima se odmah istakne kao najbolji crtač, no iz pisma ocu se vidi da je nezadovoljan tim poslom i što prije se želi vratiti u München i nastaviti studij. U Berlinu Račić prvi put vidi originale [[Édouard Manet|Maneta]], [[Claude Monet|Moneta]], [[Edgar Degas|Degasa]] i [[Adolf Menzel|Menzela]], koji ga potpuno očaravaju.
Redak 51:
== Studiranje na Akademiji ==
=== Prva školska godina (1905. - 1906.) ===
6. kolovoza 1905. godine umire Ažbe i tu Račić gubi scenu svoje prve umjetničke afirmacije, no odlučuje se prijaviti na prijemni ispit na ''Koninglische Bayerische Akademie der Bildenen Kunste''. Polaže prijemni ispit 21. listopada i upisuje Crtačku školu prof. Johanna Caspara von Hertericha. Samo pet dana nakon toga prof. Herterich umire, a njegovu klasu preuzima Hugo von Habermann.▼
[[Datoteka:Josip Račić - Glava starice.jpg|thumb|''Glava starice'', 1906.
''ulje na platnu''
]]
[[Datoteka:Portret Ciganke.jpg|left|thumb|''Portret Ciganke'', 1906.
''ulje na platnu''
]]
▲6. kolovoza 1905. godine umire Ažbe i tu Račić gubi scenu svoje prve umjetničke afirmacije, no odlučuje se prijaviti na prijemni ispit na ''Koninglische Bayerische Akademie der Bildenen Kunste''. Polaže prijemni ispit 21. listopada i upisuje
Novi profesor mjenja način rada te već početkom 1906., pretvara crtačku u slikarsku klasu. Legendarne su i priče o Račićevom sukobu sa Habermannom. Habermannov moderni, novi stil se sukobljavao sa Račićevim idejama o oblikovanju i čistoj boji koju je naslijedio od Ažbea i one Manetove koje je htio postići. Habermann he bio umjetnik manire, šablone i htio je na diskretan način nametnuti svoja shvaćanja i gledanja na slikarsku umjetnost. Svađe su nekad znale biti toliko žustre da je Račić, povlačeći za sobom većinu klase, jednom odbrusio profesoru u sijedu bradu : "'''''So hat Manet nicht gemalt!'''''<ref name=":0" />". No Herman smatra da je upravo Habermann potakao Račića na otkriće osobnosti. On mu je otvorio put prema leiblovskom [[Realizam (likovna umjetnost)|realizmu]] i
[[Datoteka:Josip Račić - Koprive.jpg|thumb|''Naslovni list za Koprive'', 1906.
''trobojna litografija'', Zagreb
]]
Te jeseni je Račić, osokoljen upisom zatražio stipendiju od ''Hrvatske zemaljske vlade'', ali je nažalost, nije dobio. U proljeće 1906. traži od ''[[Hrvatsko društvo likovnih umjetnika|Hrvatskog društvu umjetnosti]]'' jednokratnu pomoć i školarina mu je odobrena.U srpnju se obratio pismom Kraljevskoj zemaljskoj vladi u Zagrebu, traži stipendiju za nastavak školovanja. Uy molbu, svjedodžbu i preporuku prof. Habermanna, prilaže 21 crtež i studiju, kojima se zametnuo svaki trag. U to vrijeme također uspostavlja kontakt sa urednikom novopokrenutih ''Kopriva'' i za potrebe toga humorističko-satiričkog časopisa izradio je 18 [[litografija]]. Većina ih pripada socijalno-političkoj karikaturi, dok su neke kritike običaja. Uspio se zamjeriti vlastima, Crkvi, onodobnim tajkunima i dijelu zagrebačkog općinstva, što mu i nisu bile osobite preporuke za dobivanje stipendije. Ipak, od te jeseni mu teče i stipendija ''Kraljevske zemaljske vlade''.
