Josip Račić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Konačno dopunjeno izdanje sa slikama visoke rezolucije i citatima iz najboljih monografija. Stranica dostojna umjetnika poput Račića
Konačno dopunjeno izdanje sa slikama visoke rezolucije i citatima iz najboljih monografija. Stranica dostojna umjetnika poput Račića
Redak 125:
== Odlazak u Pariz i smrt ==
[[Datoteka:Paris 1908 Rue-de-crimee-a-la-rue-mathis.jpg|left|thumb|Pariz 1908. godine, križanje Rue de Crimee i Rue Mathis]]
Račić stiže u [[Pariz]] 10. veljače 1908., i prvo živi sa svojim ujakom Franjom Zajcem (Rue de Acacias 28), pa kasnije u Avennue Carnot 25, da bi na kraju se preselio u Rue Abbee Gregoire 48. Zdenko Rus spominje da je Račić razmišljao upisati privatnu školu kod Katalonca Anglade, koji ga je želio primiti u školu besplatno, no na kraju od toga ništa nije bilo. Iz pisama Boži Lovriću može se vidjeti njegovo oduševljenje gradom. U Pariz stiže tijekom kaotičnog previranja na francuskoj umjetničkoj sceni (dolazak [[Kubizam|kubizma]] i [[Fovizam|fovizma]]), no to ga ne uznemirava previše pa ostaje vjeran sebi i svom stilu. U Parizu se susreće sa [[Ivan Meštrović|Meštrovićem]], koji kupuje njegove akvarele i Schüleinom, kojeg portretira. Odlazi u [[Louvre]] i kopira [[Francisco Goya|Goyinu]] ''Ženu s bijelim rukavicama'', a ostalo vrijeme luta gradom i u akvarelu bilježi grad i život oko sebe. Njegova najpoznatija pariška slika je svakako '''''Pont des Arts''''', mala slika poznatog pariškog mosta, koja će biti i njegova poslijednjaposljednja. Također javlja ocu da je uspio prodati jednu sliku. Kobnog dana se trebao naći sa Paolom Broch, starom poznanicom, koja ga je trebala upoznati sa jednom imućnom obitelji oko otkupa slika.<ref>Igor Zidić, ''Josip Račić'', Zagreb, 2009.</ref>
 
[[Datoteka:Josip Račić - Pont des Arts.jpg|thumb|''Pont des Arts,'' 1908.
''ulje na platnu''
 
PoslijednjaPosljednja Račićeva uljana slika
]]
Baš zbog svih ovih činjenica teško je odrediti zašto je 20. lipnja 1908. odlučio izvršiti samoubojstvo u svojoj pariškoj sobi. Njegova smrt je uzbudila mnoge suvremenike koji su o njemu pisali mnoštvo eseja i osvrta, pa je tijekom godina postala sinonim misterija izmučenog umjetnika, no tijekom godina poprimila je realniji oblik. Navodili su se različiti uzroci smrti : od ubojstva na ulici sinfonskom cijevi, pa do samoubojstva zbog nesretne ljubavi iz Münchena ili suicida zbog neimaštine. Zamršenju cijelog slučaja je doprinijelo i Zajcevo pismo Račićevom ocu koje nije sačuvano u potpunosti, no u sačuvanom dijelu se navodi nekakav uzrok smrti. Također i policijski karton ovog slučaja je već davno nestao. Najizglednija je ona teorija da se ubio zbog duboke [[Klinička depresija|despresije]] koja je nastala zbog pogoršanja bolesti. Vjeruje se da je Račić u trenutku samoubojstva bolovao od [[Sifilis|sifilisa]].