Iz razdoblja prve godine studiranja značajni radovi su : '''''Autoportret, Portret ciganke, Portret muškarca sa šalom, Portret starice i Portret starca.'''''▼
=== Die kroatische Schüle - druga školska godina (1906. - 1907.) ===
[[Datoteka:Josip Račić - Portret starog prijatelja.jpg|thumb|''Portret starog prijatelja'', 1907.
''ulje na platnu''
]]
[[Datoteka:Josip Račić - Dama u Crnom.jpg|left|thumb|''Dama u crnom'', 1907.
''ulje na platnu''
]]
Početkom nove školske godine 1906./1907., na Akademiji Račiću i Hermanu pridružuje se [[Vladimir Becić]], a potkraj ljetnog semestra 1907. godine i [[Miroslav Kraljević]]. Slavna četvorka, na tlu Akademije, djeluje samo kratko vrijeme - do praznika, a onda iduće godine do Račićeva odlaska u [[Pariz]] u veljači – dakle, u najboljem slučaju 8 mjeseci. Oni svi svoje temelje slikarstva dižu prema čistom, valerskom slikarstvu, a svoje vidike usmjeravaju prema [[Impresionizam|impresionistima]] i [[Realizam (likovna umjetnost)|realistima]]. Takva "pobuna" u Habermannovoj klasi je neviđena, pa akademija zajedno s profesorima i đacima riješi problem i nazove ih "'''''die kroatische Schule'''''!". Kod nas je i uvriježen naziv <nowiki>''</nowiki>[[Münchenski krug|''Münchenski krug'']]<nowiki>''</nowiki>
U tom užem krugu prijatelja, uz Račića, Hermana, Becića i Kraljevića, gravitiraju i strani umjetnici – Olszewksy, Kramstyk, Hoffer, Schulein, Unold i Eder, dok su Weinberger i Pascin održavali vezu sa krugom i donosili novosti iz Pariza. Kušan je i opisao ovu minhensku boemu, u vremenu kada su nastajala najbolja djela našeg slikara :
"''Pored noćnih mudrih, žestokih i beskrajno dugih diskusija o umjetnosti, o smislu bivstvovanja i o ljubavi po zadimljenim atelijerima, restaurantima, kavana; bilo je skitnje gradom. Lutanja bližom i daljom okolicom, Isarskom dolinom, bavarskim bujnim šumama, bilo je prštavog kanervalskog smijeha i ludovanja, pomalo romantičnih poza, dosta erotike i sentimentalnih zanosa, pjevanje uz mlade djevojke u slatkom vinskom bunilu pod sjenicama i na mjesečini. Sve se odigravalo u zadahtalom tempu mamenog oduševljenja tih razuzdanih i kreposnih mjesečara koji žive od predivnih iluzija i najstrašnije zbilje, od snova, svetog uznesenja i bijednih, mršavih objeda, od nektara ljubavi i gorčine odricanja, sve se to odigravalo u fantastičnom i realnom umjetničkom ambijentu, gdje vječna veselost i salve grohota često skrivaju sjene i ponore tog najzamamnijeg i najmučnijeg poziva''."<ref>Vladislav Kušan, ''Josip Račić. u Ars et artifex / studije i eseji'', Zagreb, 1941.</ref>
[[Datoteka:Portret Pepice.jpg|thumb|''Portret Pepice,'' 1907.
''ulje na platnu''
Portret Račićeve sestre nastao je tijekom njegovih ljetnih praznika u Horvatima.
]]
Račić i Herman putuju na ljetne praznike kući preko [[Gardsko jezero|Laga di Garda]], [[Padova|Padove]] i [[Venecija|Venecije]]. Tu obojica se susreću sa koloritom moćnih [[Tintoretto|Tintorentta]] i [[Veronese|Veronesea]]. Kao najnaprednije djelo u impresionističkom, maneovskom stilu obično se smatra ''Portret starog prijatelja''.
Ljubo Babić je zapisao nekoliko crtica o tom Račićevom prijatelju i samoj slici :
"''Za vrijeme tih ferija drugovao je s nekim starim čudakom, željezničarom, koji je bio neke ruke autodidakt, pjevao pjesme i cifrao različitim šarama i drvenim primitivnim rezbarijama svoju kolibicu koja je izgledala kao neki fantastični kokošinjac. Račić ga je slikao i starčeva slika u cijelom opusu Josipa Račića ponajviše se udaljila u shvaćanju i svijetlijem koloru od drugih slika munchenske prirode. Ujedno se ta slika najviše približila živom i svježem načinu kasnijeg Maneta.''"<ref name=":1">Ljubo Babić, ''Josip Račić (1885. - 1908.)'', <nowiki>''Hrvatska revija''</nowiki>, I, Zagreb, 1930.</ref>
Do kraja te školske godine, u [[München|Münchenu]] i [[Zagreb|Zagrebu]], Račić naslikao niz svojih značajnih djela : ''D'''amu u crnom, Portret Pepice i Portret starog prijatelja'''.'' Do kraja godine skuplja novac kako bi mogao otputovati u [[Pariz]], koji ga privlači sve više i više. U jesen upisuje treću školsku godinu koja će biti nepotpuna : biti će na Akademiji sve do 10. veljače 1908. Tada je bio u nešto boljem materijalnog pogledu nego prije, jer je dobivao od ''Zemaljske vlade'' stipendiju. Treba uz to pripomenuti i i pripomoć za koju se zna da je nekim slučajem došao u Ažbeovoj školi. Tamo je upoznao pruskog majora u penziji koji ga je silno zavolio, pa se sažalivši nad Račićevim skromnim materijalnim stanjem, odlučio da ga podupire sa 30 maraka mjesečno, i to tako tri godine. Račić mu se na takvoj pomoći oduživao crtežima i uljima.
=== Treća školska godina (1907. - 1908.) ===
[[Datoteka:Josip Račić - Majka i dijete.jpg|thumb|''Majka i dijete'', 1908.
''ulje na platnu''
Jedna od najzanimljivijih Račićevih slika je nastala u jednom maloj skromnoj dvorišnoj sobi u Kurfugenstrasse.
]]
[[Datoteka:Josip Račić - Djevojka u bijelom.jpg|left|thumb|''Djevojka u bijelom'', 1908.
''ulje na platnu''
<nowiki>''Mala Fanny''</nowiki>, kako su joj tepali umjetnikovi prijatelji, je bila na kratko prva Račićeva djevojka.
]]
Razdoblje zimskog semestra treće studijske godine razdoblje je najboljih Račićevih radova – '''''Portret gospođe u šeširu, Djevojka u bijelom, Djevojka pred ogledalom, Majka i dijete''''' i '''''Autoportret'''''. Babić je pisao o Portetu gospođe u šeširu, pritom detaljno opisujući Račićev stil :
" ''Njegovo istinito konstatiranje, izvedeno virtuozno, nema ničeg senzacionalnog, ničeg uznemirenog. Potez mu jasno i točno obnima oblik, nigdje nije nametljiv, te mirnim zaokruženim, u sebi gotovim slikarskim izrazom sugerira život. Ti obični modeli, njihove glave, u bravuroznoj, gotovo starinskoj tehnici, djeluju više i jače negoli sve formalne ulickane ilustracije tobožnjih osjećanja. Sama su stvarnost''."<ref name=":1" />
U tom posljednjem minhenskom razdoblju rodila se i jedna, čini se, ozbiljna veza mladog slikara. Djevojka u bijelom, mala Fanny iz Turkenstrassea, koju je Račić slikao u svom ateljeu, bila je prva ozbiljna Račićeva veza, a sam Becić je pomišljao da su i njegov odlazak u Pariz i njegova smrt u vezi s tom ljubavi. Naime, Račić se zaljubio u kćerku vlasnika jedne vegetarijanske gostionice. Njen brat upozorio je jednom prilikom Račića neka pazi što radi, jer da će se inače obračunati s njim. Upravo iz straha od njenog brata vjeruje se da je Račić kupio revolver od Juliusa Gubea
▲Iz razdoblja prve godine studiranja značajni radovi su : ''Autoportret, Portret ciganke, Portret muškarca sa šalom, Portret starice i Portret starca.''
[[Kategorija:Hrvatski slikari|Račić, Josip]]
| |||